Drugi Domovinski rat protiv agresije nove ideologije

Nova ideologija napušta slogan "podijeli pa vladaj" i usvaja taktiku "razori pa vladaj".

0
2480

Nova ideologija nije izraz volje hrvatskoga naroda. Nametnuti rat za rodnu ideologiju u Hrvatsku dolazi izvana i odozgo. Bez pomoći pete kolone rat za rodnu ideologiju i rodnu državu osuđen je na poraz, budući da se bez nje ne može ni pokrenuti, kamoli pobijediti. Zbog toga je peta kolona skoro dva desetljeća pripremala agresiju gradeći pozicije i zapovjedna mjesta po dubini i širini države i društva. Zauzeta su i obnovljena strateški važna zapovjedna mjesta – na njima su jučer “komandovali” komesari očevi, danas njihovi sineki. Zauzete su ustanove, mediji, banke i stranke. Zauzeto je sve osim stijene koju ni vrata paklena ne će razvaliti.

Kao i svaki obrambeni rat protiv nametnute agresije, tako i hrvatski obrambeni rat protiv nametanja rodne ideologije Istanbulske konvencije, zahtijeva sve oblike organiziranja, no, prije svega jasnu definiciju agresora i strategiju obrane. Hrvati su 1945. prepušteni jugokomunističkoj ideologiji. Oni su, međutim, jedan od rijetkih europskih naroda koji je početkom devedesetih doživio i nametnutu vojnu agresiju jugokomunističke ideologije.

I u ratu i u miru Hrvati imaju iskustva s obranom i samoorganiziranjem odozdo. Devedesetih su definirali agresora, nametnutoga odozgo i izvana: Srbija, Crna Gora, JNA i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Napravili su strategiju obrane i oslobađanja. Oslonili su se na vlastite snage i pomoć Božju. I pobijedili odobrenu vojnu agresiju jugokomunističke ideologije. Nisu Hrvati bez razloga i povijesnih zasluga – “narod nade”.

Dugogodišnja priprema za ideološku agresiju


Ratifikacijom Istanbulske konvencije, koja jest najava i nametanje dugotrajne agresije do istrjebljenja, jasno su se razotkrili agresori na osobe hrvatskoga državljanstva, na hrvatsku obitelj – oca, mater i osobito djecu, te na nacionalnu državu hrvatskoga naroda. Agresori iz prethodne agresije, okupili su se na programu nove agresije. S novom ideologijom koja im je zamijenila jugokomunističku. Uz pomoć ideologija vladalo se državama i narodima. S novom ideologijom hoće se vladati puno šire i dalekosežnije. Nova ideologija napušta slogan “podijeli pa vladaj” i usvaja taktiku “razori pa vladaj”.

Nova ideologija nije izraz volje hrvatskoga naroda. Nametnuti rat za rodnu ideologiju u Hrvatsku dolazi izvana i odozgo. Bez pomoći pete kolone rat za rodnu ideologiju i rodnu državu osuđen je na poraz, budući da se bez nje ne može ni pokrenuti, kamoli pobijediti. Zbog toga je peta kolona skoro dva desetljeća pripremala agresiju gradeći pozicije i zapovjedna mjesta po dubini i širini države i društva. Zauzeta su i obnovljena strateški važna zapovjedna mjesta – na njima su jučer “komandovali” komesari očevi, danas njihovi sineki. Zauzete su ustanove, mediji, banke i stranke. Zauzeto je sve osim stijene koju ni vrata paklena ne će razvaliti.

Peta kolona je presudan i ključan čimbenik bez kojega agresija rodne ideologije i na Hrvatice i Hrvate nije moguća. Vrhunac demonstracije zauzete moći peta je kolona demonstrirala kad je danas (13. travnja 2018.) ratificirala u Hrvatskom (državnom!) saboru agresiju nove ideologije. Bez demokratske verifikacije. “Tko se mača laća, od mača i pogiba” (G. Jandroković, 13. travnja 2018. u Hrvatskom saboru) poručeno je usred tog i takvoga Sabora “panjevima”, ako se suprotstave petoj koloni, ideološkim komesarima i njihovim politikama.

Ujedinjenim snagama za novu ideologiju


Evo nam danas saborsko jednoumlje socijalističkoga saveza radnoga naroda Hrvatske. Ujedinjeno je u nametanju ideologije! Umjesto da makar račanovsko-njonjistički raspišu referendum, ili nove izbore, što je u ovoj situaciji demokratski minimum… nastavljaju agoniju inkluzivizma s agresijom nove ideologije.

