Festival hrvatske demokracije sa Saborom i vladajućom koalicijom u koje Pupovac sa svime što zastupa ulazi s glasačkom većinom a njegov ratni neprijatelj Glasnović ispada bez dovoljne podrške birača. 


Najvažniji zaključak povodom rezultata ovih izbora od svih drugih, odnosi se na duboki dvopartijski sustav, koji je bez obzira na međusobni preraspored madanata između dviju partija, preživio sa preko dvotrećinskih 115 mandata. Teorija manjeg zla danas je jača nego ikada. Pored iz vana nametnute kolektivne krivnje za izmišljenu prošlost, sada moramo prihvatiti i unutrašnju kolektivnu krivnju za stvarnu sadašnjost. Ali, tko sam ja da raspjevanim pobjednicima kvarim raspoloženje!?

Autor: Dinko Dedić

Prije nego što navedem bilo što drugo povodom tek završenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, moram reći da budućem predsjedniku Hrvatske vlade ni pod koju cijenu ne bi volio biti u koži. Sve što se nakupilo u prošlom mandatu, a najviše novi dugovi koji se tek imaju reflektirati na kvalitetu života onih koji nisu imuni ni na koronu ni na gospodarske posljedice, doći će po napatu u ovom mandatu.

Hrvatska nakon izbora ima dva apsolutna pobjednika, coronu i HDZ.

Slavio je svatko tko je mogao, pjevalo se, grlilo i ljubilo, a kad se pobjednici vrate kući, koga će prvoga zagrliti nego starog tatu i staru mamu. Na prostoru koji se rasteže od Panonske ravnice, preko brdovitog Balkana do temperamentnog jadranskog Mediterana, ništa se drugo nije ni moglo očekivati.

Iako nije ostvario rezultat kakav su ostvarili Putin i Vučić, Plenković je među zemljama koje se još nisu oslobodile komunističkog naslijeđa, zauzeo solidno 3 mjesto.

Među dobitnike još možemo ubrojiti preko 50% Hrvata koji nisu izašli na izbore. Njima je jedinima pobjeda bila zagarantirana, tko god dobio izbore.

Privremeni gubitnici su nedovoljno jasno definirani titoisti i Jugoslaveni, pretvorivši restart i reškart. Njima su glasove oteli oni s okorijele ljevice, koji ime Tito ne pišu samo s prvim nego sa sva 4 velika slova, i jednim djelom oni koji su svoje vijence umjesto svetom vodom poškropili vodom iz Sutjeske i tako svoj suverenizam prilagodili i onima koji ga gledaju kroz jugoslavenske naočale. Također su tu zasluge bratstvo-jedinstvenog seljačine Kreše Beljaka i njegova nezadovoljstva udbinom produktivnošću. Dobra vijest da je iz Sabora nestao Nenad Stazić mogla bi se pokvariti mogućnošću da poput “Smrt fašizmu – Sloboda narodu!” Ingrid Antičević-Marinović, završi kao sudac Ustavnog suda.

Skoro apsolutni pobjednik HDZ koji se poziva na desni centrizam, ipak će pri formiranju saborske većine morati pokazati je li mu centar stvarno desni ili je lijevi i opredijeliti se za koaliciju pod uvjetima Pupovčevih manjinaca ili za koaliciju pod uvjetima Škorinih suverenista. U predizbornim i u postizbornim komentarima vodeći ljudi HDZ-a su često izjavljivali da će koaliciju stvarati s onima koji su im svjetonazorski i programski prihvatljivi, pa će nam se u tom izboru i otkriti stvarna definicija “modernog suverenizma” kako ga često spominje Predsjednik vlade, jesu li im svjetonazorski prihvatljiviji oni koji slave četnički ustanak u Srbu ili oni koji žale za žrtvama tog ustanka, oni koji odlaze u Knin slaviti hrvatsku pobjedu ili oni koji odlaze u Srbiju žaliti srpski gubitak suvereniteta u Hrvatskoj i prijetiti osvetom.

