U prvom smo krugu moja supruga i ja glasovali za Miroslava Škoru. Nismo to učinili jer smo vjerovali u nekog novog “mesiju” koji će sad odmah, čim dođe na Pantovčak, sve iz temelja promijeniti na bolje. Učinili smo to jer smo došli do jednostavnog zaključka da se jedino izborom Škore za predsjednika može bitnije promijeniti odnos Banskih dvora i Pantovčaka, odnosno da bi njegovim izborom napokon netko jasno i hrabro politički artikulirao stavove ljudi koji više ne vide osobitu razliku između politika HDZ-a i SDP-a. Grabar-Kitarović, Plenković i Milanović su old story ili još jedan mandat trulih kompromisa koji su mogući samo kod hrvatskih poltrona i plašljivaca. Uostalom, još dok se Škoro i nije službeno kandidirao, u jednoj sam ga “Bujici” izričito podržao rekavši da je izrekao dva stava koje potpisujem. Prvi, kad je rekao da nikada ne bi dopustio da njegov narod ide na komemoraciju u Bleiburg bez njega i drugi, da nikada ne bi zabranio HOS-ov pozdrav ZDS jer je Ministarstvo uprave RH legaliziralo HOS kao regularnu jedinicu HV-a.

Autor: Zvonimir Hodak

Stara kineska izreka otprilike glasi: “Dao Bog da živiš u zanimljiva vremena”. Baš je prikladna za ovo blagdansko ozračje u Lijepoj našoj. Hrvateki imaju težak i zanimljiv zadatak – riješiti kvadraturu novog političkog kruga…

Vrijeme teče, a 5. siječnja 2020. g. je pred vratima. Srećom za nas Hrvate to je, prostački rečeno, p….. dim. Oni stariji koji nešto malo poznaju povijest tvrdit će, gledajući vas u oči, da skoro pa ne možemo faliti, fulati ili pogriješiti… Rijetko smo pronicljiv narod, bistriji od rijeke koja teče ispod Savskog mosta.

Dok pišem ovaj tekst pada mi na pamet biblijsko stvorenje Golem. O njemu su pisali Isaac Bashevis Singer i Gustav Meyrink. Golem je bio biće bez duše i pameti. Što god mu se naredilo on je spremno izvršavao. Idealan sluga za svakog gospodara. Često je bio zao i okrutan jer, prema legendi, za počinjeno zlo nikome nije odgovarao. Kad su 1918. g. “guske odgegale u maglu”, Golem je bio “šef stožera” za odlazak u istočnu “meglu”, kako je pisao Krleža. Kad su Hrvati od 1941. do mitske 1945. g rušili, umjesto Pavelićeve vlade, vlastitu državu, Golem se zadovoljno smješkao. Zanimljiva povijesna činjenica je da su svi ostali suradnici fašista, razni kvislinzi i simpatizeri Hitlera zadržali svoje države. Svi, baš svi, od Mađara i Norvežana, preko Talijana i Čehoslovaka do Rumunja, osim Golemovih ljubimaca Hrvateka. Oni su srušili državu koju su Broz i komunisti posprdno nazivali “tamnicom naroda”. Tu se čak i Golem prvi puta malo zamislio. Boriti se i ginuti za jednopartijsku komunističku diktaturu, za njene perjanice poput OZNA-e, UDBA-e, Golog otoka, za Križni put, Hudu jamu…? Međutim, “dobro, nije na meni da mislim”, pomirljivo je uzdahnuo i zadrijemao Golem. I onda je došao 30. svibnja 1991. g, a Hrvati su napokon osjetili sreću i radost poput dječaka koji su preronili olimpijski bazen te u zadnji čas izronili i sretni konačno udahnuli zrak slobode u svojoj 700 godina čekanoj državi. Golem se tomu malo začudio, ali… “svi su dobili države pa zašto ne bi i moji”, pomisli.

