Na portalu premijera i radikala Pupovca osvanuo je intervju sa sivom eminencijom otpora logici i povijesti, Dejanom Jovićem. Članak je poduži pa ćemo izdvojiti samo neke od “novokomponovanih i starokomponovanih” logičkih besmislica.
Ovako nekako počinje:
“Politolog u povodu nove knjige ‘Rat i mit’: U Hrvatskoj se već 25 godina gradi mitska interpretacija prošlosti, a na kraju tog procesa živimo u sve podijeljenijem društvu, koje upravo zbog tog mita nije dovoljno slobodno. Mitotvorci, zapravo, nisu domoljubi” piše Jović za Novosti
Što Dejanu Joviću znači “mitska interpretacija prošlosti“, kad govori o hrvatskoj interpretaciji, jasno je svakomu tko prati ili bar ponešto zna o zbivanjima od devedesetih na ovamo. Ono što je bitno naglasiti je tko na taj način govori (ili je govorio) o povijesti Domovinskog rata i borbe za nezavisnost Hrvatske?
Prije svega mogli bismo spomenuti četničkog vojvodu Šešelja, onda, primjerice, četničkog vojvodu Nikolića, onda su tu Vučić, Štrbac, Linta, Mladić, Šljivančanin, Martić, Novaković, Kadijević, Milošević, Bulat, Mrkšić, Karadžić, Pupovac, Teršelić, Štula, Hadžić, Jokić, Krajišnik… I tako u nedogled. Zajedničko svima ovima je što imaju svoju interpretaciju povijesti, u vlas identičnu i po kojoj svi oni, do jednog, smatraju da su njihovi pravedno i u obrani desetkovali Hrvate i Hrvatsku, a svaka drukčija interpretacija, dakle ona hrvatska, je “mitska interpretacija” i ne odgovara činjeničnom stanju, prema ideolozima “njihove interpretacije”.
Sud u Den Haagu također ima svoju interpretaciju koja govori o stvaranju homogene Velike Srbije, dakle o protjerivanju i ubijanju Hrvata sa područja u kojima su živjeli, a sve skupa ima i elemente genocida. No, naravno, Haaška interpretacija je onima gore nabrojanima također “mitska interpretacija“. Netko je u krivu i morat će se prije ili poslije suočiti sa svojom mitskom interpretacijom i rezultatima.
“Mitotvorci zapravo nisu domoljubi” je besmislena tvrdnja – sud, jer se lako može dokazati i suprotno. Mitotvorci su primjerice kreatori velike Srbije i njihovi sljedbenici, iz pozicije velikosrbina oni jesu domoljubi ili kako se to već zove u Srbiji. Problem je ako se njihovi mitovi izjalove i prerastu u katastrofu, kao što jesu, a da su uspjeli onda bi ih slavili. Slave ih i ovako i onako, pa evo, i Dejan Jović tvrdi da je njihova interpretacija ispravna, a naša i suda u Haagu mit.
Na pitanje:
“Mislite li da je rat onda bio opcija i za hrvatsku i za srpsku stranu? Jesu li ratovi zapravo bili nužni za promjenu društveno-ekonomskog sistema?”
Jović, između ostalog, odgovara:
“Struktura, koja je dugo održavala Jugoslaviju na površini, propala je 1989. godine, kad je završio hladni rat, čime su nestali ili su oslabili međunarodni osigurači koji su održavali mir u Europi. Kad je nestala jedna država, a prva je bila Istočna Njemačka, poslana je poruka da može nestati bilo koja druga država. Pobjeda nacionalizma koja je dovela do ujedinjenja dviju Njemački otvorila je vrata za pobjedu nacionalizma i drugdje. Uz to, nestali su ideologija i sistem koji su povezivali različitosti u samoj Jugoslaviji, a novu ideologiju i novi sistem nije bilo moguće tek tako ‘uvesti’, jer su stvarali strahove kod svih koji su negdje bili u manjini.”
