Nema u Srbiji niti jednog Hrvata koji bi se usudio zastupati hrvatske interese tako kako Milorad Pupovac zastupa srpske u Hrvatskoj. Još više, nema ni u Hrvatskoj na vlasti niti jednog Hrvata koji bi hrvatske interese zastupao tako hrabro i odlučno kako Pupovac zastupa srpske. Radi toga, Pupovac je zaslužio da ga srpska vlada odlikuje najvećim odličjima koje posjeduje i stavi na pijedestal kao jednog od najsposbnijih nosioca velikosrpske politike od Ilije Garašanina pa do danas.

Ministar Tomo Medved se našao na stranicama Pupovčevih Novosti, proglašen za “poglavnika hrvatske vlade”, u isto vrijeme kada se premijer s prisutnim ministrima našao na srpskom političkom skupu održanom pod krinkom rođenja Isusova.

Svakome njegovo i svatko tamo gdje pripada!

Kada ne znaš kako svrstati nekog hrvatskog političara, pogledaj gdje ga nosioci državne politike “matične otadžbine” svrstavaju.

Domoljub, Hrvat i suverenist Tomo Medved ipak, u krajnjoj konzekvenci, uz bivšeg ministra Kovača, Stiera i još samo par istaknutijih ljudi u HDZ-u, služi tek da bi se moglo legitimirati one koji nacionalnog legitmiteta nemaju niti ga zaslužuju.

Ministar Hasanbegović je odletio iz HDZ-a a ministar Kovač s ministarske pozicije.

Nakon što je kritizirao nastup Vučićeva izaslanika Božovića na Božićnom primanju SNV-a prošle godne, bez ministarske fotelje ostao je i Stier, a oni koji su tom čistkom popunili njihova mjesta, ove godine su redom svi bili na ugledima kod Milorada Pupovca, najsposobnijeg i najuspješnijeg srpskog političara izvan Srbije.

Promatrajući retrospektivno, kako Most nije izletio iz koalicije spontanom reakcijom na neposluh, nego je HNS već čekao iza vrata da popuni upražnjena mjesta, tko će se usuditi reći da i ta smjena nije bila rezultat odluke Milorada Pupovca, kojemu je svakako u interesu bilo pojačati “antifašističku” struju u koaliciji.

Ovako ih ni kardinal Bozanić ne može postrojiti u Katedrali, kako može Milorad Pupovac,
za učitavanje njegove božićne bukvice.

Gledajući kako redom prolaze oni koji se nađu na udaru nosioca srbijanske politike u Hrvatskoj, dovoljno moćnog da određuje tko će biti na vlasti a tko ne će, tko će biti u sastavu koalicije a tko ne će i tko će biti ministar a tko ne će, i ministar Medved bi se lako mogao naći na listi onih kojima je istekao rok trajanja, a kada istekne onda će sjesti, sumarizirati sve što je u tom periodu postigao. Konačni zaključak će mu ipak morati biti da je bio iskorišten kako bi se vlasti održali oni koji to ničim nisu zaslužili, a onda odbačen kao i drugi prije njega.

Hrvatska je izabrala mrziti Milorada Pupovca a zapravo bi mu trebalo čestitati kao najuspješnijem srpskom političaru izvan Srbije, daleko spodobnijem od svoga davnog prethodnika Svetozara Pribičevića, čije ime nosi nagrada koju svake godine dodjeljuje nekome tko je po SNV-ovu nahođenju, najzasužniji u zastupanju srpskih probitaka.


Milorad Pupovac je zaslužio primiti najveća odličja Republike Srbije

Milorad Pupovac je prvenstveno zastupnik politike države Srbije i onih Srba u Hrvatskoj koji prema takvoj politici iskazuju lojalnost. On definitivno nije predstavnik Predraga Mišića i drugih 11 tisuća branitelja srpskog porijekla koji su se borili za hrvatsku samostalnost, jer su se samim svrstavanjem među hrvatske branitelje našli suprotstavljenima srpskoj politici od Miloševića do Vučića.

