Hrvata ionako ne će biti nakon 2050. kako je u tiskovnom razgovoru ustvrdila jedna gospođa stručnjakinja, što spada u uznemiravanje javnosti koja je ionako izblesavljena covidom i cijepljenjima, traumatizirana, sve je više glasova da je riječ o do sada neviđenom eksperimentu u kojemu su preskočeni miševi i krenulo se odmah na ljude, pa da vidimo kako to djeluje i kakve su nuspojave među kojima je i smrt poželjna. Usporedo, a to je cilj, čovječanstvo se pretvara o ovce, a nasilnim cijepljenjem čak i djece dobiva se janjad. Janjičari.
Vrijeme šareno, klimatski i politički. Vuku se repovi lokalnih izbora, neki po blatu, neki uzdignuti za parenje s mogućim partnerima. Na čuđenje Moskve, u mnogim je mjestima pobijedio KGB. Ondje ne znaju da je to kratica za Kandidate Grupe Birača, pa su živnuli, misle da se tu događa nešto kao u Crnoj Gori. U Istri su prebrojavani listići, IDS-u možda ostaje županija kojom će Miletić vladati s nekoliko pošaranih listića. Razdoblje između dva kruga iskoristili su Slovenci, Austrijanci i Nijemci da pokupuju svu silu nekretnina u Istri i mnogi se trajno nastane pod šifrom nomada, pa bi na sljedećim lokalnim izborima, u programskoj suradnji s Talijanima, mogli pobijediti u mnogim općinama. Recept za Hrvatsku u cjelini, posebno za obalu i otoke. Hrvata ionako ne će biti nakon 2050. kako je u tiskovnom razgovoru ustvrdila jedna gospođa stručnjakinja, što spada u uznemiravanje javnosti koja je ionako izblesavljena covidom i cijepljenjima, traumatizirana, sve je više glasova da je riječ o do sada neviđenom eksperimentu u kojemu su preskočeni miševi i krenulo se odmah na ljude, pa da vidimo kako to djeluje i kakve su nuspojave među kojima je i smrt poželjna. Usporedo, a to je cilj, čovječanstvo se pretvara o ovce, a nasilnim cijepljenjem čak i djece dobiva se janjad. Janjičari.
Ostanimo kod miševa. Na njima i s njima se ipak eksperimentira, ali u druge svrhe. Navodno su izraelski znanstvenici otkrili da se ubacivanjem izvjesnoga proteina u stanice mišji život produljuje za trećinu. Protein se zove sirt 6, a ne sir kako su miševi mislili i nasjeli. Kada se uštrca ljudima, oni će živjeti 120 godina i dizati tlak mirovinskim fondovima. Odakle mi je poznata ta brojka? Ah, da, iz Biblije. Prvotna je Jahvina blagonaklona odredba bila da ljudi žive oko tisuću godina ili nešto manje. Za Adama je zapisano da je živio 930 godina, Šet 912, Kenan 910, Jered 962, premda nije bilo anitbiotika ni cjepiva. (Zanimljivo, za Evu se ne zna koliko je trajala, kao da nije važno, a to bi današnje feministice trebalo uzrujati.) I što se dogodilo? Tu dolazimo do najveće zagonetke Staroga zavjeta, onih nekoliko dramatičnih rečenica o sinovima Božjim koji su općili s privlačnim ženama ljudskim te su nastali Nefili, poznati po snazi. To miješanje vrsta, a i inače razočaranje Jahvino, dovelo je do njegove poznate misli da “ne će moj duh ostati u čovjeku dovijeka”, te je odredio da čovjek živi 120 godina. Eto, to je isti iznos koji će se dobiti uštrcavanjem proteina sirt 6, s tim da se ne odnosi na miševe nego samo na ljude. Zašto su ljudi u međuvremenu odbili živjeti dugo (?) kako im je određeno, spada u takoreći geopolitičke okolnosti praćene ratovima, pošastima, žabama, skakavcima i komarcima, ali i prodavaonicama brze hrane.
