Paušalne ocjene političkih elita u Hrvatskoj dovele su do haaške presude o hrvatskom zajedničkom zločinačkom pothvatu, do arbitraža na vlastitu štetu, do jeftine rasprodaje općega dobra, do pogoršanja međunarodnoga položaja Republike Hrvatske i državotvornoga hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Paušalne ocjene Kurte i Murte dovele su državu do vanjske prezaduženosti, a narod u siromaštvo. Posljedice su slaba država na samome začelju Europske unije i masovno iseljavanje Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Prije negoli haaška presuda šestorici i Praljkova reakcija na nju završe (privremeno) pod tepihom, moram konstatirati kako sam još pod dojmom haaškoga zasjedanja AVNOJ-a od „29. novembra“ (Jajce, 1943. – Den Haag, 2017.). Zasjedanje AVNOJ-a započelo je davno u organizaciji Vijeća sigurnosti na dan Titova Dana mladosti. Ustanovili su ad hoc sud da isperu nečistu savjest, budući da nisu, a mogli su, spriječili Beograd u zločinu protiv mira. Rad toga suda omogućila je hrvatska Oluja. A onda je sud preobražen u AVNOJ optužio Oluju. Nijednu drugu vojnu operaciju nije ni taknuo. Pa tako ni muslimansku operaciju Neretva 93. kojom su protjerani Hrvati, ne bi li muslimani prodrli na Jadran i uspostavili islamsku državu.

Što se Hrvata tiče skupo i dugotrajno haaško zasjedanje AVNOJ-a nastavak je Titova jugokomunističkoga sudovanja. Ključna je razlika u tome što je Tito hudojamski presuđivao po kratkom postupku, dok je ad hoc sud Hrvatima presuđivao u dugogodišnjim monstrum procesima, tijekom kojih je u Hrvatskoj formirao haašku petu kolonu znanih i neznanih, kako AVNOJ ne bi došao u pitanje.


Gdje su nas dovele paušalne ocjene Kurte i Murte

Pozorno pratim kako se u nas provodi depraljakizacija i dokazuje hrvatska poslušnost jajcohaaškoj formuli. I sam sam odslušao jednu apaurin tribinu najavljenu kao odgovor na pitanje o tomu kakav je međunarodni položaj Hrvatske poslije presude šestorici.

Iskorištena je, međutim, za gašenje požara koji se nije dogodio, za eutanaziju hrvatskoga nezadovoljstva. Pritom se nije jasno reklo da je presudom narušen međunarodni položaj Hrvatske. Nezadovoljnim glasovima iz publike poručeno je da zastupaju „paušalne ocjene“.

U apaurin politiku provedbe novoavnojevskih smjernica spada i sudbena otezanja duboke države na sudbenoj razini. Kao i podizanje optužnice za izvršitelje napada „iz vazduha“ na Banske dvore izvršenoga godine 1991. Moglo bi se reći da živimo u vremenu kad je hrvatska nesigurnost u dramatičnom porastu, a „bezbednost“ je sve snažnija čemu uz avnojevanje pridonosi i porast četništva i lijevoga ekstremizma. Prema iskazanom tempu rješavanja protuhrvatskih zločina, a prema skromnome paušalnom mišljenju, današnji zločini protiv Hrvatske doći će na pravosudno-policijsko-državnoodvjetničku razinu otprilike poslije 2042. godine. Dakako, ne dođe li u međuvremenu do nužnih promjena u što spada i izbacivanje AVNOJ-a iz Ustava i promjena izbornoga sustava.

Paušalne ocjene političkih elita u Hrvatskoj dovele su do haaške presude o hrvatskom zajedničkom zločinačkom pothvatu, do arbitraža na vlastitu štetu, do jeftine rasprodaje općega dobra, do pogoršanja međunarodnoga položaja Republike Hrvatske i državotvornoga hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Paušalne ocjene Kurte i Murte dovele su državu do vanjske prezaduženosti, a narod u siromaštvo. Posljedice su slaba država na samome začelju Europske unije i masovno iseljavanje Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.