Zapanjujuće neznanje (i/ili ignorancija) jednog sveučilišnog profesora politologije, da bude strašnije. Problem prvi, Jović smatra da je okupacija četvrtine Njemačke konačno rješenje pitanja Nijemaca, a ponovno ujedinjenje silom i nasiljem razdvojenih dijelova iste države, naroda, nasuprot svake logike naziva nestankom jedne države i, k tomu, još dodaje da je ujedinjenje nesporno i povijesno jednog naroda u jednu državu primjer kako sad može nestati bilo koja država. Dakle, ujedinjenje jednog naroda sa svim zajedničkim elementima ni po kojem kriteriju ne može se usporediti sa raspadom na genocidu i krvi sklepane bastard tvorevine Jugoslavije sa mnoštvom različitih naroda i narodnosti, a još se manje mogu povlačiti paralele između ta dva apsolutno oprečna primjera. Jedino zajedničko je što su tvorevine koje su nastale i nestale bile produkt okupacije i genocida kao i konstantnog danka u krvi do oslobođenja od najkrvoločnije ideologije u povijesti čovječanstva.
Mala digresija “o konačnom rješenju“, znamo iz povijesti da su konačna rješenja protučovječna pa tako i okupaciju dijela Njemačke i njemačkog naroda od strane SSSR-a doista nije primjereno smatrati konačnim rješenjem, koje bi trebalo trajati do kraja svijeta ili do smrti svih Njemaca, a vidimo da je politolog Jović upravo kao konačno rješenje tretirao Istočnu Njemačku.
“Pobjeda nacionalizma koja je dovela do ujedinjenja dviju Njemački otvorila je vrata za pobjedu nacionalizma i drugdje.” kaže Jović za Novosti
Ujedinjenje jednog naroda koji stoljećima i tisućljećima dijeli zajedničke vrijednosti, jezik, običaje, prošlost, gene… nazvati “pobjedom nacionalizma” je vrhunac neznanstvene misli i najbolji primjer kako ideolozi konačnih rješenja pristupaju istini i činjenicama koje nisu na tragu njihove ideologije. Nisu po Joviću nacisti i nacionalisti SSSR-ovci koji su pod okupacijom i terorom gotovo 50 godina držali četvrtinu njemačkog naroda, već su to Nijemci koji se oslobodiše okupacije i ponovno ujediniše na principima na kojima postoje više-manje sve zemlje svijeta.
Gotovo čitavo zadnje stoljeće jednak je pristup prema Hrvatima koji se zalažu za hrvatsku državu, svi smo do jednog nacionalisti, nacisti, fašisti, jer ne slijedimo “njihovu ideologiju“, od ovog primjera sa Nijemcima nema jačeg, tu je potpuno razotkrivena siledžijska logika potpuno neljudske totalitarističko despotske ideologije.
“Uz to, nestali su ideologija i sistem koji su povezivali različitosti u samoj Jugoslaviji, a novu ideologiju i novi sistem nije bilo moguće tek tako ‘uvesti’, jer su stvarali strahove kod svih koji su negdje bili u manjini.” dodaje Jović za Novosti
Što znači ideologija i sistem? Živi li se od ideologije? Komu je još propisana ideologija donijela mir i blagostanje? Gdje se to nije stenjalo od užasa i muke gdje je ideologija vladala? Zašto je nestala ideologija ako je bila dobro? Tko je to toliko lud da bježi od dobra? Sistem u Jugoslaviji, represivni sistem, da, ideologija plus represivni sistem, da, to je bilo vezivo Jugoslavije. Jugoslavija je bila bastard utemeljen na jednom od desetak najvećih zločina na svijetu, žrtvu u krvi taj bastard zvan Jugoslavija uzimao je do svoje smrti. Kako se okotila, u krvi i užasu, tako je i završila, a kako je i mogla završiti nego onako kako je i počela?
I ništa politolog Jović nije naučio iz smrti nastranog i bastardnog poluživota Jugoslavije, nego govori o novim ideologijama i novim sistemima, represivnim naravno, a kakvi bi drugi i mogli ići uz ideologiju?
