Vladajuće pretjerano ne zanima što iz zemlje odlaze mladi talentirani i obrazovani ljudi. Odlaskom mladog i obrazovanog stanovništva vladajući se rješavaju budućih nositelja nužnih promjena.
Pretpostavka je kako je iseljavanje iz Hrvatske nakon popisa stanovništva 2001. godine do 2019. razine oko 450.000 osoba, a sveukupni je odlazak s prirodnim padom oko 670.000 osoba. Negativna migracijska bilanca je oko 120.000 osoba, a ukupni gubitak je oko 350.000 osoba.
Kako sada nakon tehničkog, trgovinskog i programiranog dohvata vlasti u velikoj virusnoj krizi prazno zvuče riječi političkog vrha izrečene ne tako davno o velikoj brizi za hrvatsku demografsku i iseljeničku budućnost. Praznina izgovorenog ne ostavlja nikakav trag u njima, njihovu ponašanju, niti to imalo ometa njihovo podaničko i ushićeno pozicijsko okruženje u uslužnom ponašanju i općem glorificiranju svakog postupka i svake izgovorene riječi upućene podanicima s velikih političkih i diplomatskih visina. Otklon od ključne problematike hrvatske budućnosti nije slučajan i u skladu je s političkim svjetonazorom koji se kroz nasljednu obiteljsku i ideološku ostavštinu prenosi na cijelu hrvatsku javnu scenu, uz sveprisutna tumačenja novog vremena, nužnih prilagođavanja prošlosti, bitnih iskoraka prema modernizmu, traženja europskih novih putova, uvažavanja anacionalnih širina i uopće nepotrebnih, primitivnih, nazadnih i politički anakronih hrvatskih nacionalnih razvojnih i strateških potreba. Zatvoreni i strogo selektirani stranačko/partijski krug, polako i planski stvaran u političko-diplomatskim miljeima, doživljava hrvatsko društvo i hrvatski prostor kao svojinu i prema tome određuje opća pravila ponašanja. Pristajati u takav okvir nasljednim se, u osnovi anacionalnim krugovima sve to čini normalnim, ali ipak svjesni većinskog stranačkog i hrvatskog promišljanja, ključne im poluge dohvata i provođenja nove anacionalne političke paradigme postaju preobraćenici neupitne dosadašnje hrvatske ratne i političke potvrđenosti.
Prisvajanje sadašnjosti
Prisvajanjem sadašnjosti i pretvaranjem Hrvatske u diplomatsko-političku svojinu, uz učestalo opozicijsko lamentiranje o nebitnostima, demografski se nestanak čini usputnim teretom na koji čak ni opozicija ne ukazuje.
Pritom im je njihov kompleks obrazovanosti ili intelektualne osrednjosti ili pozicijske i materijalne potrebnosti važan faktor sigurnosti vladanja.
Sveopća fascinacija takvog okruženja uglavnom političkom retorikom, javnom prisutnošću, umišljajem osobne važnosti i osjećajem dodira svemira bez prave vrijednosne osnove, pretvara hrvatski idealizam s jasno izborenim i postavljenim vrijednostima u najtežim ratnim uvjetima u anacionalnu neprepoznatljivost, unutar koje ne postoje nikakvi problemi hrvatskog društva i prostora ni potreba njihova rješavanja u interesu hrvatske mladosti, generacija koje dolaze i uopće demografskog opstanka. Samo je jedan pozicijski glas potreban za iskorak iz nasljednih, strogo zadanih parametara, prema nacionalnom dostojanstvu, vrednovanju prošlosti i uvažavanju hrvatskih nacionalnih interesa. Kad bi se barem malo vratilo na hrabrost iskazanu tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku. Prisvajanjem sadašnjosti i pretvaranjem Hrvatske u diplomatsko-političku svojinu, uz učestalo opozicijsko lamentiranje o nebitnostima, demografski se nestanak hrvatske populacije čini usputnim teretom na koji se čak ni s opozicijskih krugova ozbiljnije ne ukazuje. Nema o tome saborskih istupa, politička su načela skrenuta prema iracionalnim pomirbama oko prošlosti, programski su pristupi prešli u opća djelovanja, predizborni izričaji o tome nisu ni postojali, a glasovi se iz znanstvenih krugova (ne samo demografskih) utišavaju programiranim javnim i uslužnim djelovanjem PR-ovaca, novinarskih ideoloških povratnika i stručnjaka raznih profila stručno-kritičke razine stranačko-partijskih poklonika. Prisvojiti se ipak ne mogu svi niti se iz akademskih krugova mogu negirati svi izrazito negativni parametri i trendovi, a još manje brojni ekonomski i socijalni pokazatelji prema kojima je Hrvatska čvrsto prigrabila europsko dno.
