Nakon Sydneya, Canberre i Adelaida, čuvari tisuće fotografija i deset tisuća uspomena, pukovnik Damir Radnić ret. i bojnik Viktorin Jurić ret., stigli su u Victoriju, u nedjelju 26. 03. 2017., predstavili svoje vukovarske fotografije i poklonili svoje bremenite misli prisutnima u Hrvatskom domu “Kardinal Alojzije Stepinac” u Geelongu.
Geelong je je grad od tristotinjak tisuća stanovnika, poznat po industriji i mnogo čemu, ali Hrvatima najviše kao grad onog pedesetgodišnjeg rata prije Domovinskog rata, grad iz kojeg su odlazili u borbu protiv Jugoslavije, a u njemu ostavljali hrvatske udovice i malu djecu bez oca, uz Melbourne, grad vezan uz prvu misao koja dođe na pamet, kad se spomene ime Bugojno, njegova sestra (sister city), grad Adolfa i Ambroza Andrića, Ilije Glavaša i Mirka Vlasnovića i danas grad državotvornih uspomena, u koji su Damir Radnić i Viktorin Jurić donijeli još jedan pregršt živih sjećanja iz zadnjih bitaka tog rata koji nikad nije prestajao otkako riječi Hrvatska i sloboda stoje jedna uz drugu, iz one njegove završne faze, iz vremena o kojemu većina govori kako smo branili Domovinu a ja se, uz solidan set argumenata, usudim tvrditi da je to bilo vrijeme u kojemu smo rušili svoju tamnicu Jugoslaviju.
Sa svojim victorijskim domaćinima iz Projekta Velebit, Matom Bašićem i Katarinom Brozović Bašić, uz moju skromnu pripomoć, najprije smo posjetili hrvatskog svećenika vlč. Luku Pranjića u njegovu stanu u Hrvatskom katoličkom centru u Geelongu i pristupili na nedjeljnu Svetu misu, a poslije mise, u Hrvatskom domu “Kardinal Alojzije Stepinac”, nakon što su njegovi dužnosnici Paul Šarić i Pejo Marić priredili dvoranu dostojnu prezentacije programa “Bitka za Vukovar”, naši vukovarski junaci nisu održali govore, niti pročitali skriptu kao opis obrane Vukovara, nego pred prisutne prolili megalitre uspomena i poplavili prisutne bujicom sjećanja na događaje koji su se ugradili u hrvatsku kolektivnu svijest o svojoj samostalnosti.
Nakon što ih je predstavio Generalni konzul RH u Melbourneu Dubravko Belavić, i sam branitelj i zaslužan za njihov dolazak u Australiju, u fabuli kroz koju su se isprepletali i u čvorove zavezivali momenti napredovanja i povlačenja, ekstatičnog, gromoglasnog trijumfa i tihog mračnog povlačenja, obučeni u paradne uniforme Hrvatske vojske i okićeni činovima i odličjima svog ratnog puta, Radnić i Jurić su pokazali sve ono što se ne može dočarati ni čitanjem ni znanstevnom interpretacijom, niti doživjeti iz opisa nikoga drugoga doli onih koji su to doživjeli, koji su to ranama na tijelu i ožiljicma na svijesti potvrdili.
Nastup popraćen projekcijom ratnih fotografija, s licima mladih ljudi snimljenih svega dan ili dva prije nego što su ih pokosili meci i raznijele granate, pokazao je da nema tog režisera koji može napraviti tako dobar dokumantarni film, niti ima pripovjedača koji te događaje može opisati, niti ima guslara koji ih dostojno umije opjevati, kao što to mogu oni koji su cijelu tu bitku doživjeli, koji su u nosnicama osjetili miris netom uništenih tenkova i kroz dim paljevine napirali oči, nebi li kroz tu zavjesu ugledali opasnu siluetu neprijateljskog vojnika.
Nastup časnika HV-a Radnića i Jurića je bio dar hrvatske zbilje, pogled u prošlost, naljepnica koja pokazuje cijenu slobode, a najviše od svega upozorenje za budućnost, da se ispred svih priča o Europi i Americi, o kapitalizmu i demokraciji, o istoku i zapadu, o Bruxellesu, Rimu, Parizu i Berlinu, nalazi priča o cijeni hrvatske samostalnosti, priča o bespoštednoj borbi za opstanak, o vukovarskom scenariju koji su svi oni, cijela Europa i drugdje po svjetu, zavaljeni u svoje fotelje promatrali na televiziji i tu i tamo, čisto toliko da im televizijske vijesti ne budu toliko zadimljene, pomišljali kako bi taj rat ipak trebalo nekako zaustaviti, pa makar i pod cijenu da čitave gromade hrvatskog teritorija pripadnu nekim drugim državama, samo da stane, da im se makne ispred očiju.
Prezentacija “Bitka za Vukovar” se nastavlja:
U utorak 28. 03. 2017. u Aucklandu (Novi Zeland) u Hrvatskom domu u19. sati;
U četvrtak 30. 03. 2017. u Melbourneu u HNK “Croatia” u Sunshineu u podne;
U petak 31. 03. 2017. u Melbourneu, u Hrvatskom domu Footscray u 19 sati.
Pristup je besplatan, a ako ste promašili posjetu kojeg pjevača iz Hrvatske ili kojeg političara s programom svoje stranke, niste niti iz bliza toliko izgubili, koliko ćete izgubiti ako ne dođete i ne doživite ovu jedinstvenu prigodu a možda i zadnju priliku, jer vrijeme gazi i ljude i događaje, susresti se s vremenom kad se stvarala Hrvatska.