Si fueris Romae, Romano vivito more; si fueris alibi, vivito sicut ibi.

U ovdje nabrojanih 10 točaka, koje morate prihvatiti i kao Deset zapovijedi i kao 7 smrtnih grijeha ujedno, sadržana su osnovna pravila po kojima se možete bez nepoželjnih sukoba sa zakonom i općim uljudbenim  normama, uklopiti u hrvatsko mainstream društvo i ne štrčati kao naotekli palac, izložen optužbama da ste ustaški zločinac, fašistički zlikovac, krvoločni neprijatelj i Hrvatske i civiliziranog svijeta, nacionalnistički mrzitelj svega što nije etnički i genetički hrvatsko, širitelj nacionalne mržnje i vjerske netrpeljivosti, revizionist, idolopoklonik Hitlera i Mussolinija, ostatak prošlosti i posljedica nedovršenog posla na Bleiburgu.

Kada stignete u Hrvatsku, pravila igre su drugačija nego što ste možebitno očekivali.

Ako ste bili antijugoslavenski i hrvatski državotvorno orijetirani prije Slobodana Miloševića, vi ste u naprijed i generalno, bez iznimke i bez obzira na godinu rođenja, okarakterizirani kao ustaše i fašisti.

Što god radili, vi ne možete popraviti svoj status, ali ga definitivno možete pogoršati, ako se ne budete pridržavali nekih pravila, u kojem slučaju ćete biti  ”promovirani” u zlikovce i zločince koje treba čim prije pomlatiti:

  1. Ako želite reći nešto negativno o Titu, makar se radilo i o samo jednoj rečenici, najprije morate na dugačko i na široko raspredati o Paveliću kao najvećem zločincu Drugog svjetskog rata a po mogućnosti i svih vremena.
  2. U slučaju da se poželite pozdraviti sa “Za dom spremni!”, kao što to mnogi u Hrvatskoj rade, prije toga morate sve oko sebe uvjeravati da taj pozdrav nema ništa zajedničko s Hrvatskom u Drugom svjetskom ratu, nego da je Ivan pl. Zajc to otkrio kao pozdrav Nikole Šubića Zrinskog, a da za ustašku konekciju nikad niste čuli. To vas neće spasiti od suca za prekršaje, ali vam može biti olakšavajuća okolnost i iznuditi manju kaznu.
  3. Namjeravate li na bilo koji način negativno govoriti o Jugoslaviji, prije toga morate s velikom dozom gađenja, koristeći i grimase lica koje potvrđuju gađenje, osuditi NDH, stavljajući epitete “zločinačka država” i “tako zvana” svaki puta prije nego ju spomenete. Ni u kom slučaju ne smijete odvajati pojmove države i režima i morate čvrsto zastupati ideju da država nije imala prava postojati, bez obzira na režim.
  4. U slučaju da ste imali djeda ili nekoga od predaka u redovima hrvatske vojske tokom rata, bez obzira ako nisu imali nikakavih ideoloških opredjeljenja ili su služili isključivo jer su pozvani u vojsku, morate se pomiriti s činjenicom da su oni kompletno i neoprostivo zločinci i fašisti koji su zaslužili sudbinu koja ih je zatekla. Poželjno je ako izjavite da se stidite svojih predaka i da ih se deklarativno odričete, te da ih je zatekla zaslužena kazna.
  5. Morate biti svjesni da Republika Hrvatska koju ste financijski, sudjelovanjem u Domovinskom ratu ili na bilo koji drugi način pomogli ostvariti, nije država kakvu ste sanjali, nego ona, od ustava do načina na koji se provodi njena vlast, predstavlja državu koja je zasnovana na partizanskom ratu pod vodstvom komunističke partije i predstavlja više-manje ono što je ostalo nakon što su druge republike otpale od Jugoslavije.
  6. Ako mislite da službena verzija hrvatske povijesti 20. stoljeća nije ništa drugo nego adoptirana jugoslavenska i velikosrpska propagandna iskrivotina, nametnuta s ciljem držati hrvatski narod s perpetualnim osjećajem genetske krivnje, nemojte to spominjati, jer će vam povijesničari koji su službeno prihvaćeni kao autoriteti na polju povijesne istine, na ustaštvo i fašizam prilijepiti i revizionizam, koji u svojoj balkanskoj verziji predstavlja posebno negativnu i osude vrijednu karakteristiku, možda čak i goru od fašizima.
  7. S obzirom da je facebook danas prihvaćen kao sredstvo za procjenu vašeg karaktera, ako ste kojim slučajem služili JNA, bilo bi vam na korist da na profil prije povratka stavite fotografiju s titovkom, snimljenu dok ste bili u vojsci. Osim političke podobnosti, s fotografijom iz mlađih dana ćete izgledati ljepši i ako budete išli na najpopularnije glazbene predstave u Hrvatskoj, cajke će vam skakati u krilo.
  8. Namjeravate li se u razgovoru ili još važnije, pismeno i uz potpis, osvrtati na srpske zločine počinjene tokom Domovinskog rata, morate najprije osuditi zločine koje su Hrvati počinili protiv Srba. Dokaz tome je i podatak da je nesrazmjerno veći broj Hrvata u Hrvatskoj optužen, osuđen ili izručen za ratne zločine nego Srba, koji su radi blage naravi svog nezadovoljstva, usporedive prije s nestašlukom nego s ozbiljnim pobunom, kolektivno abolirani i oslobođeni svake krivice.
  9. Poseno je važno ne podcijeniti moć srpskih političkih i vjerskih organizacija u Hrvatskoj, a iznad svih Milorada Pupovca i s dužnim poštovanjem izbjegavati svaki komentar koji bi mogao biti objašnjen kao znak rasne netrpeljivosti ili govor moržnje. Nedajte se zavesti njihovim formalnim statusom nacionalne manjine, jer oni se u Hrvatskoj bez uvijanja i prilagođavanja za razliku od vas, ponašaju kao suverena većina a ustav, hrvatski zakoni i politička praksa im omogućavaju uživati privilegarni položaj, nesrazmjerno velika financijska sredstva iz Državnog proračuna i zajamčena mjesta u parlamentarnoj vlasti, do granice da oni mogu odlučivati koja će stranka formirati vladu, po naputku beogradskog i suglasnosti hrvatskog režima, što ih stavlja u poziciju janjeta koje sisa dvije matere.
  10. Ako ste kroz godine emigacije zastupali ideju hrvatske državne samostalnosti ili nedaj Bože ako ste aktivno radili na rušenju Jugoslavije prije Slobodana Miloševića, morate se oprostiti sa svojim ranijim stajalištima ili ih koliko god je to moguće zatajiti, jer je opće mišljenje da Hrvatska prije Slobodana Miloševića nije imala potrebe istupati iz zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti. Tek su Miloševićeve otvorene i agresivne velikosrpske tendencije stavile Hrvatsku u neravnopravan položaj, kada su vodeći hrvatski politički predstavnici u Beogradu, pokušali uspostaviti Miloševiću alternativni model u formi konfederativne, ravnopravnije zajedničke države, kako bi ju spasili u kakavom-takvom obliku. Kada se dominantna srpska vrhuška oglušila o hrvatska nastojanja sačuvati Jugoslaviju po modelu po kojemu je mogla opstati, hrvatsko je vodstvo nevoljko podržalo odcijepljenje, a napadom jugoslavenske i srpske vojske na Hrvatsku, sazrijelo je i prevladalo državotvorno mnijenje, čime je formalno izjednačena politička platforma disidentskog domovinskog i revolucionarnog emigrantskog antijugoslavenstva i jugo-hrvatstva onih koju Hrvatsku nisu htjeli ali ju nisu mogli izbjeći, što se kao zaključak ipak pokazalo preuranjeno, jer je novostvorena demokratska Hrvatska i nakon osamostaljenja, na vodeće pozicije demokratskim putem izabirala bivše nositelje jugoslavenske vlasti, a na visokim funkcijama u državnom apratu su se našli pripadnici jugoslavenskog unitarističkog političkog, sudskog, vojnog i obavještajnog aparata, uključujući i neke koji su povijesnu težnju o hrvatskoj samostalnosti suzbijali progonima, batinama i likvidacijama.