Biblijska tema koju sam načeo otvara i pitanja koja se sustavno izbjegavaju. Naime, očito je i Jahve eksperimentirao na ljudima i s ljudima (biljkama je bio zadovoljan i ništa nije trebalo mijenjati, maslina i hrast imaju životni vijek kao prvi ljudi), s prvima nije bio zadovoljan jer su predugo živjeli i išli mu na živce, ni granicu od 120 čini se nisu poštovali pa ih je sve potopio kao miševe. A ni Noino potomstvo nije mu se previše svidjelo, neposlušno, sklono opačinama svake vrste.
Kreacionizam je težak i nepredvidiv posao. No obavljen je u nekom trenutku povijesti Zemlje, u to nema sumnje. Darwinove spekulacije mogu držati vodu do nekoga stupnja, a i to je upitno. Onaj stupanj na kojemu teorija evolucije pada u vodu jest upravo čovjek, to pametno, zlobno i arogantno stvorenje za koje je još moj naraštaj učio da je postalo od majmuna, bilo je to doduše u komunizmu kada su od ljudi i inače pravili majmune (znači obratan proces).
Nitko, ama baš nitko razuman ne može više naučavati majmunsku teoriju i praksu, već i zato što bi takva “znanost” negirala upravo – evoluciju kojoj je za manje promjene neke vrste (ili tek nešto veće) trebalo milijune godina, a čovjek sapiens nastao je doslovce u jednom danu odnosno u jednom trenutku negdje između dvadeset i pet i pedeset stoljeća prije ovoga u kojemu mi živimo (kratko). Što se zbilo, kako je odjednom od nekog mutavog bilmeza nastao čovjek potpuno sličan današnjem i za koji tren (jest, tridesetak stoljeća je tren u povijesti Zemlje) osnovao OPG-e, u sljedećem trenutku gradove poput Urua, Uruka i Ninive, izmislio pismo, napisao Gilgameša, malo zatim gradio piramide i tako dalje. Čovjek koji ima svijest i savjest, mogućnost govora (i pisanja), čovjek koji postavlja eshatološka pitanje (i ne dobiva odgovore kao ni mi danas), čovjek kojemu zbilja nije dovoljna pa stvara nove svjetove, umjetnik znači.
Glede duljine života: u vrijeme Hrvatske kneževine bila je velika stvar doživjeti pedesetu. Ipak smo u tom smislu napredovali, imamo i nešto stogodišnjaka ne samo udbaša, ali to mnoge ne raduje, osobito europsku povjerenicu koja je hladnokrvno rekla da u Eu ima previše starijih ljudi…
Nekako zajedno s covidom kojemu ambiciozno pridaju značajke općega potopa, jedan o bivših američkih predsjednika napola je priznao da postoje stanoviti dokazi o prelijetanju izvanzemaljaca, što otvara mogućnost njihova dolijetanja u ne tako davnoj prošlosti, možda onoj kada se pojavio sapiens. Jesu li nanjušili neku vrstu, prikladnu za eksperiment koji su možda već usavršili drugdje u svemiru, pa nekim pripadnicima uštrcali tko zna što ili proveli masovno cijepljenje, vrag će ga znati. Ne misleći na nuspojave! A da su ostali dulje no što su mislili, kazuje upravo Biblija, i da su ljudske žene od mutavih muškarača postale zgodne i privlačne, i to, kaže, tako privlačne da su se djeca božja pomamila i seksualno ih zlostavljala, što je Jahve odlučio zaustaviti, ne odmah, isprva valjda pristaša multukulti pustolovina.
Ispričavam se na ovom bogohulnom ispadu, ali ima tu mnogo toga nerazjašnjenog, a ja kao svi sirovi ljudi volim jasne odgovore. Možda sam već negdje napisao da bibličari bježe od teme kao vrag od tamjana. Sigurno je samo jedno, i povijesnim podatkom potkrijepljeno, da je Jahve (Ja jesam) i nakon svih eksperimenata morao poslati Sina koji uze oblik čovjeka da bi spasio čovječanstvo. Ne ću dalje, sve znate. A glede duljine života: u vrijeme Hrvatske kneževine bila je velika stvar doživjeti pedesetu. Ipak smo u tom smislu napredovali, imamo i nešto stogodišnjaka ne samo udbaša, ali to mnoge ne raduje, osobito europsku povjerenicu koja je hladnokrvno rekla da u Eu ima previše starijih ljudi, bez daljnjih komentara.
