Kako bi bilo lijepo da, uvjetno rečeno, “naši” političari osluškuju napaćeno i nesretno srce hrvatskoga naroda, kako bi bilo lijepo da vole svoj narod više od stranih gospodara, koliko bi više bili poštovani u svijetu da imaju ljubavi prema svom narodu, jer ljubav je univerzalni jezik koji razumiju na isti način Egipćani, Nijemci, Indijci, Amerikanci, Kinezi, Brazilci, Urugvajci, Rusi, Irci, Iranci, Senegalci… Ako nemaš ljubavi prema svom narodu nemaš je ni prema drugima, svatko to zna te prezire i iskorištava onoga tko tobože više voli tuđinca nego svoga.

Kažu kad čovjek umre da se na nebu pojavi nova zvijezda. Jučer je na nebu zasjala prekrasna zvijezda, zasjenivši sve ostale u svom bljesku. Jučer je jedno srce puklo, ono hrvatsko, ali ne treba žaliti, jer u tom trenutku ono, hrvatsko srce, osvojilo je i preplavilo svijet i sve zvijezde duboko su se poklonile čistom hrvatskom srcu. Čovjek je ono što nosi u sebi, a ne ono što o njemu pričaju, narod je ono što nosi u srcu, a ne ono što o njemu pričaju njegovi neprijatelji, a prije ili kasnije istina se probije i sve dođe na svoje mjesto, jer: “svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.” Mt. 7, 45

A Hrvatska je ovaj mjesec svijetu poklonila nadu, radost, hrabrost, čisto srce, ljubav, svijet je to prepoznao i uzvratio.

A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!

Ako ove stihove prenesemo na Hrvatsku: Iz malene Hrvatske izašlo je srce koje je osvojilo svijet!

Kažu za nogomet da je najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali griješe, jer ništa što budi istinski ljudski duh nije sporedno. Ništa što srce tjera da gori nije sporedno. I nije to onaj ograničeni plam, nipošto. Hrvatska je zapalila svijet dubinom svojih neiskvarenih emocija; srčana borba, slavlje, srce vatreno, tuga, plač, ljubav, sve iz dubine duše i bez zadrške, one lažne i tako nesvojstvene ljudskom biću.

Hrvatska je otopila srce Macronu koji je u jednom trenutku skakao od sreće, naučio je od srca vatrenog radovati se kao dijete, a to smo svi zaboravili, biti djeca. Hrvatska je otopila srce i Trumpu, onom hladnokrvnom biznismenu koji je također osjetio da postoje stvari koje se ne mogu kupiti dolarima, Hrvatska mu je pokazala što je jedino važno u životu i što je jedino potrebno u životu da bi bio čovjek bio beskrajno sretan, nesebična i bezuvjetna ljubav koja zarazno ide u svim smjerovima, i otapa. Ledeni i kruti Putin također je osjetio nešto i približio se srcu vatrenom koje osvaja hrabrošću nepokorenog ratnika, koji može izgubiti rat, ali ne i dušu, približio se srcu djeteta koje nema u sebi nikakvog zla, i on je to osjetio. Jedino nije otopio srce onih bez srca, neki od njih se nazivaju Hrvatima, koji su to shvatit ćemo ako odvrtimo čitav film još jednom.

Svjetsko prvenstvo u nogometu za Hrvatsku je bilo više od nogometa. Sport općenito nije tako banalna stvar kako mnogi misle. Sport na najvišoj razini ogoljuje duh čovjeka i naroda, ono si što jesi, to se ne može u sportu prikriti. Ako si lijen ne možeš daleko, ako si bahat nisi sposoban učiti od boljih, ako si pokvaren to se kristalno jasno vidi u sportu, ako si lažnjak lažnjak si i to vidi čitav svijet. Pobjeda i poraz nisu svaki put odraz kvalitete, puno puta bolji izgubi zbog okolnosti koje nisu pod njegovom kontrolom (nepostojeći faul i prvi gol), no na kraju se sve zbraja i poraženi ponekad postane svijetli primjer ljudskog duha. Hrvatska je danas primjer svijetu što jedna mala zemlja velikih ljudi nosi u srcu, svijet je prihvatio darove hrvatskog srca i duha, radovao se i tugovao sa Hrvatima. Tko ovo ne vidi kao pobjedu taj je duhovno slijep.

I što sad? Ovo je val pozitivne energije i realno bi bilo očekivati da se oni koji ne vjeruju u hrvatsku Hrvatsku trgnu i prihvate činjenicu da hrvatski narod postoji tisućljećima i postojat će bez obzira na sve do kraja svijeta. Kako bi lijepo bilo da hrvatska diplomacija brani boje Hrvatske onako kako su to radili naši nogometaši ovaj mjesec, a i svi naši sportaši zbog kojih smo bili i ostali sportska velesila “znatno iznad svoje kategorije”, svjetska velesila u sportu. Kako bi bilo lijepo da u svijetu imamo veleposlanike koji na svaki napad odgovore kontranapadom na temelju istine i bez straha, ali nemamo.