“U Jugoslaviji nijedan narod nije imao više od 50 posto u ukupnom jugoslavenskom stanovništvu, dakle svi su smatrali da će u elektoralnoj demokraciji izgubiti status koji su ostvarili u ‘dogovornoj politici’ socijalističke Jugoslavije”.
Dogovorna politika, što je to? Je l’ to ovo:
Danas je omjer prosječnih plaća Hrvatske i Srbije otprilike 810:420 eura, no u to vrijeme kad smo se, eto, dogovarali bilo je zamalo obrnuto, ovako kako stoji u tablici 1.
BDP po glavi stanovnika danas je ovakav
$21,769 Hrvatska
$10,910 Srbija
No tad, kad smo se kao dogovarali da Hrvatska ima najmanje povišice i najviše dijeli, bratstvo i jedinstvo je cvalo i “svi su bili srećni, sem Hrvata ustaša”, naravno. Tko su bili ustaše, a i danas su, pa to su svi oni koji ne žele raditi za bratstvo i jedinstvo u “pravednoj “raspodjeli samo hrvatskog novca i hrvatskog teritorija. Hrvatska je JNA primjerice plaćala 51% uz 86 % promaknuća srpskog i crnogorskog kadra 1989. godine, bratstvo i jedinstvo dogovorne ekonomije u kojem je Hrvatska sudjelovala sa 50% u troškovima, ali zato nije imala pravo niti na 1% bilo čega, pa ni Migova 29. To je ta ideologija, to je taj sistem, to je to bratstvo i jedinstvo i to je ta “dogovorna politika u socijalističkoj Jugoslaviji”!
Je li sad jasnije zašto se ponovo gradi Region? “Leba bez motike” je osnovna parola Regiona, a pravedna raspodjela na principu “Uzmi Hrvatima sve i još ih satari” tzv. dogovorna politika.
“Jugoslavija se pokazala preslabom da bi zaustavila nasilje pa je nastao ‘moment anarhije i kaosa’ u kojem se pojavio hobsovski ‘rat svih protiv sviju’.”
Sloveniju je napala potpuno posrbljena JNA i Slovenija nije ratovala protiv svih. JNA i srbija su, kako veli Milošević kad je hvalio hrvatske heroje Vukovara, poslali sve najelitnije jedinice, svu tehniku, avione, čudo, na Hrvatsku, pritom djelomično, prema presudi iz Haaga, počinili i genocid, valja napomenuti da je i drugo oko u glavi monstruma također napadalo Hrvatsku pa se danas ispričavaju i pitaju što im je to trebalo. Dakle opet Srbija. Srbi su pokrenuli rat i u BiH, presude o genocidu znamo, Srbi su uz JNA počeli rat i genocid i na Kosovu, dakle, unatoč prigodnoj propagandi Dejana Jovića, jedni su ratovali protiv svih, uz sporadične okršaje i nekih drugih, pa ne stoji “svih protiv sviju“.
“Rata, međutim, ne bi bilo da ga nisu željeli najvažniji tadašnji akteri unutar zemlje. Oni koji su tražili promjenu statusa quo, dakle koji su djelovali kao revizionisti, zaključili su da bez rata ne mogu postići svoje glavne ciljeve. Kad su jedni krenuli u reviziju statusa quo i to nasiljem, drugi su se dodatno uplašili, smatrajući – donekle razumljivo – da se i oni moraju naoružati i da se moraju braniti. Svi su se ‘branili’ napadajući druge.”