“Ipak”, promrmlja Golem, “Hrvati su za tu državu morali opet liti krv i suze četiri godine, ali nije na meni da mislim”, pa još jednom utone u duboki san. Probudio se ponovno tek godine 2000. godine. Do tada su Hrvati već sve riješili, posložili se k’o u kutiji šibica. Golem s čuđenjem shvati da im državu vodi Stipe Mesić, pa nakon njega Josipović. Malo žmirka u nedoumici te, s ono malo pameti, opet jaukne: “Mesić! Je li to onaj koji je svjedočio protiv Tuđmana i vlastite države u Haagu? Josipović, je li to onaj koji je optuživao vlastitu državu da po njoj gmižu ustaške zmije? Ali, nije na meni da mislim!”, reče i ponovno zaroni u san. I još roni k’o u vicu o Fati. (Sjede na obali Mujo i Suljo. Upita Suljo Muju: “Jel’ zna Fata roniti?”. “Zašto pitaš?”, promrmlja Mujo. “Pa već sat i pol roni!”, ležerno će Suljo!). Vic se svidio Golemu. Probudio se ponovno u vrijeme predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i sada treba mudri i dobri Golem pronaći sveti gral – za koga glasati 5. siječnja 2020.

U prvom smo krugu moja supruga i ja glasovali za Miroslava Škoru. Nismo to učinili jer smo vjerovali u nekog novog “mesiju” koji će sad odmah, čim dođe na Pantovčak, sve iz temelja promijeniti na bolje. Učinili smo to jer smo došli do jednostavnog zaključka da se jedino izborom Škore za predsjednika može bitnije promijeniti odnos Banskih dvora i Pantovčaka, odnosno da bi njegovim izborom napokon netko jasno i hrabro politički artikulirao stavove ljudi koji više ne vide osobitu razliku između politika HDZ-a i SDP-a. Grabar-Kitarović, Plenković i Milanović su old story ili još jedan mandat trulih kompromisa koji su mogući samo kod hrvatskih poltrona i plašljivaca.

Dok u Crnoj Gori traje konačan obračun sa SPC-om i raznim bradatim četnikoljubcima, u RH imamo zgodnu reprizu političkog Monty Pythona. Vlada RH je HDZ-ova, a održava se s dva časna i respektabilna koalicijska partnera – HNS-om i SDS-om. KGK ima navodno podršku baš te Vlade i HDZ-a. Da apsurd bude veći, u isto vrijeme članovi Vlade iz HNS-a i SDS-a otvoreno podržavaju Milanovića kao kandidata za predsjednika! Koga onda podržava Vlada RH? Sve me podsjeća na onu – da bi ga eliminirali, oni su ga kandidirali! E, pa pričekajmo 5. siječnja kada ćemo napokon imati priliku svjedočiti tomu tko – HDZ i partneri ili SDP s partnerima – ima više birača protiv sebe. KGK ili Zoran Milanović?

Uostalom, još dok se Škoro i nije službeno kandidirao, u jednoj sam ga “Bujici” izričito podržao rekavši da je izrekao dva stava koje potpisujem. Prvi, kad je rekao da nikada ne bi dopustio da njegov narod ide na komemoraciju u Bleiburg bez njega i drugi, da nikada ne bi zabranio HOS-ov pozdrav ZDS jer je Ministarstvo uprave RH legaliziralo HOS kao regularnu jedinicu HV-a.