Poruka koju uvijek treba poslati preobraćenicima kako je samo jedan jedini njihov javni izričaj dovoljan za povratak na nacionalni idealizam koji napuštamo zbog osobnih uzdizanja, nasljednih provođenja, naručenih europskih smjerova i danas naročito izraženih manjinskih više zahtjeva nego potreba. Poklon (naklon, priklon ili saginjanje) drugima se danas tumači kao hrvatska zrelost, europska širina i naročito konačno pristigli političko-diplomatski doseg, iako je on jednosmjeran, jer u povratu nema nimalo osjećaja i potrebe za odgovornošću za agresiju na Hrvatsku i sva stradanja tijekom nje niti se u javnom prostoru može pročitati, čuti ili barem naslutiti stvarna pripadnost hrvatskom društvu i prostoru, a kamoli djelovanje u njegovu razvojnom interesu.
Jednosmjerni put
Demografski je nestanak zapravo dobrodošao s obje razine; jedni se odlaskom mladog i obrazovanog stanovništva rješavaju budućih nositelja promjena i izbornih odmaka od uspostavljenog stranačko/partijskog ustroja, a drugi u tome vide rezultat koji nije postignut vojnim udarom na Hrvatsku. Sam rezultat demografskog nestanka dovoljan je razlog za trgovinsko-koalicijsko djelovanje u kojem zadovoljstvo pronalaze samo nasljednici, a pridruženi podržavatelji već su ionako naviknuti na spušteni pogled.
Nikad neće biti dovoljno ukazivanja na hrvatsku demografsku stvarnost ili hrvatski demografski potop u slobodi. Statistika je neumoljiva, a samo su male oscilacije u intenzitetu negativnih trendova dovoljne za javnu samopohvalnu prezentaciju velikih učinaka izvršne vlasti, iako je svakom tko se ozbiljnije stručno i znanstveno bavi demografskom problematikom jasno kako su negativnosti očekivane s obzirom na ostale posredne pokazatelje, veliku starost ukupne hrvatske populacije i nastavak prirodnog pada i negativne vanjske migracijske bilance.
Zavaravanje hrvatske znanstvene i ostale javnosti političkim pripisivanjem odgovornog postupanja u svim segmentima resornog djelovanja samo je novi dokaz i nastavak formalnog pristupa prema, u ovom osjetljivom i vrlo negativnom razdoblju, najvažnijoj problematici.
Potop u slobodi
Njezinu važnost vide, osjećaju i doživljavaju svi stručni i znanstveni krugovi izvan zatvorenog političkog sustava, pa čak i veliki broj onih unutar njega, samo što su njihovi javni izričaji čista apologija friziranim izričajima recentnog političkog nedodirljivog vrha koji nikad ne griješi, nikad ništa ne vidi ispod oblaka i nikad nije u stvarnosti kakvu svakodnevno doživljava puk izvan zatvorenih političkih zidova. Znanost zato i postoji kako bi u zanosu njihove političke vladavine nad Hrvatskom ukazala na destrukcijsko značenje demografskih negativnosti na ukupni i svaki drugi razvoj Hrvatske u budućnosti. Podsjećanja u takvim okolnostima nikad nije dosta, ukazivanja na posljedice u budućnosti još manje, a politička je ignorancija i ljutnja apsolutna neodgovornost prema demografskom nestanku hrvatske populacije u ime koje politički upravljaš njezinom sudbinom.
- Godina 2020., siječanj-lipanj, prirodni pad hrvatskog stanovništva -9131 osoba (više umrlih nego rođenih); iseljavanje hrvatskog stanovništva – nema još podataka;
- Razdoblje 2016.-2019., prirodni pad hrvatskog stanovništva -62.346 (više umrlih nego rođenih); iseljavanje hrvatskog stanovništva 163.451 osoba;
- Razdoblje 2011.-2015., prirodni pad hrvatskog stanovništva -58.183 (više umrlih nego rođenih); iseljavanje hrvatskog stanovništva 91.347 osoba;
- Razdoblje 2001.-2010., prirodni pad hrvatskog stanovništva -95.047 (više umrlih nego rođenih); iseljavanje hrvatskog stanovništva 82.575 osoba.
