Progovaram s ciljem da se spoznajom istine s Hrvatske skine nametnuti teret prošlosti. Ni ‘pomirba’, niti ‘zajedništvo’, i ne znam još što sve, ne dolazi više u obzir. Želim istinu o četničkoj državi i ulasku u nju, o točnom broju žrtava Drugog svjetskog rata na prostorima bivše partizansko-četničke države, o NDH, Ustašama i Paveliću, o Jasenovcu, Bleiburgu i Križnom putu, o ‘antifašistima’ i komunistima prije i nakon Drugog svjetskog rata na prostoru gdje Hrvati žive.
Kao što znate, Hrvati nemaju svoju nacionalnu TV kuću. HTV je od 2000. godine po onom bitnom sadržaju režimska TV kuća. Manje lokalne TV kuće poput Z1 još uvijek nemaju dostatnu gledanost osim nekoliko emisija poput Bujice. Hrvati nemaju ni svoj dnevni tisak kojemu bi vjerovali. Zbog brojnosti internetskih portala teško se opredijeliti koji hrvatski portal pratiti, pa je i tu po portalima gledanost/čitanost zanemariva. Vodeći internetski portali po broju posjeta su sve osim hrvatski. Hrvatski tjednik je najveći hrvatski medijski svjetionik, no pri slaboj vidljivosti ni svjetionici nisu dostatni da spriječe pogibelj jednog naroda. Ipak, kupovinom Hrvatskog tjednika prkosimo političkoj ‘eliti’ koja je prevarila narod i saznajemo ono o čemu te političke ‘elite’ šute.
Sebi su ‘oligarsi’ (za narod ‘lopovi’) uredili RH po njihovoj mjeri, tako da prosječna sveukupna starosna mirovina korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2023. godini, iznosi oko 350 eura, dok prosječna mirovina ‘vladajućih’ je oko 1500 eura, a pravdu na sudu mogu tražiti samo bogati i strpljivi. Gotovo da nema dana a da ‘vladajući’ s nekom novom aferom ne osiromaše narod, kojega kažnjavaju svim i svačim, a narod naviknut na nepravde šuti. Šuti i EU, jer dok god ‘europejska’ manjina tlači hrvatsku većinu, za briselske birokrate situacija je pod kontrolom.
I kad jedna normalna osoba iz očaja uzme pravdu u svoje ruke jer joj drugo ništa nije preostalo, to je onda jasan simptom da nešto s našim ‘tjelom’ (društvom-državom) nije uredu i da treba ozbiljno identificirati uzrok i izlječiti ‘tijelo’ (društvo-državu). Ako se takvo traženje pravde ponavljaja onda ‘oligarsi’ imaju pravo strahovati za svoju budućnost.
Nesposobnost, neučinkovitost i neorganiziranost državnog aparata vidi se svugdje, pa čak i kod kanti za smeće, a roditelji s više djece su za takav sustav opasnost i teret državi, dok onima koji su odlučili graditi kuću, život postaje noćna mora zbog katastrofalnih posljedica destruktivnog urbanizma. Neka naselja (gradovi) su bez parkirališta, parkova, zelenila, vode, struje, kanalizacije, jednosmjernih ulica, a zbog užasavajućih gužvi na raskršćima ste pod stresom svaki dan, kad znadete da će te kasniti kud ste krenuli ili da se nećete odmoriti u svojoj kući koja je bez dvorišta i okućnice jer vam je susjed, a i vi njemu, oduzeo privatnost. No tako nije od jučer, jer to traje s više ili manje uspjeha od kraja Prvog svjetskog rata, više od 100 godina. Po korupciji smo u vrhu EU, a zbog toga i po postotku iseljavanja iz RH, dok iz dana u dan susrećemo neke nove, nama potpuno nepoznate ljude iz drugih krajeva svijeta, koji se u našem neredu bolje snalaze od nas. Ako se tako nastavi, ovi naši koji su otišli iz RH u zadnjih dvadesetak godina neće se više imati kud vratiti. Kad bih znao da ne možemo bolje, šutio bih.