Uoči jugokomunističke agresije Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba, Račan, šef bivše vladajuće ideologije, prijetio je onima koji su se odupirali hrvatskoj šutnji i nametnutoj agresiji jugokomunističke ideologije. Rekao je da su “opasnih namjera”.

U današnjim okolnostima Jandroković prijeti “mačem” nepokorenim, a izabranim zastupnicima. Račan je, napunivši gaće od straha za svoju ideološku glavu i Partiju, pristao na višestranačje, ne ono demokratskoga tipa, već kao protezu socijalističkoga saveza radnoga naroda. I uspio je! Evo nam danas saborsko jednoumlje socijalističkoga saveza radnoga naroda Hrvatske. Ujedinjeno je u nametanju ideologije! Umjesto da makar račanovsko-njonjistički raspišu referendum, ili nove izbore, što je u ovoj situaciji demokratski minimum… nastavljaju agoniju inkluzivizma s agresijom nove ideologije. Prema kriteriju ideoloških kolonizatora narod je između dva izbora skup “panjeva”. U rodnoj državi, on je skup zombija.

Istodobno agresorski panjevi su uveli šutnju o izvještaju Europske komisije, koja zamjera inkluzivnoj vladi Plenkovića, Vrdoljaka i Pupovca, te upozorava kako nije učinila ništa na planu gospodarskih reformi. Umjesto s politikama općega dobra nas se suočava s nametanjem nove ideologije. Otpor takvoj politici moralni je imperativ. Otpor takvoj politici spašava što se još spasiti može. Otpor takvoj politici preduvjet je zaustavljanja pražnjenja prostora, demografskoga procvata, zaustavljanja iseljavanja i povratak u smisao i svrhu nacionalne države. Otpor takvoj politici pozicije i oporbe spada u legalni i legitimni drugi Domovinski rat.

Prethodna nametnuta agresija jugokomunističke ideologije provodila se “svim raspoloživim sredstvima”, uključujući na kraju i zločin protiv mira – vojnu agresiju s elementima genocida. Ova s kojom smo sada suočeni provodi se istim sredstvima, osim oružanim. Kolonizatori nove ideološke agresije amnestirali su staru jugokomunističku. U političkom smislu preimenovali su ju i inkluzivirali.

Dobrodošli u rodni pravni poredak


Sigurno je da će se drugi Domovinski rat, koji je formalno počeo 13. travnja 2018., voditi “demokratskim sredstvima” do pobjede hrvatskoga naroda. Do demokratske Oluje. Povijest ideološki nadahnutih totalitarizma, međutim, govori kako će kolonizatori (agresori) protiv nepokorenih Hrvatica i Hrvata upotrijebiti i krajnja totalitarna sredstva. Nema straha!

Prethodna ideološka (jugokomunistička) agresija na hrvatski narod i njegovu državu trajala je od 1945. do 1990., a oružana sastavnica te agresije – gotovo osam godina, do završetka mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja (1998.). Na čelu otpora stajao je predsjednik države, akademik Franjo Tuđman oslonjen na “moralnu snagu hrvatskoga naroda”. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, vrhovna zapovjednica i odgovorna osoba za ustavnopravni poredak (koji je od danas rodni poredak), agresiju promatra nezainteresirano i ignorantski. Moralna snaga hrvatskoga naroda, ostavši bez političkoga oslonca u strankama i osobama kojima je dala politički legitimitet, otpor aktualnoj ideološkoj agresiji mora stvarati odozdo. Bit će i jest u tom otporu ugrađenih i samodostatnih “lažnih proroka”, no, bez obzira na to, otpor nema alternativu. Važno je lažnjake na vrijeme raskrinkati.

Koliko će trajati obrana od agresije nove ideologije nitko ne može predvidjeti. Posljedice agresije dramatično će se razotkriti tek za koju godinu, budući da je agresorima jasno kako bi trenutno i dosljedno provođenje slova i duha rodne ideologije iz Istanbulske konvencije bilo kontraproduktivno po same agresore. Glede novoga pravnoga poretka, treba reći da on vjerojatno uključuje i usklađivanje Ustava s postulatima rodne ideologije. Vodu za kuhanje žabe treba podgrijavati malo pomalo. Korak po korak, kako je propisao Ilija Garašanin, ideolog velikosrpske ideologije. Nju pak aktualni poredak nije ni definirao kao povijesno, kontinuirano i trajno protuhrvatsko zlo. Zato ju je, valjda, Plenković “inkluzivirao”. Od 1945. Hrvati su se suočili s tri ideologije: Komunističkom, velikosrpskom i rodnom. Pobijedio je prve dvije. Zašto ne bi i treću, koju nameću ostatci prve dvije?