Ako slučajno ne znate ništa o tome što je fašizam, kako bi se makar površno upoznali s vašim novim statusom, pogledajte slijedeći filmski opis fašizma:

Postoji još jedan veliki broj manje važnih civiliziacijskih, kulturoloških, geopolitičkih, socijalno-psiholoških i jezičnih nepodudarnosti koje ćete morati sami prepoznati i prema njima se ispravno postaviti. Samo za primjer, “pare” kao posrbljeni turcizam koji označava novac, a ranije vam je zvučao odvratno, mora vam postati prihvatljiv. Za vezničke skupine sa “li” ( “Imate li…”, “Je li…”), sada je poželjno koristiti srpski praktičniji obliki “Da li”. Biti ćete manje upadljivi ako se umjesto “Dobra večer” pozdravljate sa “Dobro veče”, kao što se to koristi na televiziji, u Saboru i drugdje.

U ovih 10 točaka, koje morate prihvatiti i kao Deset zapovijedi i kao 7 smrtnih grijeha ujedno, sadržana su osnovna pravila po kojima se možete bez nepoželjnih sukoba sa zakonom i općim uljudbenim  normama, uklopiti u hrvatsko mainstream društvo i ne štrčati kao naotekli palac, izložen optužbama da ste ustaški zločinac, fašistički zlikovac, krvoločni neprijatelj i Hrvatske i civiliziranog svijeta, nacionalnistički mrzitelj svega što nije etnički i genetički hrvatsko, širitelj nacionalne mržnje i vjerske netrpeljivosti, revizionist, idolopoklonik Hitlera i Mussolinija, ostatak prošlosti i posljedica nedovršenog posla na Bleiburgu.

Želim vam sreću i dug život!
Good luck and long life!
Viel Glück und ein langes Leben!
Buena suerte y larga vida!

Prethodni članakSto godina otkako su guske nestale u magli
Sljedeći članakCrna misa u Srbu, u slavu genocida nad Hrvatima
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.