Iako je Srbija doživjela četiri vojna poraza u ratovima koje ja sama pokrenula nakon raspada Jugoslavije, a na kraju bila bombardirana od NATO-a, ona je još uvijek politički u fokusu birokrata u Bruxellesu. Bez obzira što Srbija ne ispunjava brojne uvjete za otvaranje pregovora s Europskom unijom briselski birokrati vrše pritisak na Hrvatsku da u odnosima s Beogradom popusti u zahtjevima koji proizlaze iz odgovornosti Srbije u agresiji na Hrvatsku…
Za Bruxelles ključna osoba za takvu politiku prema Srbiji je Andrej Plenković koji je pobjedom na prošlim izborima ojačao takav svoj položaj. Zato je kao prvi korak prihvatio kao najvažnijeg koalicijskog partnera Pupovčev SDSS koji sustavno u Hrvatskoj provodi politiku zacrtanu u Memorandumu 2 SANU.
Ako je dosad bilo dvojbi kakvu politiku u posljednje vrijeme zastupa i vodi Hrvatska demokratska zajednica, nakon odluke predsjednika stranke i dosadašnjeg premijera Andreja Plenkovića da koalira s Pupovčevom velikosrpskim SDSS-om potpunoma je jasno da se taj eurounijski birokrat koji nema nikakve veze s hrvatskim interesima niti ga to zanima priklonio velikosrpskoj politici definiranoj u Memoranduma 2 Srpske akademije nauka i umetnosti. Na taj način Hrvatska demokratska zajednica kao stožerna hrvatska politička stranka nije više samo “stranka opasnih namjera! nego izdajnički HDZ koji s Andrejom Plenkovićem vodi bez zadrške Hrvatsku u Mesićev “region” odnosno u tzv. Zapadni Balkan.
Iako je Srbija doživjela četiri vojna poraza u ratovima koje ja sama pokrenula nakon raspada Jugoslavije, a na kraju bila bombardirana od NATO-a, ona je još uvijek politički u fokusu birokrata u Bruxellesu. Bez obzira što Srbija ne ispunjava brojne uvjete za otvaranje pregovora s Europskom unijom briselski birokrati vrše pritisak na Hrvatsku da u odnosima s Beogradom popusti u zahtjevima koji proizlaze iz odgovornosti Srbije u agresiji na Hrvatsku. Andrej Plenković ide tako daleko da u najavljenom susretu sa srbijanskom premnijerkom Anom Brnabić koji zbog pandemije nije održan, odustaje od glavnog hrvatskog zahtjeva rješavanja sudbine nestalih. Dakle, za Bruxelles ključna osoba za takvu politiku prema Srbiji je Andrej Plenković koji je pobjedom na prošlim izborima ojačao takav svoj položaj. Zato je kao prvi korak prihvatio kao najvažnijeg koalicijskog partnera Pupovčev SDSS koji sustavno u Hrvatskoj provodi politiku zacrtanu u Memorandumu 2 SANU.