Treba imati hrabrosti u Hrvatskoj biti zastupnikom države koja je prema Hrvatskoj pred četvrt stoljeća počinila toliku agresiju i treba imati sposobnosti, kao takav ostvariti toliku moć da može odlučivati tko će u Hrvatskoj biti na vlasti, koje će stranke ulaziti u vladajuću koaliciju a koje će biti odbačene i kojim će se ministrima kotrljati glave a tko će dolaziti na njihovo mjesto.

Nema u Srbiji niti jednog Hrvata koji bi se usudio zastupati hrvatske interese tako kako Milorad Pupovac zastupa srpske u Hrvatskoj. Još više, nema ni u Hrvatskoj na vlasti niti jednog Hrvata koji bi hrvatske interese zastupao tako hrabro i odlučno kako Pupovac zastupa srpske.

  • Zahvaljujući prvenstveno njemu i njegovu utjecaju, u Hrvatskoj se i danas u Srbu sasvim slobodno i javno slavi pokolj i progon Hrvata s početka Drugog svjetskog rata, kao jedinstveni primjer političkog mazohizma u povijesti svijeta.
  • Zahvaljući njemu i njegovoj upornosti, Hrvatska do danas nije uspjela provesti reviziju službene srpske verzije hrvatske povijesti 20. stoljeća, a kojom se nakon raspada Jugoslavije, već četvrt stoljeća, kao maljem mlati po hrvatskim glava, kada ju se bilo tko usudi podignuti u obranu nacionalnog digniteta.
  • Kao sveučilišni profesor, Pupovac ne samo da formira hrvatsku dnevnu politiku, nego sudjeluje u formiranju budućih hrvatskih generacija, po beogradskom receptu.
  • Koja je to hrvatska suverenistička udruga ili publikacija uspjela dobiti sredstva iz državne riznice za svoj nacionalni rad, kao što je Pupovac uspio dobiti za svoj nacionalni rad?
  • Što se može proglasiti vrhunskom nacionalnom zaslugom ako ne Božićno primanje SDP-a 2017., kada je kompletan kabinet s predsjednikm vlade na čelu, postrojen u stavu mirno imao saslušati otvorene prijetnje Vučićeva izaslanika Božovića s naglašenom prijetnjom da će će Srbija upotrijebiti sva sredstva u obranu srpskih interesa u Hrvatskoj, odnosno njihovih ugroza, koje oni sami sebi takvima proglase, da bi se ponovo, na početku 2018., opet svi postrojili pred kraljem političke estrade u Hrvatskoj Miloradom Pupovcem, stegovno saslušati bukvicu kojom su utvrđena načela po kojima će se voditi hrvatska politika u nadolazećj godini.
  • Što može biti nego heroj čovjek koji uspijeva svake godine ispisati i na hrvatski trošak distribuirati listu srpskih neprijatelja u Hrvatskoj, za budućnost koja, nastavi li se hrvatska politika razvijati opčinjena magičnom moći najsposobnijeg srpskog vrača, sa sobom neće donijeti aboliciju.
  • Čovjek na čelu vjersko-političke strukture koja zastupa interese jedne strane i po ponašanju još uvijek i za dugo neprijateljske države, ne može za svoju matičnu državu biti ništa nego heroj ako u Hrvatskoj uspije odstraniti spomen ploču poginulim hrvatskim braniteljima a u isto vrjeme sačuvati sve ploče i nadgrobne epitafe pripadnicima agresorskih snaga iz njegova naroda.

Ogromne zasluge za probitke države Srbije, odnosno za njenu politiku u Hrvatskoj, prema Hrvatskoj, mogli bi nabrajati u nedogled. Ako Srbija izostavi odlikovati ga adekvatno prema njegovim zaslugama, biti će to jedna od najvećih nepravdi u srpskoj povijesti.

