Hrvatskoj nije potreban samo novi predsjednik Republike, nego novi državnik koji bi trebao unijeti bitne promjene u deficitarne strukture državne vlasti, a takvih je među natjecateljima samo možda dvoje, među kojima je najizrazitiji Jonjić po hrabrosti, intelektu i domoljublju, no pitanje je hoće li moći ući u drugi krug izbora.
U demokratskim ali i u autoritativnim državama svi su izbori za predstavnike naroda važni, dakako neki manje, a neki više, pa i oni predsjednički, premda nominalni predsjednici država ni izdaleka nemaju takve mogućnosti utjecanja na politiku kao predsjednici vlada. No postoji i razlika glede političke važnosti raznih predsjednika republike, od onih gdje je taj neokrunjeni kralj s mnogo ovlasti, primjerice u Francuskoj, do onih gdje je predsjednik republike samo reprezentativna figura kao u Njemačkoj. U Hrvatskoj je mješavina tih dviju mogućnosti pa je predsjednik države sukreator u važnim dijelovima izvršne vlasti – vanjskoj, obrambenoj i sigurnosnoj – zbog čega i dolazi do sukoba između predsjednika države i predsjednika Vlade.
Pri kraju godine u Hrvatskoj će biti održani predsjednički izbori na kojima će glasovati biračko tijelo koje će sadašnjem predsjedniku Zoranu Milanoviću odobriti još jedan mandat ili ne, i to vjerojatno u dva kruga izbora. Važniji takmaci predsjednika Milanovića su Dragan Primorac, prijedlog HDZa, neovisni Tomislav Jonjić, neovisna Marija Selak Raspudić, navodno lijevo-zelena Ivana Kekin te niz još nekih koji nemaju šansu da dođu do drugoga kruga izbora. No Hrvatskoj nije potreban samo novi predsjednik Republike, nego novi državnik koji bi trebao unijeti bitne promjene u deficitarne strukture državne vlasti, a takvih je među natjecateljima samo možda dvoje, među kojima je najizrazitiji Jonjić po hrabrosti, intelektu i domoljublju, no pitanje je hoće li moći ući u drugi krug izbora.
Novi predsjednik Republike Hrvatske trebao bi ponajprije predložiti novi izborni zakon prema kojemu bi bile ukinute dvije izborne jedinice, ona za nacionalne manjine i ona za dijasporu, tako da svi hrvatski državljani s pravom glasa budu posve jednakopravni glede sudjelovanja na izborima. Zatim bi trebao predložiti uvođenje dopisnoga glasovanja za Hrvate u inozemstvu, ali i tuzemstvu, što bi bitno povećalo izlaznost na izborima. Izbori bi trebali biti održani jednoga vikenda, dakle u subotu i nedjelju, jer je jednodnevno glasovanje na radni dan preskupo za siromašnu Hrvatsku kao što je bio slučaj na prošlim parlamentarnim izborima. I onda dolazi ono najvažnije: predsjednik Republike Hrvatske trebao bi predložiti Hrvatskome saboru da ukine institut sukreiranja vanjske, obrambene i sigurnosne politike državnoga poglavara, dakle njega samoga, koji bi bio samo reprezentant sveukupne državne politike unutar i izvan države, dakle, kako je napisano na početku teksta, neokrunjeni kralj zemlje. To je tako u nizu europskih država koji bez sukreiranja politike dobro funkcioniraju u arhitekturi vlasti svojih država, primjerice u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Grčkoj itd. Time bi bio okončan stalni hladni rat Pantovčaka s Banskim dvorima na dobrobit tih institucija i državne politike uopće.
No vrlo je vjerojatno da će navedeni prijedlog novoga predsjednika Republike naići na odbojnost vladinih stranaka i oporbe jer jedni i drugi žele zadržati status quo kako bi se bezbolno mijenjali na kormilu vlasti, odnosno kako bi zadržali fotelje koje im padaju u krilo po nekom čudnom automatizmu. Stoga bi novi predsjednik RH trebao svoje prijedloge prepustiti referendumu pa neka narod odluči kako će ubuduće izgledati izvršna vlast u našoj zemlji. Da bi dobio podršku naroda, predsjednik države trebao bi se neposredno obratiti narodu, a posao oko propagiranja tih prijedloga dati u ruke rodoljubima koji se slažu s njim, a takvih sigurno ima. Eto, to bi bile moje ideje kako osvježiti hrvatsku političku arenu bez privatnih sukoba i međusobnih opanjkavanja koji uništavaju čak supstanciju hrvatskoga političkog života.