Dobra, normalna Hrvatska
Do Oluje ,odnosno obljetnice, ima još dosta vremena, ali je već sada razlog za nadmetanje gospodina predsjednika i gospodina premijera, prvi bi u Glini, drugi ne da Knin, padaju argumenti s obje strane, poput onoga da je rat počeo i završio u Kninu, što nije točno. Ja sam za središnji Knin, ali rat je počeo je u Pakracu, a završio na ulazu u Banju Luku. Ratno je stanje, u stanju opreznoga mirovanja, trajalo do reintegracije Podunavlja mirnim putem, što je dobro jer je prolijevanje krvi izbjegnuto, manje dobro jer su u Vukovaru ostali i oni koji su počinili zločine, uvjereni da im se ništa ne će dogoditi, a pokazalo se da su u pravu.
Sve se vraća u normalu i bez normabela, lete preživjele pčele, cvrkuću ptice i tumaraju turisti po zemlji Hrvatskoj gdje vlada Ja mogu, a ne Ja jesam, u kroničnoj svađi s gospodinom predsjednikom, premda su oba, svaki na svoj način i iz različitih razloga načeli medije i pristrane novinare, kojih naravno ima, kao i političkih analitičara s neskrivenim simpatijama za jednu opciju ili jednu osobu. Pa i oni su samo ljudi od krvi i mesa, neki i od salate. Vrlo je zanimljiva bila Milanovićeva analiza javne televizije na čelu sa Švabom, kako reče da zovu prekapacitiranoga ravnatelja (prvi put čujem), s posebnim osvrtom na kumovske, rodbinske i svakakve veze unutar i izvan rečene televizijske kuće, što je donekle točno, a djelomično se može vidjeti i na odjavnim špicama gdje se pojavljuju srodna prezimena. No, to ni o čemu ne govori. Ako su pripadnici iste obitelji zaposleni na teveu, samo osnažuje onaj slogan: dom je tamo gdje je HTV. Komercijalne se televizije šlepaju, dopuštene su im veće slobode jer kad jednom dobiju koncesiju mogu se razulariti, a još nije ispunjen onaj zahtjev koji sam postavio – da svaka televizija koja djeluje na tlu i u zraku Hrvatske treba imati impressum iz kojega gledatelj može saznati tko su stvarni vlasnici. Ovako, gledatelj vidi da nešto nije u redu, ali ne zna tko unosi nered u hrvatski medijski prostor i hrvatsko društvo. U tiskovinama je nešto razvidnije, naivni naši ljudi, vjernici, misle da će nakladnik pater puhati s njima u isti rog, ali nije uvijek tako. U svakom slučaju, s novinarima se ne treba svađati, jer će političari kojima to prijeđe u naviku uvijek izvući deblji kraj. Dogodilo se to svojedobno i sa Stojedinicom koja sada navodno nestaje.
Do Oluje, odnosno obljetnice, ima još dosta vremena, ali je već sada razlog za nadmetanje gospodina predsjednika i gospodina premijera, prvi bi u Glini, drugi ne da Knin, padaju argumenti s obje strane, poput onoga da je rat počeo i završio u Kninu, što nije točno. Ja sam za središnji Knin, ali rat je počeo je u Pakracu, a završio na ulazu u Banju Luku. Ratno je stanje, u stanju opreznoga mirovanja, trajalo do reintegracije Podunavlja mirnim putem, što je dobro jer je prolijevanje krvi izbjegnuto, manje dobro jer su u Vukovaru ostali i oni koji su počinili zločine, uvjereni da im se ništa ne će dogoditi, a pokazalo se da su u pravu. Jesu li među njima i oni koji su mučili i ubili dječaka u vrijeme nakon pada Vukovara, što je opisao svjedok, autor knjige “Preživio sam Vukovar i Ovčaru”, Vilim Karlović u najjezivijem poglavlju. Pa se nedavno sve ponovilo u mirnodopskoj, soft verziji, neki srpski grobar prebio dječaka koji je nosio masku s hrvatskim bojama. Ne može da vidi te boje, tako je odgojen, a i u školi ga nisu drukčije učili jer su škole u Vukovaru razdvojene. Arhitekt te školske podjele je gospodin Pupovac, koji je baš uređivao partizansko groblje pa se sa zakašnjenjem ispričao u poznatom, maglovitom stilu, ni za glavu ni za rep, jasno je bilo samo da je incident po njemu posljedica piromanstva koje širi, tko? Pa Penava. Isti Penava koji se zalaže za jedinstvene škole.
