Od desetak tisuća dekalariranih i aktivnih antifašista koliko ih je do danas ostalo na vlasti u Europskoj Uniji, sve do jedan se nalaze u Hrvatskoj.
Antifašistički pokret koji cvao i rastao diljem Europe tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća, padom fašizma, na žalost je i sam počeo gubiti snagu i u Zapadnoj Europi je neslavno završio u knjigama povijesti.
Sovjetski Savez ga je donekle uspijevao održavati na životu, tako da je nestankom originalnoga talijanskog fašizma uspio cijeli zapad prozvati fašističkim, pa je zid, koji su sa zapadne strane nazivali berlinskim, s istočne strane bio nazvan antifašističkim zidom. Tako je u nedostatku originalnih fašista, svijet bio podijeljen na proletere na istoku i fašiste na zapadu. U Jugoslaviji se u slavu nove podjele pjevalo “Amerika i Engleska, bi’će zemlja proleterska!”
Na žalost, paralelnim padom antifašističkoga zida i Sovjetskog Saveza, antifašizam je nestao i iz tog dijela Europe.
Sudbina antifašizma je postala toliko žalosna da bi danas u Zapadnoj Europi, nekoga tko bi se javno na ulici ili u medijima išao identificirati kao antifašist, ljudi ismijali kao čovjeka koji je skrenuo.
Padom Jugoslavije bilo je skoro sigurno da će antifašizam nestati i iz svoga posljednjeg bastiona, sa prostora Jugoslavije, danas nazvanoga region Zapadni Balkan, međutim uspjele su ga oživjeti JNA i četničke snage koje su napale Hrvatsku, prozvavši sve koji su se odlučili braniti od toga napada, fašisitima, uključujući i svoje bivše antifašističke generale i visoke antifašističke političare koji su shvativši da će Jugoslavija propasti kao što je propao i Sovjetski Savez, promijenili stranu.
Završetkom rata i pobjedom “fašističkih” snaga, oni u Hrvatskoj koji su se bili identificirali sa srpskim antifašističkim ratom u Hrvatskoj, svojim antifašističkim iskustvom uspjeli su se u zadnji čas dograbiti vlasti i tako oživjeti antifašizam i spasiti Europu od njegova nestanka.
Nova geopolitička konstelacija sa Hrvatskom na Zapadu i konačno u sastavu Europske Zajednice, antifašisti nisu više imali mogućnost taj, sada saveznički Zapad, proglasiti fašističkim, pa su fašistima proglasili vlastiti narod, jedini kojemu su bili na vlasti i tako u poziciji imenovati ga kako im se prohtije.
Tako je antifašizam procvao u Hrvatskoj i spasio Europu od dekadencije i potpune moralne propasti.
Ovih dana, zahvaljujući tim hrabrim i sposobnim antifašistima, kompletna vlast u Hrvatskoj identificira se antifašističkom, a sva glavna medijska sredstva, televizija, novine i portali, šire antifašizam. Njegov apsolutni trijumf može se sagledati iz podatka da fašisti sami financiraju antifašističku propagandu a dva najbolja i najnovija primjera su antifašističke novine Novosti, koje po uzoru na svoje ratne uzore, danas u ime antifašizma i samoga Tuđmana, bivšega jugoslavenskog generala a kasnije konvertita i konzekventno prvog hrvatskog predsjednika, na naslovnoj stranici proglašavaju fašistom, sa odsječenom glavom antifašiste u rukama, dok na hrvatskoj državnoj televiziji, dva antifašista vode antifašistički razgovor na udarnoj emisiji u brk fašističkomu narodu.
U antifašističkom parlamentu, Hrvatskom saboru, bivša zastupnica fašističkoga naroda, a danas sutkinja Ustavnoga suda kliče “Smrt fašizmu” a drugi hrvatski saborski zatupnik javno žali što su antifašističke snage 1945. poubijale samo nekoliko stotina tisuća fašista a ne cijeli fašistički narod, tvdnjom da nisu napravili dobar posao.
Tako su hrvatski antifašisti spasili antifašizam a time i Europu i svijet.