Kako bi bilo lijepo da, uvjetno rečeno, “naši” političari osluškuju napaćeno i nesretno srce hrvatskoga naroda, kako bi bilo lijepo da vole svoj narod više od stranih gospodara, koliko bi više bili poštovani u svijetu da imaju ljubavi prema svom narodu, jer ljubav je univerzalni jezik koji razumiju na isti način Egipćani, Nijemci, Indijci, Amerikanci, Kinezi, Brazilci, Urugvajci, Rusi, Irci, Iranci, Senegalci… Ako nemaš ljubavi prema svom narodu nemaš je ni prema drugima, svatko to zna te prezire i iskorištava onoga tko tobože više voli tuđinca nego svoga.

Kako bi bilo lijepo da nema korupcije i da se uredno ne pogoduje onima s kojima si u talu, kako bi bilo lijepo da ne postoji apsolutna korupcija u javnoj nabavi, koliko bi novaca bilo za školstvo, znanost, vojsku.

Kako bi bilo lijepo da se nagrađuje naše brojne osvajače nagrada na natjecanjima iz matematike, fizike, informatike, robotike, kemije… umjesto što se milijarde dijele beskorisnim parazitskim tzv. civilnim udrugama i pišačima portala i kolumni koje nitko ne čita, a oni ne žele ništa drugo raditi. Zar su stvarno za Hrvatsku važniji bezbrojni paraziti iz bezbrojnih parazitskih udruga od mladih školaraca koji pobjeđuju u gotovo svim disciplinama u kojima se natječu? Političarima su očigledno važniji, a onda se pitamo zašto mladi bježe?

Znam da ni kune od silnih milijardi, usmjerenih donedavno stranim državljanima koji vode raznorazne agenture po Hrvatskoj, hrvatski političari neće preusmjeriti u nagrade hrvatskim mladim školarcima koji se natječu ili osvajaju svjetska prvenstva, pa bi bilo lijepo da hrvatski nogometaši osnuju fond za nagrade  hrvatskim srednjoškolcima i studentima koji osvajaju ili se natječu u tim najvišim kategorijama, tako se isto voli Hrvatska!

Ovu ideja fonda za mlade osnovnoškolce, srednjoškolce i studente trebali bi iskoristiti i naši iseljenici od kojih su mnogi bogati i stalno se pitaju kako pomoći Hrvatskoj. Evo ideje dragi moji Hrvati, osnujte ili podržite fond za mladu hrvatsku znanost i umjetnost, tako se voli Hrvatska.

U Hrvatskoj postoji iznimno jak antihrvatski lobi koji odgaja svoje protiv Hrvatske, našim novcem ali vi možete pomoći sve mlade i nagrađivati ih za sve što postignu, tako se jača hrvatska Hrvatska, tako se osvaja i ostavlja srce Hrvatskoj, tako ćete/ćemo ući u povijest kao pobjednici, tako će opstati hrvatska Hrvatska. Ti mladi su budućnost koja će nam sve ekonomski vratiti višestruko i slaviti Hrvatsku u svijetu.

Hrvatska nogometna reprezentacija je danas primjer u svijetu jednako kao što smo i branitelji bili inspiracija svijetu kako se bori mali hrabri i nenaoružani narod protiv silnog i silno naoružanog agresora, čistim srcem i ljubavlju, zato je pobjeda onda bila naša, zato je svijet danas opet inspiriran Hrvatskom, jer nije sve u broju stanovnika, količini oružja i u ekonomiji, nekad je i do srca.

Naši su nogometaši uglavnom silno bogati, no to su samo vanjske manifestacije onoga što su sami  krvavim radom zaslužili, ali niti u jednom trenutku nisu zaboravili srce, ono vatreno, koje za Hrvatsku kuca, raduje se i plače. I dok političare bogatstvo gotovo uvijek preuzme nogometaši su ostali neiskvareni i čisti kad je ljubav prema Hrvatskoj u pitanju, kao djeca, naša djeca. Hrvatska je politika apsolutne korupcije u svakom segmentu društva dovela neke od njih u probleme, ali to nije nimalo njihova krivica, jer ne bi nikad bili ono što jesu da nisu prihvatili biti robovi i žrtve običaja koji vladaju u hrvatskoj politici, ekonomiji i nesretnom hrvatskom pravosuđu. Mi smo svi žrtve politike i pravosuđa. A samo zamislimo što bismo tek radili da postoji pravda u pravosuđu i dobre namjere u politici.

Hrvatski nogometaši, izbornik i predsjednica pokazali su svijetu koliko je veliko i čisto srce hrvatsko i kako snažno kuca, sad je na nama svima u domovini i iseljeništvu da na ovom pozitivnom valu pokušamo stvarati bolju Hrvatsku, hrvatsku Hrvatsku, jer sve što vrijedi i ikad je vrijedilo beskompromisno hrvatski diše ili je disalo, svijet je to prepoznao, hoćemo li i mi?