Zanimljiv podatak je i taj, da bi se HDZ, kada bi udružio snage s Domovinskim pokretom i s Mostom, pribiližio dvotrećinskoj većini kojom bi se mogao mijenjati i izborni sustav, pa i sam Ustav, ali to je baš suprotno od onoga što ih drži na vlasti sve ove godine.

Vesela i raspjevana desnica si je u predizborno vrijeme zapečatila sudbinu u opoziciji kada su u izbore krenuli DP, Most i pravaško-nezavisna koalicija Brune Esih, svatko za sebe. Doduše, s rezultatima izbora kakvi su, ne bi pravilo veliku razliku da su zajedno osvojili čak i 30 mandata.

U borbi za XI. Izbornu jedinicu Željka Glasnovića, kandidat Projekta Velebit Marko Jurič je poslije Glasnovića osvojio najviše glasova, ali unatoč toga, 11 glasova manje nego što je bilo potrebno da Glasnović uđe u Sabor. Psovke koje tim povodom dolaze na račun iseljeništva proizvod su neinformiranosti, jer je Glasnović u svim zemljama od Australije od Kanade, temeljito potukao sve druge kandidate. Zašto je zakazala Bosna i Hercegovina kojoj se s Glasnovićeve liste nudila borba za treći entitet, teško je napraviti razuman zaključak, jesu li stvarno zadovoljni sa svojom pozicijom nasuprot Srba i Bošnjaka u zajedničkoj balkanskoj tvorevini i podrškom koju im pruža HDZ, ili se radi o poštenim poništenjem nepošteno iskrižanih glasačkih listića kojih je kako javljaju, najviše bilo baš na štetu Glasnovića.

Najvažniji zaključak povodom rezultata ovih izbora od svih drugih, odnosi se na duboki dvopartijski sustav, koji je bez obzira na međusobni preraspored madanata između dviju partija, preživio sa preko dvotrećinskih 115 (66+41+8) mandata. Teorija manjeg zla danas je jača nego ikada.

Pored iz vana nametnute kolektivne krivnje za izmišljenu prošlost, sada moramo prihvatiti i unutrašnju kolektivnu krivnju za stvarnu sadašnjost. Ali, tko sam ja da raspjevanim pobjednicima kvarim raspoloženje!?

Uzajamna ovisnost između sve manjeg broja stanovnika i sve manje izlaznosti na izbore onih koji su preostali, nameće se sama od sebe, logikom da su jedino oni uhljebljeni u državnom aparatu motivirani izlaziti na glasanje a ujedno i jedini koji ne vide razloga napuštati Hrvatsku. Projekt Velebit u svom prijedlogu programskih načela navodi obavezno glasovanje popraćeno s valjanim argumentima. Iseljavanje u predizbornoj kampanji nije ni spomenuto kao argument, a o pobačajima se govorilo više u smislu spašvanja duše nego u smislu spašavanja nacije.

Reizboru postojeće vlasti nije pogodovao uspjeh Stožera civilne zaštite nego baš suprotno, strah od novog vala epidemije kojega nikakav stožer neće moći obuzdati. Stanje u kojem se svijet nalazi slično je ratnom stanju, još više dramatizirano nevidljivim neprijateljem, a u ratu nitko ne mijenja vladu. Churchilla tokom rata nitko nije mogao ugroziti, a odmah nakon njega je izgubio izbore. Margaret Thatcher je bila na putu izgubiti izbore pa je povela rat protiv Argentine za Falkland i pobijedila, da bi na slijedećim izborima u miru temeljito izgubila.

I za kraj, pitamo se je li pobjedniku Plenkoviću u pobjedničkom govoru promakla izjava da gradi Hrvatsku koja će baštiniti vrijednosti HDZ-a, ili ju je namjerno tako postavio. Tako je u bivšoj državi partija gradila Jugoslaviju na svojim vrijednostima, pa je propala i partija i država.

Prethodni članakU Hrvatskoj su održani neki izbori
Sljedeći članakPodcast Velebit – Željko Glasnović:
Je li Franjo Tuđman na ‘Tuđmanovom putu’?
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.