Sve iz ovog pamfleta može se objasniti obranom genocidom i nasiljem stečenog prava na hrvatsku imovinu i novac, a Miloševićev otvoreni rat za veliku Srbiju i presudom u Haagu definiran je otprilike ovako: “Potpun io smo uvjereni da su JNA i srpske snage počinile zločine u različitim područjima Hrvatske, od Slavonije, Korduna, Like, Banovine Dalmacije, koji se smatraju genocidnima da se otjera, tj. progna stanovništvo s tih područja kako bi se stvorila homogena srpska država…”
https://www.24sata.hr/news/presuda-za-tuzbe-za-genocid-hoce-li-srbija-biti-kaznjena-404543
Da ne idem preduboko u analize i citiranja skraćeno ću primjetiti da dalje lamentiraju o Agrokoru i etnobiznismenskoj dimenziji rata pa neupućen čitatelj može iz konteksta pomisliti da je Agrokor nastao pljačkom i otimačinom srbijanskih firmi ili srpske imovine u Hrvatskoj, a za to je kao trebao rat. Uz to Jović dodaje da je u ožujku devedesete 11% Hrvata bilo za izlazak iz Jugoslavije pa je trebao rat da nas zavadi, jedino nije precizirao tko je to koga ubijao i čije policajce do referenduma o samostalnosti. A doista nije potrebno trošiti riječi na gluposti i spinove o nepostojećoj volji hrvatskog naroda za samostalnošću.
Zanimljivo je sljedeće, na pitanje o Josipoviću, etnototalitarizmu i bla bla bla… Jović, između ostalog odgovara sljedeće:
“Mitotvorci su tada već prijetili i demokraciji, jer su demokratski izabranog premijera i predsjednika nazivali ‘nenarodnim’ i najavljivali im da će proći kao dva aviona Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, koji su srušeni oružjem. Za mene je to bila vrlo ozbiljna prijetnja demokraciji i slobodi, kao i suverenitetu Hrvatske…”
Dakle prijetnja je kad se jednima prijeti da će proći kao dva aviona, “Oba, oba su pala.”, ali nije prijetnja kad se Marku Perkoviću Thompsonu na naslovnici Novosti reže glava srpom a krv pršti, također nije prijetnja kad se ostrašćeno prijeti hrvatskom narodu da će nestati, “biti skrckan i posran”, kad su kao zgroženi u Novostima nad stravičnom sudbinom koja će sigurno snaći hrvatski narod, ne, to nisu prijetnje, to je satira, a ja pitam Jovića, imam li ja pravo smatrati ove nacističko fašističke ispade prijetnjom?
Buni se malo i protiv Josipovića jer ga je smjenio sa mjesta savjetnika predsjednika, a u svojim radovima uporno pokušava dokazati da Hrvatska nema pravo postojati. Njegova smjena je jedna od svijetlih točaka bivšeg predsjednika.
Ovo su Jovićeve riječi:
“Uspjeh separatizma bio je, dakle, u velikoj mjeri rezultat nasilja, prijetnji i neslobode – a ne slobodno izražene volje izražene na neupitan način i u okviru liberalno-demokratskog poretka.”
“Nacionalistički narativ, jednostavno, ne dopušta mogućnost da nacija na želi svoju državu.”
http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/
Dakle, Jović i dalje objašnjava da mi pojma nemamo što želimo, odnosno da ne želimo Hrvatsku nego veliku Srbiju ili bar Jugoslaviju, Region (pogledati tablicu).
Naravno da Jović kao slobodan čovjek može tvrditi što god mu padne na pamet, ma koliko bilo besmisleno ili bizarno, no savjetnik predsjednika u državi kojoj negira legalitet i legitimitet ne može biti, nti bi u nekoj drugoj bio da joj odriče pravo na život. S njegove strane moralno ispravno bi bilo da nikad nije ni bio, unatoč velikoj i primamljivoj plaći. Ja, primjerice, ne bih ni u ludilu bio savjetnik Milanu Martiću da mi je obećao svijet, tko razumije razumije, tko ne žao mi je.
