U nedjelju 11. rujna, Hrvati koji nisu nasjeli ranijoj jugoslavenskoj pa i današnjoj propagandi vjernih jugoslavenskih potomaka poput Hrvoja Klasića, o Zrinu kao “ustaškom zločinačkom leglu”, mogu hodočastiti u Zrin, simbol istrijebljenja i genocida, kako onog 41-45. tako i onog 91-95.
Zrin, rodno mjesto Nikole Šubića Zrinskog, smještenog u sred Zrinske gore na čijim obroncima leži i moja Hrastovica, s utvrdom na uzvisini iznad naselja, poznato po hrabrosti i vojnoj sposobnosti svojih Hrvata, iz dna duše zamrzile su dvije vojske, turska i partizanska. Nakon što su Turci napadajući na Zrin tamo više puta slomili zube, Hrvati Zrina su nakon 1941. dočekali partizane i četnike s istom odlučnošću i nanosili im ogromne gubitke. Na selo je izvršeno 36 četničkih i partizanskih bezuspješnih napada iako je u posjedu Zrinjana bilo bilo svega 80 pušaka, najvećim dijelom pokupljenih od poginulih četnika i partizana.
U rujnu 1943. partizanski komesar Vladimir Bakarić donio odluku upotrijebiti sve snage i Zrin “uništiti, poubijati i raseliti stanovništvo, srušiti sve kuće i zaorati zemlju na kojoj se nalazilo selo, tako da od njega ne ostane ni traga ni glasa”, što predstavlja ništa drugo nego genocid kojim se ne istrijebljuje samo hrvatsko stanovništvo, nego i svi tragovi njegova postojanja.
Okružen tzv. srpskim selima i brojnim partizansko-četničkim dragovoljcima, pod zapovjedništvom Ivana Rukavine Siđe iz sela Moščenice nedaleko Petrinje i Ivana Gošnjaka iz Ogulina, izvršen je napad na Zrin, koji je branilo manje od 200 hrvatskih branitelja. Nakon 2 dana žestoke borbe 9. i 10. rujna 1943. partizani su prevladali. Među braniteljima je preživjelo samo njih 16.
Prema Bakarićevoj odluci, manji dio civilnog stanovništva koji je preživio, odveden je i velikim dijelom kasnije likvidiran. Selo je srušeno do temelja tako da “u Zrinu nije ostao kamen na kamenu”.
Nakon ’45. bilo je zabranjeno čak i spomenuti ime Zrin. Nogometni klub u Hrastovici je nosio to ime, pa je došlo naređenje da se klub preimenuje u “Jedistvo”. Mudri Hrastovčani su uspjeli nagovoriti komunističke vlasti da se klub preimenuje u Slogu, “jer jedinstvo i sloga imaju isto značenje”, tako da se nogometni klub u Hrastovici i danas zove sloga, iako bi hvale vrijedan potez bio vratiti mu predratno ime Zrin.
U nedjelju 11. rujna, Hrvati koji nisu nasjeli ranijoj jugoslavenskoj pa i današnjoj propagandi vjernih jugoslavenskih potomaka poput Hrvoja Klasića o Zrinu kao “ustaškom zločinačkom leglu”, mogu hodočastiti u Zrin, simbol istrijebljenja i genocida, kako onog 41-45. tako i onog 91-95. U Zrinu se nije ukazala Gospa, ali bi se onima koji Hrvatsku neizmjerno ljube, mogao ukazati Nikola Šubić Zrinski.
Foto: Ostaci dvorca i utvrde gdje je rođen Nikola Šubić Zrinski, na uzvisini povrh zaoranog Zrina.
Posebno dobar i poučan tekst. Svaka čast g. Dediću.
Hvala vam g. Dedicu na divnom teksu. Ja sam prvi potomak Zrinjana koja sam se vratila u Zrin I obnavljam moju dijedovinu. Kupila sam nazad moje oranice I obnavljam dvije kuce u Zrinu. Povratnica sam iz Australije I ponosna na moje predce koji su zivili u Zrinu od 1710 do 1943g.
Lp
Branka Dembic Cubelic
Što je sa ostalim srpskim obiteljima u selu?Vidim vi ste kupili svoju imovinu, što je sa povratkom imovine, s obzirom da potomci sljana žive u okolici Đakova (ima ih po cijelom svijetu)?Hoće li se renovirati stara gotička crkva?Objavite neke informacije jel prikažu se samo snimci crkvenoga slavlja a o stanju u selu se ne priča.Inače radio sam na cesti do crkve i tvrđave, u sklopu Hrvatske Vojske.
Koje tragične posljedice političkog rasjeda među hrvatskim elitama, nastalog prije gotovo dva stoljeća. Ivan Rukavina i Janko Bobetko u hrv. Saboru ’91., govorili su čistim suverenističkim diskursom. Ime Svilenog Mrtvaca nije vrijedno spominjati. Njegovo pravo ime ionako je rijetkima poznato.
Comments are closed.