HDZ i partneri ili SDP s partnerima


Dok u Crnoj Gori traje konačan obračun sa SPC-om i raznim bradatim četnikoljubcima, u RH imamo zgodnu reprizu političkog Monty Pythona. Vlada RH je HDZ-ova, a održava se s dva časna i respektabilna koalicijska partnera – HNS-om i SDS-om. KGK ima navodno podršku baš te Vlade i HDZ-a. Da apsurd bude veći, u isto vrijeme članovi Vlade iz HNS-a i SDS-a otvoreno podržavaju Milanovića kao kandidata za predsjednika! Koga onda podržava Vlada RH? Sve me podsjeća na onu – da bi ga eliminirali, oni su ga kandidirali! E, pa pričekajmo 5. siječnja kada ćemo napokon imati priliku svjedočiti tomu tko – HDZ i partneri ili SDP s partnerima – ima više birača protiv sebe. KGK ili Zoran Milanović? Škorini birači se “tu ne bi šteli mešati”. Bit će, dakle, baš onako kako je Zoki davno rekao: “Ili mi ili oni”! Ili možda sada vrijede neka druga sofisticirana pravila? Nisam siguran…

Lex Most ne vrijedi. Vladina tajnica rješava križaljke, štrika šalove, bez posla je… a najstabilniji partner Vlade – Pupi – pomalo je EU(foričan). Već slavi Milanovićev dolazak na Pantovčak i galvaniziranje svoje koalicije s Plenkijem. Sve se okrenulo na glavu. Kandidatkinja HDZ-a je u prvom krugu “popušila” u Imotskom. Dobro ste pročitali – u Imotskom. Milanović je pak pobijedio u Velikom Trgovišću, Gospiću i Splitu… Tko se još sjeća pok. Pajičića, lex Perkovića, uvođenja ćirilice u Vukovaru, obračunavanja specijalaca s braniteljima na Markovom trgu… Baš smo kratke pameti!

Čitam na fejsu: “Šuma je svakim danom sve manja! Ali je drveće opet glasalo za sjekiru jer je od drvene drške mislilo da je jedna od njih!”.

Pojedini kumrovečki “intelektualci”, preparirani crveni profesori i postkomunistički agitatori, imaju samo jednu poruku: “Ne KGK!”. Ako netko baš želi glasati za Milanovića, onda neka ga vode činjenice. Jedini je predsjednik Vlade u RH koji u svom mandatu otvoreno rekao za Srbe: “Žele vladati Balkanom, a u stvari su šaka jada”. Jedini je premijer koji je za vrijeme imigrantske krize zatvorio granicu sa Srbijom. Jedino je on imao “muda” sjesti u avion i odletjeti u Mostar kad se “ogorčeni narod” iz istočnog Mostara prelio u zapadni dio grada i počeo paliti hrvatske kuće i institucije. Ondje se našla heroina hrvatskih udbaša Jasmila Žbanić te je ljupko i šarmantno rekla Milanoviću: “Marš kući!”. Usput, Milanović je prvi SDP-ov političar koji je “natjerao” svoje članstvo da u izbornim noćima uzmu u ruke hrvatske zastave i viču “Živjela Hrvatska!”. To su razlozi ako netko baš želi glasati za njega. S napomenom da Goran Gerovac može glasati i glasovati u isto vrijeme. I on redakcija “Obzora”.

Ne dozvolimo da naši hrvatski komunisti izgube od jugoslavenskih i srpskih komunista


Glasajmo prema svojoj savjesti pod pretpostavkom da je imamo. Tko god pobijedi, pobijedit će jer ga narod želi. Budimo svi složni u drugom krugu. Ne dozvolimo da naši hrvatski komunisti izgube od jugoslavenskih i srpskih komunista.

Kad smo kod aktualne predsjednice koja će to valjda i ostati, moram otkriti “toplu vodu” i reći da je bila “malo” indisponirana. Njen stožer i njeni savjetnici do danas nisu otkrili na čemu je…?! Ovako sramoti Stazića, Vedranu Rudan, Geru Gerovca, Branu Pofuka, Katarinu Peović i njenu pokojnu babu iz 6. Ličke, Roberta Bajrušija, Borisa Vlašića, HNS i SDS te ostale partnere naše Vlade.