Da je RH uređena država gdje pojedinac pristojno živi i gdje može ostvarivati svoja prava, medijska okupacija Hrvatske bi bila čak i ‘podnošljiva’, da tu ‘okupaciju’ Hrvatske ne financiraju svi Hrvati. S obzirom da ne želim uzdržavati niti podržavati nikoga tko radi protiv mene, protiv hrvatskih vrijednosti, protiv većine, a to su ne samo Hrvati, već svi obespravljeni, odlučio sam napisati ovaj tekst. U isto vrijeme se nadam da će onaj dio naroda koji ne izlazi na izbore doći do spoznaje što sebi, svojoj djeci i nama čini svojom apstinencijom na izborima. Ako ne izlazite na izbore, za loše stanje u zemlji ili sutra za rat, nemojte kriviti samo druge, već i sebe. Shvatite, što je manja izlaznost na izborima to je veća mogućnost manipulacije političke ‘elite’ s izbornim rezultatima, i obrnuto, što je veća izlaznost, s rezultatima izbora je teže manipulirati. Manipulacije ne možemo izbjeći jer sve su vodeće stranke, bolje reći ‘partije’, nasljednice pokvarene komunističke baštine, gdje su laganje i varanje bile vrline, bez ikakve grižnje savjesti ili odgovornosti. Njihova se pokvarljivost vidi u promjeni naziva ulica jer ih dobrobit građana ne interesira, a za skrivanje svoje nedoraslosti u riješavanju gorućih problema društva koriste kontradiktorne povijesne teme koje su namjerno ostale nerješene upravo za tu svrhu. Dogodi se tu i tamo da ‘odabrani’ ponekad i završe u zatvoru, no iz njega brzo izlaze, a nerijetko kao ‘bogati i ugledni’ ljudi. Poruka narodu je nedvosmisleno jasna: Krasti možeš samo ako si ‘naš’, pravosuđe je pod ‘našom’ kontrolom, a svim institucijama države svrha je štititi ‘naše’ interese. Sadržajem, funkcionalnošću i kvalitetom Hrvatski sabor ne zaostaje za saborom od prije 1990. i ulazi u kategoriju ‘nije za gledanje, čuvajte zdravlje’. Iako ima odličnih pojedinaca koji bude nadu za bolje sutra, opći dojam sabora je izuzetno negativan. Dok se neki naši stručnjaci za dobiti radno mjesto negdje u svijetu moraju podvrgavati testovima za drogu, za naše političare se ne zna tko što šmrče. Zvuči kao šala, a svi vidimo da nije, jer kad čujete što sve govore, a što drugo pomisliti.
U zadnje vrijeme sam se počeo više pojavljivati na hrvatskim portalima kroz osvrte knjiga jer sam shvatio da je rat na našim prostorima neizbježan. Ne mogu ga spriječiti, ali želim iza sebe ostaviti prepoznatljiv trag vapijućeg za mirom, i u tu sam svrhu u zadnje dvije godine pročitao 40 knjiga iz hrvatske povijesti kako bi shvatio bit naših problema, a sadržaj pročitanih između 200 ili 300 knjiga iz hrvatske povijesti omogućava mi razlikovati laž od istine i ideološkog od stručnog povjesničara, a upravo istine nedostaje u mnogim povijesnim knjigama, u svakodnevnom životu i u medijima općenito, što u konačnici potpiruje buduće sukobe. Želim reći, kad bi srpski narod znao istinu, ne bi svakih nekoliko desetljeća padao pod utjecaj velikosrpske politike koja ponovo uvlači Srbe u novi sukob (srpski dio BiH i Srbija – Kosovo – Crna Gora) ili ga pak držati zarobljenog u lažnoj povijesti kao što to čine vlade RH s hrvatskim narodom i na taj način Hrvatima uskraćuju spremnost na obrani domovine i pravo na bolju budućnost.
Zbog velike brojnosti tekstova, ne pratim više koliko mi ih je objavljeno u tisku ili na portalima u RH. Od tih 600 ili 700 tekstova više od 70% je stručnih, a manje od 30% može ući u kategoriju ‘mišljenja’ (osvrti na knjige, itd.). Želim reći da uglavnom ne pišem u dnevno-političke svrhe i da se samo na istini, ma kakva ona bila, može u jednom društvu graditi tolerancija, razumijevanje, prijateljstvo i dobrosusjedstvo. To je dug, dug proces i s nekim potpisom nekog političara na nekom papiru, taj se proces ne može ostvariti preko noći. Pogledajte na primjer posljedice mirne reintegracija hrvatskog Podunavlja koja je bila sve osim uspješne, te je stoga i tu za očekivati neku novu ‘balvan revoluciju’. Tek kad se izgrade dobri temelji društva (gradnja tih temelja nije ni počela, a ni gradnja nije u planu), pedeset godina je realan rok za vidjeti konkretne pozitivne rezultate na terenu među narodom jer zdenac iz kojeg ‘piju’ Srbi zbog srpskog nacizma i Hrvati (zbog ‘antifašizma’) je zatrovan.
