— Dok god jedna vlast ne poštuje kosti svojih poginulih, to nije hrvatska vlast.
— Dok god jedna zemlja abolira tuđinske okupatorske vojnike a sudi svoje branitelje, to nije tvoja zemlja.
— Dok god se ne upostavi povijesna istina na osnovu vlastitih dokumenata, forenzičkim nalazima i iskazima hrvatskih svjedoka, ekspertizom hrvatskih povijesničara, to nije hrvatska povijest.
— Dok god jedan sud, Vinka Sidičića, masovnog ubojicu, koji je već u jednoj drugoj državi odležao zatvor, za atentat na jednog o mnogih Hrvata u svom curriculum vitae, oslobađa svake krivice u Hrvatskoj, to nije hrvatski sud.
— Dok god hrvatska diplomatska predstavništva zapošljavaju Titove obožavatelje, srpske špijune i uvjerene jugoslavene, to nije hrvatska diplomacija.
— Dok god u Hrvatskom saboru sjede deklarirani protivnici hrvatske samostalnosti i sluge tuđih gospodara, to nije Hrvatski sabor, bez obzira kakvom manipilacijom u njega dospjeli.
— Dok god se u vanjskoj politici hrvatski interesi podređuju regionalnima, buxelleskima a preko njih i srpskima, to nije hrvatska vanjska politika.
Hrvatsko je samo ime tvoje države i vapi za sadržajem. Da bi postala tvoja, imaš se probuditi nakon što si zaspao 1995., zasukati rukave i teško raditi, da sve one žrtve, ne samo Domovinskog rata, nego žrtve tisuće generacija tvojih predaka, ne budu uzaludne. Zato smo upostavili Projekt Velebit, jer ovo nije pitanje demokracije ili totalitarizma, nego pitanje golog opstanka:
— Pitanje države čiji se ratni zrakoplovi ruše, a političari govore o borbenoj spremnosti;
— Pitanje države čiji gospodarski magnati propadaju a političari govore o gospodarskom napretku;
— Pitanje države čiji nas čelnici uvjeravaju da iz Bruxellesa dolaze jamstva hrvatske budućnosti, dok šefovi najjačih EU država primaju u audijenciju srpskog premijera i obećavaju mu da će njegova država biti centralni stup i jamac mira budućeg regionalnog ustrojstva tzv. Zapadnog Balkana, na što on nije mogao odoljeti, a da se ne pohvali;
— Dok god tuđi sluge novcem iz hrvatskog proračuna, novcem iz tvog đžepa, mogu objavljivati liste za odstrijel najboljih među Hrvatima, Hrvatska nije suverena država.
— Dok je stanje takvo kakvo je, za Projekt Velebit postoji opravdanje i potreba za njegov napredak.
Ako vam je Hrvatska na srcu
Zato smo uspostavili Projekt Velebit kao nadideološku i nadstranačku organizaciju, jer ovo nije stvar stranačkih, nego nacionalnih, općih interesa, zato jer bez organizacije nema realizacije. Zato smo već dobili težak udarac u trbuh, tamo gdje smo najmekši, radi čega smo na našu web stranicu stavili apel za financijsku pomoć. Projekt Velebit je uspostavljen jer bez organizacije nema realizacije. Njegova pojava od prvog dana i aktivizam u samom njegovom smislu, nije mimoišla pažnji nikoga tko ne voli ovu državu, ni onih u Hrvatskoj niti onih u “regionu”. Bila bi nacionalna šteta ako bi mimoišla pažnji vas koji Hrvatsku volite i želite joj sreću, slobodu i napredak.
Facebook stranicu projekta Velebit tjedno posjeti oko 50 000 tisuća Hrvata, kako u Hrvatskoj tako i svuda po svjetu. Od toga samo njih nešto preko 8 000 ga se usudilo imenom i prezimenom podržati. To je razumljivo iz dobrih povijesnih i geopolitičkih razloga, ali ako ćemo svi tako, ništa od nas. Neki od nas se trebaju izložiti, pa će se onda po njihovu primjeru i drugi ohrabriti. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti.