UKUPNI NESTANAK PRIRODNIM PUTEM 2001.-2020. (LIPANJ), – 224.707 OSOBA!
UKUPNI ODLAZAK ISELJAVANJEM 2001.-2019., -337.373 OSOBE!
SVEUKUPNO 562.080 OSOBA.
DOSELJENO U HRVATSKU 2001.-2019. 288.950 OSOBA.
GUBITAK STANOVNIŠTVA (prirodni pad+iseljeni-doseljeni) -273.130 OSOBA.
BILANCA VANJSKIH PRESELJAVANJA – 48.423 OSOBE.
Priloženoj službenoj statistici Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske treba dodati i podatke iz službenih statistika zemalja useljavanja hrvatskog stanovništva, po kojima je u nekim razdobljima iseljavanje bilo i dvostruko veće od zabilježenog u Hrvatskoj.
Pretpostavka je da je iseljavanje iz Hrvatske nakon popisa stanovništva 2001. godine do 2019. razine oko 450.000 osoba, a sveukupni je odlazak s prirodnim padom oko 670.000 osoba, negativna migracijska bilanca je oko 120.000 osoba, a ukupni gubitak oko 350.000 osoba. Kažemo samo podsjetnik. Na politički nevažnu problematiku koja će se s vremenom u javnom prostoru ispuhati. Kažu. Koliko bi se samo pitanja moglo postaviti isključivo političkim vladama formiranima nakon 2000. godine.
Veliki gubici
Prema svemu, upravo se sada stvaraju pretpostavke za ključne poteze prema demografskoj i iseljeničkoj problematici, kad bi se razumjelo ili željelo. Ili će to ipak, u skladu s porukom već na početku izrečenom s vrha, učiniti neka druga vlada. Vrijeme, nažalost, neumitno odlazi, a s njim odlazi i idealizam i dostojanstvo i hrvatski puk istim putem kao nekad njihovi (naši) šezdesetih i ranijih godina.
Zamislite samo te brojke i posljedice koje ostavljaju u hrvatskom društvu i prostoru. Prirodni gubitak od čak 224.707 osoba, odlazak iz Hrvatske samo po hrvatskoj službenoj statistici 337.373 osobe, ukupni nestanak hrvatske populacije za nevjerojatnih 562.080 osoba, supstitucija na razini 288.950 osoba i puno još toga. Ne događa se to u dalekim povijesnim vremenima, već u ovom našem koje gledamo i doživljavamo, i njihovu kojim upravljaju. Rezultirajuća slučajnost? Malo tko nakon 20 godina u nju može povjerovati. Kome se uopće ovakvim pristupom obraćati? Onima koji mogu konačno vratiti barem malo idealizma s početka jednim jasnim izričajem. Samo jednim. Forma je u paradigmi vladanja Hrvatskom na mitskom europskom putu osnovna zakonitost. Demografski je problem, ili izravno iz podataka potvrđeno nestanak Hrvatske, politički i institucijski pokriven državnim uredima i brojnim zaposlenicima u njima.
Ključni procesi demografske revitalizacije, zaustavljanja iseljavanja, povratka hrvatskog iseljeništva, već jako vidljive supstitucije stanovništva, izumiranja, pražnjenja ruralnih hrvatskih područja, selektivnog useljavanja i slični drugi dodirivat će se samo s površnim postupcima i javnim prezentacijama ničega. Svaki će se, pa čak i tehnički i birokratski postupak iz drugih resora tumačiti velikim demografskim mjerama jer su postavljeni uredi limitiranog djelovanja i strogo centraliziranog odlučivanja i kontroliranja. Prema svemu, upravo se sada stvaraju pretpostavke za ključne poteze prema demografskoj i iseljeničkoj problematici, kad bi se razumjelo ili željelo.
Ili će to ipak, u skladu s porukom već na početku izrečenom s vrha, učiniti neka druga vlada. Vrijeme, nažalost, neumitno odlazi, a s njim odlazi i idealizam i dostojanstvo i hrvatski puk istim putem kao nekad njihovi (naši) šezdesetih i ranijih godina.
Izvor: 7DNEVNO