Povodom tužbe koju je zbog članka „Ljevičarska paradigma“ i Goldsteinov protuznanstveni rat protiv „revizionizma“ – objavljenog na portalu narod.hr 8. svibnja 2020. (https://narod.hr/hrvatska/dr-sc-ante-birin-ljevicarska-paradigma-i-goldsteinov-protuznanstveni-rat-protiv-revizionizma), s kojeg je isti članak preuzeo i projektvelebit.com (9. svibnja ove godine) – protiv mene podigao prof. Ivo Goldstein (dalje: IG), a potaknut prikazivanjem i tumačenjem iste na međumrežnim portalima osjećam se dužnim pojasniti javnosti ključni detalj.

Rečeni članak nastao je kao odgovor na niz znanstveno neutemeljenih i proizvoljnih tvrdnji IG-a iznesenih u razgovoru za tjednik Nacional objavljenom pod naslovom Tuđman je rodonačelnik povijesnog revizionizma, revizionisti i dalje tvrde da ustaše nisu bili fašisti na mrežnim stranicama istog tjednika 22. travnja o. g. (https://www.nacional.hr/goldstein-tudman-je-rodonacelnik-povijesnog-revizionizma-a-revizionisti-i-dalje-tvrde-da-ustase-nisu-bili-fasisti/).

Ključna točka tužbe IG-a odnosi se na tvrdnju kako „u tekstu tuženik (Ante Birin, op.) iznosi neistinu da tužitelj (IG, op.) opravdava zločin, odnosno ratne zločine pozivanjem na navodnu tužiteljevu tvrdnju da: svi oni „svi koji su osuđeni na smrt ili ubijeni na samom kraju rata ili neposredno nakon njega takvu sudbinu i zaslužili” (Ivo Goldstein, “Povijesne okolnosti Bleiburga i Križnoga puta”, Bleiburg i Križni put 1945.: zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske – Multigraf marketing, Zagreb, 2007., 32.) te u nastavku navodi kako „takvo što tužitelj nikada nije rekao, niti napisao niti je to njegov moralni niti stručni stav pa je navedena tvrdnja za tužitelja klevetnička i uvredljiva“.

Naknadnim uvidom u rečeni članak IG-a ustvrdio sam da se dosita radi o nehotičnoj pogrešci u citiranju i konkretni citat ne predstavlja osobni stav IG-a o tim događajima već je rečenu ocjenu IG naveo kao ocjenu “historiografije socijalističkog/komunističkog razdoblja”. Riječ je, s moje strane, o lapsus calami, nehotičnoj grešci, koju bih odmah i ispravio te se javno ispričao da je tužitelj, kako to doliči akademskoj i civiliziranoj raspravi, javno zatražio ispravak netočnog navoda. Tko radi taj i griješi a tko griješi svoju grješku treba i priznati i tu za mene nema ničeg spornog.

No činjenica da se radi o jednom jedinom – naglašavam nehotičnom – krivom navodu, među čitavim nizom koje sam iznio u dvanaest stranica dugom članku „Ljevičarska paradigma“ i Goldsteinov protuznanstveni rat protiv „revizionizma“, ne može biti dokaz kako se radi o „svjesnoj i namjerno izokrenutoj rečenici“. Činjenica da tužitelj nije prvo poslao demanti i zatražio ispravak netočnog navoda, već je odmah podigao tužbu, gradeći ju na tom jednom jedinom krivom navodu u mnoštvu drugih na koje nije imao prigovora (ni odgovora), svjedoči o tome da mu je manje stalo do ispravka netočnog navoda, a više o tom da u nedostatku argumenata koji se tiču merituma stvari “kazni” neistomišljenika za njegove kritičke opservacije, koje su vrlo nepovoljne za znanstveni renome tužitelja. Premještajući akademsku raspravu u sudnicu, IG pokušava sudskim putem dobiti satisfakciju za ono što kao znanstvenik ne može obraniti te ujedno zastrašiti mene i druge neistomišljenike.

Ne želeći ovom prigodom ulaziti u raspravu (i ponavljati već izrečene argumente) je li  opravdavanje i relativiziraje masovnih zločina počinjenih nad zarobljenim pripadnicima ustaških i domobranskih postrojbi i hrvatskim civilima „moralni ili stručni stav“ IG-a ili pak nije naveo bih tek zaključnu rečenicu iz gore spomenutog rada IG-a: “No, sve što sam iznio potvrđuje Titovu odgovornost za počinjene ratne zločine nad zarobljenicima i civilima u svibnju 1945. godine, ali, dakako, tu odgovornost valja ocijeniti sukladno ondašnjim prilikama i ondašnjim kriterijima, koji nisu istovjetni današnjima, na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće.” (Goldstein, “Povijesne okolnosti Bleiburga”, 37).

Naposljetku, kao osoba kojoj je apsolutno stran svaki napad ad hominem (što se lako može utvrditi pregledom mojih radova i članaka), a kamoli napad na pravo osobnosti, pozivanje na linč ili ugrožavanju osobne sigurnosti, za što me tereti tužba – a što sam pokazao i javnim ograđivanjem od osobno uvredljivog naslova Mračni profesor na strani zla i smrtni neprijatelj svake povijesne istine pod kojim je skraćena i neautorizirana verzija članka Ljevičarska paradigma“ i Goldsteinov protuznanstveni rat protiv „revizionizma“ objavljena u Hrvatskom tjedniku br. 815 od 7. svibnja 2020. – želio bih apelirati na sve one koji ovoj zemlji žele dobro da u javnom diskursu uvijek čuvaju osobno dostojanstvo i sebe i neistomišljenika ali i da postojano  brane istinu koliko god to ponekad bilo teško.

dr. sc. Ante Birin

Komentari