Pupovac je zaslužio da ga srpska vlada odlikuje najvećim odličjima koje posjeduje i stavi na pijedestal kao jednog od najsposbnijih nosioca velikosrpske politike od Ilije Garašanina pa do danas. U najmanju ruku je zaslužio “Orden Karađorđeve zvezde” i “Medalju za hrabrost Miloš Obilić“.

Hrvati, s druge strane, koji ga osuđuju što za svoj narod i svoju matičnu državu ulaže svu svoju energiju i svu svoju sposobnost, dok istovremeno ignoriraju sve oni koji u Hrvatskoj taj rad dozvoljavaju i Pupovčevoj volji se pokoravaju, pokazuju samo svoju ljubomoru što i Hrvatska u borbi za hrvatske interese nema nekoga kao što ga Srbija ima u osobi Milorada Pupovca.


Jednima državni neprijatelj a drugima prijatelj i koalicijski partner

Nekada se prema tuđinskom neprijatelju koji se jasno postavi, koji svoje namjere ne prikriva, koji boreći se za svoje, nama suprotstavljene interese, pokazuje hrabrost i sposbnost, može imati više respekta nego prema svome koji prtlja, snalazi se, izvlači, postavlja kako vjetar puše i spreman je za osobne probitke izdati hrvatske interese kako Pupovac nikada nije spreman žrtvovati srpske.

Što bi Hrvati htjeli s Pupovcem? Da izvrši lobotomiju, okrene svoja centralna uvjerenja naglavačke i od Srbina koji strasno zastupa srpske interese u Hrvatskoj, postane Hrvat a izjavio je da nije Hrvat ni u kojem smislu, tj. ni etnički ni politički niti ga Hrvatska zanima na bilo koji drugi način osim kako će u njoj provoditi srpsku politiku? Ili da glumi Hrvata i hrvatske uši puni milozvučnim lažima.

Pupovac ne nastupa pod pseudonimom, ne sakriva se iza busije i ne nosi figu u džepu kao što to rade mnogi Hrvati.

Ja osobno s Pupovcem imam jasne odnose. On je mene 2017. s jednom skupinom Hrvata stavio na listu za odstrijel srpskih neprijatelja i ja njega doživljavam kao neprijatelja. U tome nitko nema nikakave dvoumice i pozicije su jasne.

Hrvatski predsjednik Vlade i njegov kaoalicijski partner i predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava.

Nekada se prema tuđinskom neprijatelju koji se jasno postavi, koji svoje namjere ne prikriva, koji boreći se za svoje, nama suprotstavljene interese, pokazuje hrabrost i sposbnost, može imati više respekta nego prema svome koji prtlja, snalazi se, izvlači, postavlja kako vjetar puše i spreman je za osobne probitke izdati hrvatske interese kako Pupovac nikada nije spreman žrtvovati srpske, ne one srpske “prečanske”, kako ih se nazivalo u vrijeme njegova davnog prethodnika Svetozara Pribičevića, nego one Republike Srbije i njenog vodstva, koje je bilo i ostalo spremno, upotrijebiti Srbe u Hrvatskoj i žrtvovati ih za “više ciljeve”.

Pupovac je borac za te “više ciljeve”. U njihovu ostvarivanju on redovno javno posjećuje Beograd i održava sastanke sa srpskim najvišim dužnosnicima, da bi svoj rad uskladio sa političkim programom matične države. Njegovi stavovi su jasni, bilo po onome što osobno otvoreno zastupa, bilo po porukama emisara koje dovodi u Hrvatsku, poput Vulina, Božovića ili Irineja, bilo po rezultatima njegova rada.

Ima li u tome bilo što, što bi napr. ja ili bilo tko drugi jasnog, načelnog i pincipijelnog odnosa prema hrvatskoj državi i prema hrvatskom narodu, dvoumio u odnosi između krvnih neprijatelja?