Protuustavna suradnja s AVNOJ-em

Paušalne ocjene Kurte i Murte temelje se na odbacivanju uzročno-posljedičnoga načela. Upravo je to na međunarodnom planu napravio haaški AVNOJ. Uzroke je tretirao kao posljedice, a posljedice kao uzroke. Što tu mogu Kurta i Murta, kad su već davno prihvatili poziciju stabilne haaške kolonije? Ustavni sud od 1996. do 2017. ne donosi pravorijek o tomu je li Ustavni zakon o suradnji s MKSJ protuustavan ili nije? Donio ga je neposredno pred izricanje drugostupanjske presude. Ustavni sud, dvadeset i jednu godinu kasnije, u lipnju 2017. donio je Odluku i Rješenje. U Odluci se odbija zahtjev za ocjenu suglasnosti, a u Rješenju ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom… Dobro, zaboravimo prošlost.

Okrenimo se budućnosti. Postavlja se pitanje sprege zakonodavne i sudbene vlasti. Štite li jedna drugu na štetu općega dobra i Ustava? I je li onda paušalna ocjena da je hrvatska „suradnja“ s haaškim AVNOJ-em iskorištena od strane starih avnojevaca i za protuustavna djela lažnoga svjedočenja i veleizdaje?

U paušalne ocjene spada i ova: Kurta i Murta prihvatili su haašku protezu AVNOJ-a kao vrhovnoga političkoga arbitra. Tužiteljstvo je u nas korištena kao kolektivna zamjena za Tita i Partiju. Prije Carle del Ponte samo je Tito u Zagrebu dočekivan s toliko pompe, s toliko škampa na buzaru i s tolikim uguzništvom. A što smo, drugovi Kurta i Murta, zauzvrat od haaškoga avnojevanja dobili? Dva zajednička zločinačka pothvata! Okrenimo se budućnosti: Uvedite i haaški zzp u Ustav

Prvi, da smo Olujom protjerali Srbe iz Hrvatske. Drugi, da smo izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Okrenimo se prošlosti: Kurti i Murti ni vlas s glave nije pala niti kad je agresija prvoga ZZP-a obranjena na sveopće im iznenađenje, a niti kad je agresija drugoga ZZP-a prihvaćena. Okrenimo se sadašnjosti: Njima je svejedno, je li zzp prošao ili nije! Umjesto da su se primili posla oko tumačenja da je haaško zasjedanje AVNOJ-a prekoračilo svoje ovlasti, jer smije suditi samo pojedincima, ne i organizacijama, kamoli državama. Kurta i Murta politički su stabilni. Baš kao i AVNOJ u Ustavu. Ustreba li i Haag će dogovorom Kurte i Murte ući u Ustav, a Hrvati iz njega.

Okrenimo se budućnosti: Sve dok kontroliraju izborne procese i mjesta odlučivanja Kurta i Murta donosit će paušalne odluke i ocjene. To što su njihove dosadašnje politike omogućile da se pod krinkom međunarodnoga prava cijeli hrvatski narod, ovdje i u BiH, kao i u Jugoslaviji, neprikriveno tretira kao trajno potencijalno sumnjiv, vjerojatno smatraju svojim uspjehom. Tako smo umjesto izlizane jugokomunističke formule (Hrvat = ustaša = genocidni narod), dobili novu formulu za kolektivno pokoravanje (hrvatski narod = zajednički zločinački pothvat). Tijekom 21. stoljeća zadatak je jajcohaagadžija, Kurte i Murte – dakle, postupati po jajcohaaškoj formuli! Hrvatski ju je narod s prijezirom odbacio još na prvom referendumu. Ali nisu Kurta, Murta i AVNOJ.

Kad opet formiramo „vlastite snage“ možemo očekivati i „pomoć Božju“. Iako smo zasjedanjima AVNOJ-a trajno u politegzistencijalnoj korizmi, poštovani čitatelji, želim Vam sretan Božić.

 

Prethodni članak“Izviđači” i betlehemsko svjetlo
Sljedeći članakKratak je put od Jovićeve etnototalitarne stigme
do hrvatskog etnomazohizma