U novijoj povijesti temelji francuske politike na ovom području udareni su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine kad je pod utjecajem Francuske stvorena velikosrpska monarhistička Jugoslavija, a odbijena ideja američkog predsjednika Wodrowa Wilsona o pravu naroda raspadnute Austro-Ugarske na samoodređenje. U raspadu za hrvatski narod zločinačke komunističke Jugoslavije opet je važnu ulogu igrala Francuska zalažući se zajedno s Ujedinjenim kraljevstvom za stvaranje Velike Srbije, pa je zato kao francuski agent predsjedniku Tuđmanu instaliran Hrvoje Šarinić.

Autor: Vjekoslav Krsnik

Zahvaljujući tome što nekoliko najvažnijih funkcija u državi obnaša skupina hrvatskih dužnosnika eksponiranih kao “francuska veza” u Zagrebu, Hrvatska je kupnjom polovnih francuskih borbenih zrakoplova “Rafale” vrijednih 1,1 milijardu eura i službenim posjetom Zagrebu predsjednika Emmanuela Macrona postala strateški partner Francuske na području, kako ga definira francuska politika, tzv. Zapadnog Balkana.

Što znači za Hrvatsku, a što za Francusku strateško partnerstvo dviju država, posebice na tako nestabilnom području Europe kakvo je Balkan s turbulentnom poviješću sukobljenih interesa velikih sila? U novijoj povijesti temelji francuske politike na ovom području udareni su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine kad je pod utjecajem Francuske stvorena velikosrpska monarhistička Jugoslavija, a odbijena ideja američkog predsjednika Wodrowa Wilsona o pravu naroda raspadnute Austro-Ugarske na samoodređenje. U raspadu za hrvatski narod zločinačke komunističke Jugoslavije opet je važnu ulogu igrala Francuska zalažući se zajedno s Ujedinjenim kraljevstvom za stvaranje Velike Srbije, pa je zato kao francuski agent predsjedniku Tuđmanu instaliran Hrvoje Šarinić. On je planiranu kupnju američkog “boeinga” zamijenio francuskim “airbusom”, pa je zato dobio i Orden legije časti. Francuski predsjednik Mitterand demonstrativnim odlaskom u opkoljeno Sarajevo spriječio je američko bombardiranje Srba u Bosni i Hercegovini, a Hrvatska je opet uz američku potporu legendarnom “Olujom” oslobodila teritorij okupiran u velikosrpskoj agresiji. Poslije smrti predsjednika Tuđmana novi predsjednik Stipe Mesić doveo je u Zagreb francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca  na čelo lidera Europske unije pa je tom prilikom je usvojena deklaracija kojom se predviđao regionalni a ne pojedinačni  pristup tzv. Zapadnog Balkana Europskoj uniji, ali je upravo Hrvatska nakon članstva u NATO-u bila posljednja članica primljena u nju.

Ono što je izostalo u ovom posjetu Emmanuela Macrona Hrvatskoj je barem na neki način izraženo žaljenje za politiku njegovih prehodnika posebice Francoisa Mitterranda prema hrvatskim težnjama prilikom raspada komunističke Jugoslavije. Francuska je politika uz Ujedinjeno Kraljevstvo u odlučnoj fazi raspada bivše federacije kad se hrvatski narod borio za vlastitu demokratsku državu čvrsto stajala iza agresorske politike Slobodana Miloševića i stvaranja Velike Srbije.

Francuska politika na ovom prostoru slijedi uhodanu politiku strateškog partnerstva sa Srbijom što je Emmanuel Macron potvrdio prilikom nedavnog posjeta Beogradu. Međutim francuska politika nije zapostavila Hrvatska u kojoj je stvorena “francuska veza” s nekoliko vodećih političara na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem, ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem, koji su članovi moćne francuske lože, ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek, te dva francuska državljana šefom SOA-e Danijelom Markićem i predstojnikom premijerovog ureda Zvonimirom Frka Petešićem. Najvažniji učinak strateškog partnerstva za Francusku predstavlja upravo sklopljeni ugovor o kupnji francuskog borbenog zrakoplova, jer bez toga ne bi ni bilo Macronovog posjeta Zagrebu. Za Hrvatsku strateško partnerstvo prije svega znači francusku potporu za ulazak u šengenski prostor i u eurozonu te članstvo Hrvatske u OECD-u. U svakom slučaju uspostava takvog strateškog partnerstva s Francuskom s obzirom na negativna hrvatska iskustva s Parizom u bliskoj prošlosti je dobar znak za vanjskopolitičku poziciju Hrvatske u Europskoj uniji, a ujedno ključni potez premijera Andreja Plenkovića u građenju eurounijske karijere ukoliko ga ne sruše korupcijske afere koje od DORH-a preuzelo tužiteljstvo Europske unije. Odlaskom Angele Merkel Emmanuel Macron postaje na izvjestan način glavni lider Europske unije, pa onda to kupljeno strateško partnerstvo s Francuskom jača hrvatski položaj u njoj.

Ono što je izostalo u ovom posjetu Emmanuela Macrona Hrvatskoj je barem na neki način izraženo žaljenje za politiku njegovih prehodnika posebice Francoisa Mitterranda prema hrvatskim težnjama prilikom raspada komunističke Jugoslavije. Francuska je politika uz Ujedinjeno Kraljevstvo u odlučnoj fazi raspada bivše federacije kad se hrvatski narod borio za vlastitu demokratsku državu čvrsto stajala iza agresorske politike Slobodana Miloševića i stvaranja Velike Srbije. Tu se treba distancirati prema onom dijelu francuskoga naroda koji je slobodarski drukčije razmišljao i djelovao pružajući podršku borbi hrvatskoga naroda za vlastitu državu. Predsjednik francuskoga Ustavnog suda Robert Badinter potvrdio je na čelu posebne komisije da su granice bivših jugoslavenskih republika međunarodno potvrđene, jedan od brojnih fransuskih intelektualaca koji su podržavali borbu hrvatskog naroda protiv fašističke velikosrpske a<agresije bio je Alain Finkeilkraut, a brojni Hrvati iz francuske legije stranaca. da spomenemo samo najpoznatije Antu Gotovinu i Antu Rosu prikljućili su se ratu za hrvatsku samostalnost i na kraju kao simbol slobodarskog duha francuskog naroda koji nije slijedio službenu politiku Pariza je i sam Jean Michel Nicolier koji je dao život za hrvatsku slobodu. Emmanuel Macron sreo se na ulici s njegovom majkom, umjesto da nju primi službeno odajući u ime francuskog naroda poštovanje žrtvi njezinoga sina, što bi bio čin hrvatskoj javnosti o iskrenoj promjeni francuske politike prema Hrvatskoj. S obzirom na činjenicu da u Srbiji Francuska na ovom prostoru već ima strateškog partnera s jačim povijesnim vezama, novo kupljeno strateško partnerstvo s Hrvatskom nema toliki značaj kao  što ga ima dokazano čvrsto savezništvo Hrvatske sa Sjedinjenim Američkim Državama iskovano u potpori službenog Washingtona u “Oluji” i nakon nje.

Komentari