Poslije Zagreba i Splita, Melbourne je napr. treći grad po broju posjetitelja naše web stranice. Velebit je opravdao svoju namjenu da bude organizacijsko sredstvo svih Hrvata, bez obzira na mjesto boravka i svih Hrvata kojima je na srcu sloboda, sigurnost, gospodarski napredak i procvat ove države, države koja od ulaska u EU čami na dnu njezine ljestvice naprednih i zaostalih.
Mnogi od vas nas pitaju: “Kako ja mogu pridonjeti?” Ako ste tako pozicionirani da se možete aktivno uključiti u rad Projekta Velebit, vrata su vam otvorena. Ako ste u materijalnoj situaciji koja vam dozvoljava financijski pomoći Projekt Velebit, ovdje, na web stranici imate mogućnost poslati prilog u vašim mogućnostima. Bez obzira gdje se nalazite: u Zagrebu, Vancouveru, Chicagu, Splitu ili u bilo kojem, makar i najmanjem naselju, bilo gdje na svijetu, ako vam je Hrvatska na srcu, vi možete postati sudionikom procesa koji će Hrvatsku izbaviti iz ovog zla i dovesti tamo gdje su generacije Hrvata uvijek vjerovale da joj je mjesto.
Ako ste dobronamjerni i imate prigovora na program i rad organizacije, nemojte se javno nabacivati blatom na njezino djelovanje – to rade oni koji ne žele da se naš program ostvari – nego se javite i direktnim kontaktom izložite vaše primjedbe, ili još bolje, priključite se i osobnim udjelom pomozite formirati razvoj ovog nacionalnog projekta.
Ako nemate ništa za dati, ako se bojite udbe ili ako bi vam bilo neugodno pred rodbinom i prijateljima, kojima radikalno hrvatstvo nije simpatično, ako se javljate pod pseudonimom i bojite se javno eksponirati, ne brinite, Projekt Velebit najviše brine o vama i vašoj budućnosti, da se u svojoj slobodnoj, pravednoj, samostalnoj i apsolutno suverenoj državi i vi možete osjećati sasvim slobodni, bez straha i bez potrebe na oprez. Vremena kad se šaputalo “jer i zidovi imaju uši”, morala su nestati našim osamostaljenjem. I to je jedno od mjerila o tome koliko je Hrvatska samostalna i slobodna. Ova država može i mora postati ono što je bilo u njenoj zamisli, ono što je bila pokretačka snaga njenih branitelja. To je centralna misao i smisao Projekta Velebit danas.
I na osobnu notu
Ipak priznajem da uz zajedničke, imam i osobnih pobuda nastupati i apelirati u ime Projekta Velebit. Navodim samo jedan od njih. Dok god bivši agresori mogu dolaziti u Hrvatsku i bez ikakve muke dobivati hrvatsko državljanstvo, a ja, kojemu je organizacija pod vodstvom Josipa Perkovića 1991. uništila svu dokumentaciju i načinila me osobom koja ne postoji, moram sakupljati dokaze da sam zaslužan za hrvatski narod, kao jedini način, da nakon tko zna koliko godina čekanja, dobijem ili ne dobijem hrvatsko državljanstvo, a svi ti dokazi stoje na dohvat ruke, spremljeni u udbinim arhivama u Zagrebu – Ja Domovinu imam i u srcu je nosim i nigdje drugdje, a u ovoj Hrvatskoj se okrećem iza sebe, nebi li vidio prati li me netko.
Kad mi je bivši udbin djelatnik Josip Majerski rekao da imaju zapisano i koje cigarete pušim, kako je onda moguće da mi netko u policijskoj upravi kaže da o mom postojanju u Hrvatskoj ne postoji evidencija. Eno je, postoji na biltenu SDP-a.