Nekima je zakazala “memorija pamćenja”. Tko je doveo fra Zovka da blagoslovi ured na Pantovčaku, tko je maknuo Mesićevu i Josipovićevu bistu krvoločnog bravara s Pantovčaka, tko je bio pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, tko je bio inicijator osovine Triju mora, tko se je zalagao za povezivanje s SAD-om, to je zagovarao izgradnju LNG terminala, tko je otvoreno kritizirao Mutti zbog migrantske krize, tko je posjetio Zvonka Bušića, tko ima otvorenu podršku Trumpa i Putina… Pišu mi s puno duha: “Gdje Kolinda pjeva za doček Nove godine?”. Odgovaram da je za sada bez gaže, ali da ima nešto u vidu kad Milanović otpjeva svoje. Stoga glasajmo prema svojoj savjesti pod pretpostavkom da je imamo. Tko god pobijedi, pobijedit će jer ga narod želi.

Budimo svi složni u drugom krugu. Ne dozvolimo da naši hrvatski komunisti izgube od jugoslavenskih i srpskih komunista.

SPC – udarna ugla velikosrpstva


SPC je udarna igla velikosrpstva. U Dalmaciji je “osvanula” ploča na kojoj piše da je SPC bila u Dalmaciji 400 godina prije nego li su se Hrvati doselili na Jadran. Vidjet će se 7. siječnja “bratstvo i jedinstvo” našeg klera i bradatih crno-mantijaša. Došlo je vrijeme da Crnogorci postanu “ustaše” a mi “jugosloveni”. Dok SPC u Crnoj Gori odbija poštivati pravni poredak te države dotle hrvatski poltroni i kompleksaši podržavaju SPC u RH bogatim sponzorstvom. Crna Gora je naravno srpska, Makedonija je “stara Srbija”, Kosovo je oduvijek srpsko iako je tamo za vrijeme Juge živjelo 10% Srba. Naravno, Vojvodina je Srbija, BiH također, Vukovar i istočna Slavonija, Banovina i Kordun, Dalmacija “vascela”, pa i Dubrovnik.

Srbi i Hrvati po Igoru Mandiću su braća. Ali ima i lakome braće. Crna Gora, država u kojoj su vladike tj. svećenici bili na čelu države, upravo rješava zadnje imovinsko-pravne probleme s lakomom bratjom. Crna Gora je bila do 1918. g. samostalna država koju je Srbija kao “ratna pobjednica” jednostavno okupirala i pripojila “velikoj” Srbiji. Ujedno je oko 700 crkava, samostana i vjerskih objekata preuzela “pastoralna” SPC. Radilo se o čistoj otimačini. Kako je u međuvremenu Crna Gora postala članicom NATO-a, odlučila je “Zakonom o vjerskoj slobodi” kojim se sve ono što je uzeto silom od Crnogorske pravoslavne crkve, vratiti državi. I “dogodio” se narod. Po tko zna koji put. Kao i kod nas kad smo referendumom izglasali samostalnost. Srbija prijeti ratom i bile bi već u Podgorici paravojne jedinice da nije tog “prokletog” NATO-a. Crna Gora bi imala požar veći nego u Australiji… Ali što ako NATO opet poblesavi i “bombarduje” srpsku nejač, starce i žene? U Beogradskoj skupštini traži se oružje i pohod na Crnu Goru. Slušam na TV-u urlanje “ustaše”, “izdajnici”. Ali džabe ste farbali zid…