Treba podsjetiti koje su najvažnije točke tog programskog dokumenta sadržane u politici Pupovčevog SDSS-a u Hrvatskoj. Prije svega to se odnosi na umanjivanje odgovornosti Srbije za počinjene zločine i razaranja. To se ostvaruje potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BIH, Hrvatske i Kosova. Treba podsjetiti na takve procese u kojima su srbijanski pravosudni organi progonili hrvatske branitelje, najpoznatiji su slučajevi Marić i Purda, a u novije doba bila je najavljena čak i optužnica protiv hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića. Malo je poznato, a to je prvenstveno krivnja na hrvatskim kontroliranim medijima, da je da srbijansko pravosuđe dobilo mogućnost progona hrvatskih branitelja Sporazumom što su ga za vrijeme vladavine HDZ-a pod Ivom Sanaderom 2006. godine u Zagrebu sklopili tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukčević i glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić. To je bio klasičan primjer odricanja od pravosudnog suvereniteta. Montiranim sudskim procesima protiv hrvatskih branitelja, a da istodobno hrvatsko pravosuđe nije pokrenulo procese protiv srpskih generala JNA stvoren je u javnosti dojam o ravnopravnoj odgovornosti Srbije s Hrvatskom kad su u pitanju ratni zločini. Ovaj izdajnički sporazum nije ratificiran u Hrvatskome saboru, a što je još važnije u točki 25. svaka ga strana može otkazati, ali to do danas nije palo na pamet ni jednoj HDZ-ovoj a još manje SDP-ovoj Vladi. U skladu s ovom točkom Memoranduma Milorad Pupovac na čelu velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj sustavno napada Domovinski rat s jedne strane ga nastojeći prikazati, a to se osobito odnosi na Oluju, kao etničko čišćenje, a s druge strane ignorirajući njegov značaj kao temelj uspostave hrvatske države idući tako daleko da demokratsku Hrvatsku uspoređuje s režimom NDH-a. Milorad Pupovac je osobito aktivan u provedbi sljedeće točke Memoranduma2 koja glasi: “Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije”. Nema nikakve dvojbe da su posljednji incidenti u kojima je prste imala srbijanska tajna služba BIA bili usuglašeni s Pupovčevom politikom navodne ugroženosti pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj. Stalnim kukanjem o navodnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, iako oni politički nisu Srbi nego Hrvati Milorad Pupovac je sve vlade HDZ-a i SDP-a doveo u obranaški položaj ucjenjujući ih sa svoja tri zastupnika uz potporu ostalih pet manjinaca i ostvarujući na taj način utjecaj koji mu ni u kojem slučaju legitimno ne pripada.
Nema nikakve dvojbe da će Milorad Pupovac preko svojeg potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića nastaviti provoditi ucjenjivačku politiku tražeći za svoje “ugrožene Srbe” nove ustupke koje će mu Andrej Plenković kao poslušni briselski birokrat ispunjavati. Pitanje je međutim koliko će članstvo HDZ koje već sad zaslužuje izdajničku etiketu kao ovce za klanje odobravati takvu izdajničku politiku svojega šefa.
To se upravo događa i s novom Vladom Andreja Plenkovića koji je spreman udovoljiti svakoj ucjeni što mu je na stol stavi Milorad Pupovac, pa je tako Pupovčev jastreb Boris Milošević dobio položaj potpredsjednika Vlade. Konačno je i te kako aktivan u provedbi one točke Memoranduma koja se zalaže za konstitutivnost Srba u Hrvatskoj u cilju stvaranja unitarne svesrpske zajednice u državama nastalim raspadom Jugoslavije. U tom pogledu uporno se ustrajava na separatnom položaju pripadnika srpske manjine u Istočnoj Slavoniji s krajnjim ciljem stjecanja posebnog pravnog statusa Zajedničkog vijeća općina kao temelja za teritorijalnim pravnim statusom, što nije spriječio ni HDZ ni SDP, nego Vesna Pusić ustvrdivši da bi se time poremetila arhitektura države. Sve u svemu Milorad Pupovac kao vođa pete kolone sa SDSS-om, kojega je nota bene utemeljio ratni zločinac Goran Hadžić, te SNV-a predstavlja glavni remetilački čimbenik u destabilizaciji hrvatske države. To je njegov svjetonazor i takvog je Milorada Pupovca Andrej Plenković na čelu HDZ-a pronašao kao partnera sličnog svjetonazora.
Nema nikakve dvojbe da će Milorad Pupovac preko svojeg potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića nastaviti provoditi ucjenjivačku politiku tražeći za svoje “ugrožene Srbe” nove ustupke koje će mu Andrej Plenković kao poslušni briselski birokrat ispunjavati. Pitanje je međutim koliko će članstvo HDZ koje već sad zaslužuje izdajničku etiketu kao ovce za klanje odobravati takvu izdajničku politiku svojega šefa. Prvi test će biti skoro obilježavanje 25.. obljetnice Vojnoredarstvene operacije “Oluja” na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Nema nikakve dvojbe da Milorad Pupovac priprema novu provokaciju i da će tog važnog datuma kao zastupnik u Hrvatskome saboru biti nazočen na nekom novom četničkom derneku u Srbiji. Hoće li opet Andrej Plenković za svojeg koalicijskog svjetonazorskog partnera reći samo da je “malo pretjerao”.