Milorad Pupovac uživa sve privilegije hrvatske države. Kao poklon za svoju antihrvatsku rabotu, pa i onu kojom šteti interesima Srba u Hrvatskoj (samo toga nisu svjesni), sjedi u Saboru i slika se s parolom “Turist”, a ja u Hrvatsku mogu jedino kao turist i očito mnogo nepoželjniji nego Pupovac.
Pri tom susretu u Muenchenu, u prostorijama Radija Slobodna Europa, Majerski mi je također rekao da znade kako u svakom restoranu sjedim s leđima prema zidu a očima prema vratima. To su dobro uočili, jer to mi je spasilo glavu i 71. i 81. i 91., što sam uvijek pazio gdje sam i s kim sam i desetljećima spavao sa jednim otvorenim okom. Zaslužan je doduše i Nikola Štedul koji mi je pri našem susretu u Černomercu u listopadu 2016. rekao, da me je namjeravao imenovati na čelo HDP-a, ali nije, jer je znao da bi me onda za sigurno ubili. Hvala i njemu i svima zaslužnima.
I koga da ja to molim za državljanstvo? Nakon, ne četverogodišnjeg, nego četrdesetgodišnjeg Domovinskog rata, da molim za državljanstvo one koje je Milošević napravio “Hrvatima” jer u Jugoslaviji, koju je on splanirao reformirati onako kako je bila orignalno zamišljena, ni za hrvatske izdajice više nije bilo mjesta?
Da u molbi za državljanstvo, kao zasluge za hrvatski narod navedem sve što sam napravio za Hrvatsku, ne samo da mi nebi dali državljanstvo, nego bi me strpali na dugogodišnju robiju. Ne mogu to dok god nisam u Hrvatskoj, svoj na svome, okružen svojim narodom i pod vlašću koja štiti Hrvate i ne lovi ih, kako bi za žrtve koje su podnijeli za slobodu i samostalnost, odgovarali pred tuđim sudovima, koji tu žrtvu drugačije gledaju.
Ja sam siguran da svatko, osim onih koji su Hrvatsku prihvatili kao kravu muzaru za vlastite probitke, ima osobnih primjera nepravde i nedaće, iz kojih se vrijedi zauzeti i za sebe i za svoje vlastite potomke i za sve one koji će doći nakon nas, kako bi nam jednog dana mogli zahvaliti što smo dali od sebe za budućnost ovog naroda i ove države, a ne da nas proklinju kako smo iz lijenosti, sebičnosti, nebrige i kukavičluka, ostavili njima da žive u neredu, nepravdi i neimaštini.
Zamislite samo svoje unuke kako na pitanje “Odakle ste?”, odgovoraju “Sa Zapadnog Balkana!” i izbjegavaju spominjati hrvatsko ime, jer je ocrnjeno kao fašističko. Za miran počinak naših umrlih i poubijanih i za sretnu budućnost naših potomaka u našoj jedinoj Domovini, podržite, pomozite i ojačajte Projekt Velebit, jer samo organizirani narod može odlučivati svojom sudbinom.
Na žalost, Projekt Velebit nije božji dar hrvatskomu narodu, koji će mu bez potrebe da se i sam aktivira, donijeti sve ono što je očekivao ali nije ostvario. Projekt Velebit je samo sredstvo, samo organizacija na raspolaganju Hrvatima da se njom posluže u ostvarenju svojih osnovnih životnih i nacionalnih ciljeva, jer samo organizacije stvaraju i pretvaraju narode i države a pojedinci samo planu i nestanu. Zato ga podržite, pomozite i popunite njegove redove.
SAMO SLOŽNI SU JAKI – SAMO JAKI SU SLOBODNI!
Za rad projekta Velebit možete dati svoj prilog, internetski OVDJE, ili preko banke sa slijedećim podacima:
Udruga Projekt Velebit
Kaptol 25
10000 Zagreb
IBAN: HR6024840081135014505
SWIFT: RZBHHR2X