SPC je udarna igla velikosrpstva. U Dalmaciji je “osvanula” ploča na kojoj piše da je SPC bila u Dalmaciji 400 godina prije nego li su se Hrvati doselili na Jadran. Vidjet će se 7. siječnja “bratstvo i jedinstvo” našeg klera i bradatih crno-mantijaša. Došlo je vrijeme da Crnogorci postanu “ustaše” a mi “jugosloveni”. Dok SPC u Crnoj Gori odbija poštivati pravni poredak te države dotle hrvatski poltroni i kompleksaši podržavaju SPC u RH bogatim sponzorstvom. Crna Gora je naravno srpska, Makedonija je “stara Srbija”, Kosovo je oduvijek srpsko iako je tamo za vrijeme Juge živjelo 10% Srba. Naravno, Vojvodina je Srbija, BiH također, Vukovar i istočna Slavonija, Banovina i Kordun, Dalmacija “vascela”, pa i Dubrovnik. Čitam neki dan kako se golman Crvene Zvezde, najmilijeg kluba portala Index hr., Milan Borjan rođen u Kninu, hvali da je rođen u “srpskom” Kninu, a cijelu Dalmaciju naziva “srpskom”. Dobro! Imao otac tri sina, dvojica su bila pametni, a treći je bio golman. Irinej, “dobri” patrijarh našeg Pape, čestita Božić Slavoniji, Lici i Dalmaciji. Naravno, ni ne pomišlja na pridjev “hrvatski” jer, kako kaže pametni golman, sve je to Srbija. Nema više puno grafita “Ovo je Srbija” na Kosovu, od sada ih neće više biti ni u Crnoj Gori, a od 5. kolovoza 1995.g. nema ih više ni u Hrvatskoj, nema ih ni u “staroj” Srbiji – Makedoniji. Uglavnom, kako je rekao Milanović – “šaka jada”. Umjesto da nekadašnji vladari “života i smrti” postanu politički Hrvati pravoslavne vjere i lojalni građani RH, oni i dalje sanjare o “srpskoj Dalmaciji”, srpskom Dubrovniku… Ali vrijeme prolazi. Iriej i Porfirije šeću s prijema na prijem, a velikosrbi postaju sve osamljeniji, siromašniji i što je najgore, ogorčeniji…

Zato su događaji u Crnoj Gori putokaz kako suverena država drži do sebe i onih koji su je stvorili u pobjedonosnom ratu. Kako postaviti prave stvari na pravo mjesto. Pa kad neki Borjan napiše na zidu “ovo je Srbija”, da se naš odgovor “budalo, ovo je Pošta..” shvati kao čisti narodni humor… U Crnoj Gori napokon je pokopan san o tom dijelu velike Srbije… Hoće li biti jednom pokopan i u Hrvatskoj?

Dogodit će se Denisu i svima sličnima njemu, jedan mali crni labud


Hajmo mi opet malo natrag u predizbornu Lijepu našu. Dosta je Srbije i Crne Gore. S Crnom Gorom, kako je pun bistrine zaključio Stipe Mesić, nismo nikada ratovali. I nismo. Bilo je dovoljno sto HOS-ovaca da Vučurević u Trebinju prestane roktati o gradnji još starijeg i ljepšeg “groda”. Sad sluša Lepu Brenu u svom kamionu. Međutim, Marko Perković Thompson i dalje je persona non grata u “progresivnoj” Hrvatskoj. Neće oni nacionaliste, klerofašiste i desničarske krkane. Prolaze samo pravi “umetnici” kao Lepa Brena i njena “Jugoslovenka”, Bajaga, Miroslav Ilić i dr. U ime tolerancije neki je dan na HRT-Radio Rijeka emitirana prekrasna balada senzibilnog Bore Čorbe. Bora je ušao u legendu jednom pastoralnom budnicom koju je svojedobno s puno ponosa pjevao: “E moj druže zagrebački, eto nas kod vas u pljački, mi ćemo vas opljačkati, a vi ćete svi plakati”. I što reći istomišljeniku Denisa Latina iz crvene Rijeke nego blažen naš HRT kad nas ovako lijepo i liberalno indoktrinira. Dogodit će se Denisu i svima sličnima njemu jedan mali crni labud. Jednog dana, a možda i prije. Jedan sličan njima pomislio je da su mu sva vrata otvorena, ali… ubio ga je propuh.

Konzum – s nama kroz život! Za sve naše jugonostalgičare u ovo blagdansko vrijeme vrijedi posebna ponuda – odmrznuli smo meso iz 1980. godine.

Komentari