Na zadnjem partijski i velikosrpski ispravnom pitanju potpuno popuštaju kočnice:
“Kad se radi o Srbima koji su ostali u Hrvatskoj, treba se zapitati – zašto se govori samo o njihovoj integraciji u hrvatsko društvo, a ne o integraciji većine, etničkih Hrvata u nešto što bi moralo postati hrvatski demos? Jer preduvjet integracije manjina jest integracija većine u cjelinu – a to se može postići premještanjem naglaska s etnosa na demos, koji bi nam bio zajednički. Ako želi da se manjina integrira u demos, većina ga mora omogućiti, a ona ga zasad onemogućava. Nema čak ni naziv za demos. Recimo, u hrvatskom nacionalističkom diskursu je stvoren naziv ‘Srbijanac’ za državljanina Srbije, da bi se tu kategoriju odvojilo od etničke (Srbin). Ali nema takvog pokušaja kad je hrvatski demos u pitanju. Mi nemamo riječ za građanina Hrvatske, nego koristimo etničku riječ – Hrvat – i time izjednačavamo većinu i cjelinu, odnosno etnos i demos. Lako je pokušati deetnizirati drugoga, ali većina prije svega mora deetnizirati sebe ako želi da to učine i manjine. Ona se mora integrirati u cjelinu, ako želi da to učine i manjine. Mislim da smo daleko od toga.”
Igra se riječima politolog Jović pa nam servira pričicu o Srbijancima kao demosu, dok su Srbi etnos, kakva veličanstvena razlika, no u Hrvatskoj kao nema demosa, a on, politolog Jović, ne dopušta da i etnos i demos bude Hrvat, jer to kao nije normalno i Hrvati se moraju odreći demosa Hrvat pa će onda to zadovoljiti Srbe i neće više dizati bune i stvarati genocidom Veliku Srbiju. Ali, ne lezi vraže, nije li Amerikanac demos u Americi, ma tko bio bio taj Amerikanac, zašto bi Amerikanac bio Amerikanijanac, Portorikanac, Srbin ili Jugoslaven? Nije li demos u Njemačkoj Nijemac, a ne Nijemijanac ili Jugoslaven? Zar bismo stvarno trebali svi biti Hrvatijanci da zadovoljimo nekakvu ideološku formu jednog primjera, ali Joviću ključnog? No, jasno je, Hrvatijanac još uvijek sadrži u sebi “Hrvat”, a to, kako znamo, neće da može dok je ideja velike Srbija živa i dok postoje oni koji ne priznaju državu Hrvatsku, hrvatski narod, kojima je imenica “Hrvat” mrska jer negira Načertanije i veliku Srbiju, makar kao Jugoslaviju.
Također bitno, naglašava Jović kako je u Hrvatskom nacionalističkom diskursu stvoren naziv Srbijanac za državljana Srbije… ali da nema takvog pokušaja kad je hrvatski demos u pitanju. Pa neka ga stvore Joviću, tko im brani? A i stvorili su, mislim da nas zovu kolektivno ustašama, uključujući i Vas. Odgovor na ovo pitanje otkriva namjere ove lopovštine apsolutno neprimjerene sveučilišnom profesoru: Kako Srbi u Srbiji definiraju svoj demos, profesore? Sramite li se odgovora? A sad odgovorite zašto isto pravilo ne važi za Hrvate?
Evo ovako druže Joviću: Ovo jest država Hrvatska, demos ove nacije je Hrvat i tako će ostati do sudnjeg dana, bez obzira na sve. I uz sva prošla i buduća krvoprolića, koja nikad nismo mi Hrvati poticali, niti ćemo buduća poticati, pomirite se s tim da će uvijek biti Hrvat. Isto kao što bih ja u Srbiji, da me nesreća odnese, bio Srbin po državljanstvu ili demosu kako Vi secirate, a Hrvat po etnosu, tako i Vi jeste Srbin po etnosu, no Hrvat po demosu i od toga ne možete pobjeći, ili možete? Dakle, nitko od vas ne traži da se odreknete etnosa. I da, u pravu ste, daleko smo od toga da nam Vi izmišljate demos, demos ove države nikad neće biti Jugoslaven ili Srbijanac, zapamtite. Demos u državi Hrvatskoj Vam/vam je Sveto pismo, zauvijek – Hrvat.
Foto: Berlinski zid