Međutim, u redovima hrvatske vlasti, među onima koji su se posvetili i zakleli provoditi hrvatske nacionalne interese, među onima kojima je hrvatsko izborno tijelo dalo legitimet odlučivati hrvatskom sudbinom, Pupovac ima i prijatelje i koalicijske saveznike.

Pupovac se prema njima odnosi jasno i javno, provodeći politiku čiji ciljevi su nedovosmisleni. Na kojim osnovama oni mogu biti prijatelji, saveznici i partneri? Tko tu kome ugađa i – da se poslužim narodnim izrazom – tko tu mulja? Mulja li Pupovac njima ili oni muljaju nama, narodu?


Ja bi se odrekao vlasti koja je neostvariva bez volje Beograda

Prihvatimo li Pupovca takvim kako sam ga opisao na najbolji način na koji mi razum dozvoljava, potrebno je zapitati se:

  • Na koga se treba okomiti hrvatsko nezadovoljstvo onim što Pupovac radi u Hrvatskoj?
  • Ako je njegova politika toliko jasna, na koji način oni koji mu ju u Hrvatskoj omogućvaju provoditi, pravdaju njegov rad i njegov visok status, kao koristan interesima hrvatske države i naroda?
  • Treba li mijenjati ustavnu točku po kojoj, ne predstavnici manjina, nego otvoreni i nesakriveni provodioci politike stranih, hrvatskoj neprijateljski i ne prijateljski naklonjenih država, mogu kroz hrvatsko centralno zakondovano tijelo, Hrvatski sabor, provoditi politiku tih država suprotstavljenu ne samo dobrobiti hrvatskog naroda i države, nego i samom postojanju Hrvatske kao države i Hrvata kao posebnog naroda?
  • Služi li Pupovac sa svojim SNV-om u sastavu vladajuće koalicije na korist Hrvatskoj ili samo na korist vladajuće stranke da bi se pod svaku cijenu zadržala na vlasti, pa i pod cijenu da otvoreni hrvatski neprijatelji nose toliku vlast, odlučujući tko će u Hrvatskoj biti na vlasti, kako će ta vlast biti formirana i kakavu će politiku provoditi? Ja bi se odrekao vlasti koja je neostvariva bez volje Beograda.
  • Ako je bilo valjanog razloga isključiti Most iz koalicije, nije li bilo stotinu puta valjanijih razloga iz koalicije isključiti Milorada Pupovca?
  • Gdje je tu zdrava pamet da izdavač liste poznate kao “Lista za odstrjel srpskih neprijatelja” nosi funkciju predsjednka saborskog Odbora za ljudska prava u Hrvatskoj?
Predsjednik Hrvatskog sabora i predstavnik manjine koja odlučuje tko će u Saboru imati većinu.

Uzevši Pupovca kao mjerilo, i podatak da je kao takav prihvatljiv dvjema vodećim strankama kao koalicijski partner, u Hrvatskoj danas vlast alternativno nose dvije tek formalno suprotstavljenje stranke, koje su po fundamentalnim pitanjima državnog suvereniteta i nacionalnig integriteta identične a tek se superficijalno i plitko ideološki razlikuju.

Hrvatska živi kao paradoks jednopartijskog dvostranačja, a svaki pokušaj formiranja stvarne opozicije koja bi dokinula ovo paradoksalno stanje, biva ugušen u samim začecima.

U tom ozračju Pupovac i njegova politika imaju budućnost, a Hrvati iseljavanje (sa koferom i bez traktora), odumiranje i nestanak na istoj onoj skali na kojoj je to provođeno u Jugoslaviji i s istim motivima što ih provodi najsposobniji srpski vrač koji je opčinio Hrvatsku.

Foto: Susret Vučića i Pupovca u matičnoj državi s izaslanikom Božovćem u pozadini, koji je u Vučićevo ime hrvatskom vodstvu izdiktirao tekst srpskog božićnog ultimatuma.
Prethodni članakPravda u očima onih snižene svijesti
nije jednaka za sve
Sljedeći članakHrvatska – poligon za ispunjavanje tuđih interesa
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.