Koja je svrha podijeljenih škola u Vukovaru? Pa, prvenstveno ta da srpski đaci slučajno ne bi saznali što je povijesna istina o ratu devedesetih, kao što ne znaju ni vršnjaci u Srbiji, a ni mnogi stariji još i danas pod pandžama velikosrpske propagande, onda Miloševićeve, a sada Vučićeve. Ili da budemo točniji: Vukovar treba, po njima, ostati dio ”srpskoga sveta” kao i Podgorica, na čemu se zdušno radi u Beogradu, ali i Zagrebu. Sa Zagrebom se voli tajno i javno jedino Profirije, koji je prije Bozanića čestitao novoj lokalnoj vlasti u Zagrebu, što govori o njemu i njoj. Bi li Porfirije čestitao Škori da je kojim slučajem pobijedio?
Tako Pupovac koji ima termin na HTV-u kad mu se spukne, a za razliku od hrvatskih političara ne odgovara na pitanja novinara, ili su takvi incidenti izrezani. No, da vidimo koja je svrha podijeljenih škola u Vukovaru. Pa, prvenstveno ta da srpski đaci slučajno ne bi saznali što je povijesna istina o ratu devedesetih, kao što ne znaju ni vršnjaci u Srbiji, a ni mnogi stariji još i danas pod pandžama velikosrpske propagande, onda Miloševićeve, a sada Vučićeve. Ili da budemo točniji: Vukovar treba, po njima, ostati dio ”srpskoga sveta” kao i Podgorica, na čemu se zdušno radi u Beogradu, ali i Zagrebu. Sa Zagrebom se voli tajno i javno jedino Profirije, koji je prije Bozanića čestitao novoj lokalnoj vlasti u Zagrebu, što govori o njemu i njoj. Bi li Porfirije čestitao Škori da je kojim slučajem pobijedio? Je li.
A što radi Beograd? Ništa novo, u stvari grozno neoriginalno. Igra kao i uvijek na kartu ugroženosti Srba, sada poglavito u Crnoj Gori kojoj oduzima pravo na nacionalni i kulturni identitet, kao što je desetljećima, sada već i stoljećima, činio s Hrvatima i Hrvatskom (papagaji i majmuni, do istrage vaše ili naše itd.) I ondje, u Montenegru, problem su škole u kojima se svašta učilo, pa i to da Crnogorci nisu Srbi. Da bi se toj konfuziji stalo na kraj, čitam da je najavljena smjena 1000 (!) ravnatelja osnovnih i srednjih škola, kao u Hrvatskoj 1945. ili u nešto blažem (?) obliku 3. siječnja 2000., ali i poslije kada je maknut ravnatelj koji je u školu postavio sliku Ante Gotovine. Osoba koja je zadužena za “promjene” dolazi iz Trebinja, tek odnedavno ima crnogorsko državljanstvo. I tu smo već bliže pravim namjerama – zbog konfiguracije tla Crna Gora ne može figurirati bez susjedne eres (nominalno u BiH) kojoj je namijenjena uloga raščišćavanja palube, a i u budućnosti zamjenskoga glavnoga grada Montenegra odakle će, s budućeg vojnog aerodroma, polijetati srbijanski i ruski zrakoplovi prema… Prema kome? Teško je dosjetiti se. U prvoj polovici devedesetih Rusija se tek pokušavala malo konsolidirati nakon rasapa SSSR-a (ali ne i KGB-a), pa nije iskoristila realiziranje svoje balkanske vizije i put prema Sredozemlju koji ne vodi iz Moranegra kroz tjeskobne dardanelske tjesnace nego kopnom preko Srbije i Montenegra gdje se putuje ugodnije, a luke morske i zračne već će biti prigotovljene u srpskom svetu BiH. Crna Gora je član NATO-a, je li, ali ni jedan ugovor nije vječan. Transbalkanski savezi zamijenit će euroatlantske.