Sigurno je da će se drugi Domovinski rat, koji je formalno počeo 13. travnja 2018., voditi “demokratskim sredstvima” do pobjede hrvatskoga naroda. Do demokratske Oluje. Povijest ideološki nadahnutih totalitarizma, međutim, govori kako će kolonizatori (agresori) protiv nepokorenih Hrvatica i Hrvata upotrijebiti i krajnja totalitarna sredstva. Nema straha!

Prijestolje Mudrosti, moli za nas


General Slobodan Praljak prije četiri mjeseca dao je u tuđini život za istinu i pravdu, a ovima je teško, ovdje, doma, reći “ne” rodnoj ideologiji. Dakle, ima i takvih neugodnih, ali i još gorih primjera. Viteza mi čuvara svetoga jeruzalemskoga groba, ako lažem. Sluđeno je sve što se sluditi, zavesti, kupiti, preplašiti i uhljebiti dalo.

Pouzdani oslonci obrambenim snagama hrvatski su velikani, sveti dr. Alojzije Stepinac i prvi demokratski izabrani predsjednik dr. Franjo Tuđman. Stepinac kao uzor zdrave hrvatske i katoličke pameti prema svim totalitarizmima i Tuđman kao “veliki graditelj” obnove, obrane, oslobođenja i afirmacije hrvatske nacionalne države.

Negativni primjeri ne bi smjeli pokolebati pokret otpora nametnutoj agresiji nove ideologije. Istina, na rodnu državu neki su naknadno pristali, pljucnuvši na najsvjetlije dane nacionalne povijesti i time priznali da su se, siroti, borili na krivoj strani. Koliko sam izračunao, naime, čak četiri hrvatska generala koja su se u jugokomunističkoj agresiji borili za nacionalnu državu, proteklih su se dva tjedna odrekli nacionalne (Tuđmanove!) u korist rodne države (Rade Borić).

General Slobodan Praljak prije četiri mjeseca dao je u tuđini život za istinu i pravdu, a ovima je teško, ovdje, doma, reći “ne” rodnoj ideologiji. Dakle, ima i takvih neugodnih, ali i još gorih primjera. Viteza mi čuvara svetoga jeruzalemskoga groba, ako lažem. Sluđeno je sve što se sluditi, zavesti, kupiti, preplašiti i uhljebiti dalo.

Prijestolje Mudrosti, moli za nas.

Video: Glazbena tema – Captain America, The Tunnel


Svečana premijera dokumentarnog filma s temom iz Domovinskog rata „Štafeta smrti“!
U filmu redateljice Nade Prkačin riječ je o proboju manje skupine hrvatskih branitelja s većom skupinom civila iz okupiranih Bogdanovaca kod Vukovara 10. 11. 1991. i višestrukom stradavanju branitelja na minskom polju ispod Marinaca, te njihovoj teškoj borbi za život kroz slijedećih dvanaest dana na ledu i zimi, bez hrane i vode, kao i bez mnogih dijelova vlastitih tijela. Od 11 teško ranjenih branitelja u minskom polju na licu mjesta isti dan ili dan kasnije poginulo je i umrlo njih čak sedam, dok su njih četvorica uspjeli preživjeti 9, 10 pa čak i 12 dana.
Nakon rata od posljedica ranjavanja od njih četvero preživjelih umrla su još dvojica, dok su danas živi još samo Ivica Jurčan i Đuro Kovačević koji su ujedno i glavni pripovjedači u filmu.
Svečana premijera održati će se 5 .5. 2018. u subotu u 11 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (u velikoj dvorani).

Ulaz je slobodan uz besplatnu ulaznicu koju možete podignuti na blagajni Koncertne dvorane!

Nakon svečane premijere u Zagrebu namjera nam je tijekom godine film prikazati u mnogim gradovima Republike Hrvatske kao i izvan granica naše Domovine, svugdje gdje će biti interesa za film i gdje će biti osigurani uvjeti za njegovo prikazivanje.

Prethodni članakKad se čovjek lati Božjeg posla
Sljedeći članak“Žikina dinastija u lijevoj našoj”
Monokomedija po kolumnama Zvonimira Hodaka