Autor: Dinko Dedić

Vladajući kad ugledaju 
svjetlo na kraju tunela 
plate da se tunel produlji.


Baš kao da je tehnički upropaštena i sadržajno besmislena debata održana ovdje, temperatura je u Melbourneu istog časa skočila na 40ºC.  Da ne počne izgledati kao naslađivanje nesrećama drugih a i samoga sebe, evo kratkog osvrta povodom debate predsjeničkih kandidata na HRT-u – baš kao i u debati, s odgovorima od 20 sekundi:

  • Na HRT-ovoj Balkan plati od 11 kandidata, 9 ćiriličara.
  • Nitko se ne može odlučiti voli li više Tita ili Tuđmana s izuzetkom dvojice koji svu svoju ljubav javno iskazuju Titu i dvojice koji ga ne mogu smisliti.
  • Velika većina su prijatelji novoga Vučića, europske Srbije u zajedničkom zagrljaju, građanske BiH i s abortusima na putu do demografskog spasa.
  • Između “Smrt fašizmu” i “ZDS”, smrt bi bila apsolutni pobjednik.
  • Samo dvojica su za pomilovanje Merčepa, a s ostalima, ako im se povećaju ovlasti i ako dobiju izbore, Merčep bi po “zapovjednoj odgovornosti” mogao završiti na vješalima, baš u vrijeme Vučićeve posjete, gdje bi mu se u znak prijateljstva ponudilo da baš on, s crvenog tepiha prostrtog do samih vješala, povuče konopac.
  • Zahvaljujući cijeloj otužnoj debati, jedan koji je trebao izgledati kao provokator, sjeo je u program kao da je naručen za njega a ne za Predsjednicu na domaćem terenu.
  • Škoro zbunjen, a nije se čuditi, skoro da nije ni sudjelovao u natezanjima (možda i bolje tako).
  • Kandidatkinji Kolindi Grabar Kotarović kojoj su nakon Osijeka konačno oduzeli pravo misliti i govoriti samostalno, sve je bilo pripremljeno i zapisano u naprijed – i pitanja i odgovori. Kao u priči o milicajcima za vrijeme Jugoslavije, neki ljudi znadu pisati a neki čitati i zamijeniš li uloge, nastaje katastrofa.
  • Milanović sažet, jasan i da je na mojoj strani Hrvatske dao bi mu prednost, a ovako je tim opasniji.
  • Pernar je bio najjasniji u pogledu cjepiva i marihuane.
  • Radnička fronta frontalna, revolucionarna i za razliku od mnogih koji taktiziraju, iskrena u svojim namjerama.
  • O Kolakušiću iz debate se nije moglo saznati ništa više osim da je antikoruptivno antinacionalan.
  • Pojam Hrvata kao nacije koju trebaju predstavljati, rijetko je spomenut osim kao građani.
  • Nekakvog smisla prave trojica koji su naglasili da bi povećali predsjedničke ovlasti i pomoću njih ostvarivali promjene (ako ih u procesu ne sasjeku). Ostali su za status quo samim tim što znaju koje su im postojeće ovlasti i ne teže njihovoj promjeni.

Škori se može nabrojati stotine mana, postojećih i izmišljenih. Konj koji može osvojiti trku obično ima stotinu mana, a onaj koji će završiti na začelju ima samo jednu – ne valja. Tko želi da mu se glas broji, dati će ga jednome od 3 kandidata koji imaju izgleda uću u drugi krug. To je tako jednostavno, tehnički i matematički, jer svi drugi, koliko god se kome sviđali, neće poslužiti da sami pobijede, nego da nekome od onih koji imaju izgleda na pobjedu, oduzimajući mu glasove, pospješe poraz. S tim ciljem je debata i organizirana na ovaj način, od strane onoga koji upravlja svime što se i kako se objavljuje na državnoj televiziji.

Sve u svemu, osim nekolicine koji su u nekoliko točaka bili eksplicitno jasni, sve je ispalo kao neartikularini bućkuriš koji nebi smio promijeniti odnos snaga na dan izbora. Izvrsna emisija za jednu zadimljenu gostionicu u kojoj skupina polupijanih gostiju, s televizora postavljenog na stalak, prikovan na zid u uglu prostorije, ljujajući se crpi informacije iz jednominutnih, poluminutnih i dvadesetsekundih odgovora na “ključna” pitanja vezana uz funkciju predsjednika, uz glasne prigovore da nitko nije spomenuo kojim će se smjerom kretati cijene piva, vina i rakije, osvoje li mandat.

Na osnovu ovoga što sam vidio, dalo bi se zaključiti da nade za uredne promjene u hrvatskoj verziji demokratskog procesa ima jedino urednim povećanjem predsjedničkih ovlasti, ili neurednim demokratskim metodama masovnog javnog, uličnog nezadovoljstva. Teško da se čuvari poretka imaju čega bojati. Hrvate je teško izvesti i na tajno glas(ov)anje a kamo li na javni prosvjed. Nisu Hrvati Kinezi iz Hong Konga.

Tko želi da mu se glas broji, dati će ga jednome od 3 kandidata koji imaju izgleda uću u drugi krug. Oni koji su zadovoljni s onim što imamo i što smo imali, dati će glas ili predstavniku HDZ-a ili predstavniku SDP-a. Oni koji nisu zadovoljni i traže promjene, bez obzira tko im bio srcu najbliži, dati će glas jedinom kandidati koji ima izgleda ući u drugi krug, Miroslavu Škori. Može mu se nabrojati stotine mana, postojećih i izmišljenih. Konj koji može osvojiti trku obično ima stotinu mana, a onaj koji će završiti na začelju ima samo jednu – ne valja. To je tako jednostavno, tehnički i matematički, jer svi drugi, koliko god se kome sviđali, neće poslužiti da sami pobijede, nego da nekome od onih koji imaju izgleda na pobjedu, oduzimajući mu glasove, pospješe poraz. S tim ciljem je debata i organizirana na ovaj način, od strane onoga koji upravlja svime što se i kako se objavljuje na državnoj televiziji.

Komentari