Svoj sam prvi mjesečni doprinos (10 eura na konto Projekta Velebit) upravo uplatio i imam čistu savjest i miran san, a i osobnu satisfakciju da sam i na ovaj način, kao običan čovjek, pokušao nešto učiniti za bolju budućnost onih koji dolaze iza nas. Ovaj eksperiment, nadam se u konačnici uspješan, otvorio bi vrata novim medijskim poduhvatima u RH koji bi doveli do TV, internetskih portala i dnevnog tiska u službi naroda, tj. istine u svim segmentima društva, od konkretnog razotkrivanja povijesnih neistina i rasula u pravosuđu i ekonomiji, do problema u školstvu i (ne)kulturi, zdravstvu itd.
S obzirom da se neovisni intelektualci (osobe koje misle svojom glavom i nisu zbog nekog razloga ucijenjene, a to su osobe koje nisu političko-partijski podobne i nemaju odgovore na sva pitanja) rijetko čuju ili se uopće ne čuju, želim izići s prijedlogom kako toj medijskoj kontroliranoj blokadi financiranoj od vlada RH stati na kraj.
Uzmimo na primjer Podcast Velebit kojeg vodi Marko Jurič. U zadnjih mjesec dana u prosjeku bi se emisija Podcast Velebita pogledala oko 60 tisuća puta. Recimo da se nas 10 tisuća koji redovito pratimo Marka obveže da u sljedećih šest mjeseci mjesečno uplaćujemo na žiro račun Podcast Velebita 10 eura, to bi značilo da bi Podcast Velebit mjesečno od nas 10 tisuća uprihodio 100 tisuća eura, a u šest mjeseci 600 tisuća eura. Taj bi se novac utrošio za tehničko poboljšanje kvalitete emisije Podcast Velebit i samog Projekta Velebit, za pokrivanje sudskih troškova zbog montiranih političkih sudskih procesa, itd. Bruto plaće uposlenih (ne više od njih 10) bile bi dvije tisuće eura mjesečno za svakog bez razlike, jer oni u ovoj fazi predstavljaju jednu obitelj. Prema tome, na plaće uposlenika u Projektu Velebit bi odlazila petina (20%) naših doprinosa, a četiri petine (80%) u tehničko poboljšanje uvjeta rada kako bi kvalitet informacije (medija) privukao nove gledatelje. A da sve bude transparentno, na web stranici Projekta Velebit morao bi biti dostupan, jednostavan za razumjeti, šesto-mjesečni izvještaj o tome u što su se ti naši novčani prilozi utrošili i ekran s brojačem uplata kako bi mogli kontinuirano pratiti uspješnost ovog projekta. Želim reći da to što nisam pametan jer redovito izlazim na izbore, ne znači da sam glup, jer samo glupog možeš dva puta prevariti. Svoj sam prvi mjesečni doprinos (10 eura) upravo uplatio i imam čistu savjest i miran san, a i osobnu satisfakciju da sam i na ovaj način, kao običan čovjek, pokušao nešto učiniti za bolju budućnost onih koji dolaze iza nas.
Ovaj eksperiment, nadam se u konačnici uspješan, otvorio bi vrata novim medijskim poduhvatima u RH koji bi doveli do TV, internetskih portala i dnevnog tiska u službi naroda, tj. istine u svim segmentima društva, od konkretnog razotkrivanja povijesnih neistina i rasula u pravosuđu i ekonomiji, do problema u školstvu i (ne)kulturi, zdravstvu itd. Tema gdje nedostaje istine (poput rasprodaje Hrvatske) ima koliko hoćeš. Promidžba (propaganda) laži apsolutno je neprihvatljiva i novinari Projekta Velebit (a sutra i drugi) se moraju sami s takvim neprofesionalnim osobama pozabaviti. Ako neće oni, hoćemo nas deset tisuća (sutra nas 100 tisuća). Ovdje nije riječ o nametnutoj ideologiji lijevih i desnih, o vjeri ili o nečijem interesu, već isključivo o istini, točnoj informaciji (koja nedostaje u medijima), na temelju koje svaki građanin donosi odluku kome u budućnosti dati svoj glas na izborima. Svaka politička opcija je prihvatljiva ako joj je Hrvatska i čovjek koji voli tu Hrvatsku na prvom mjestu.
Čuti različita mišljenja nije grijeh i rasprave između dvojice gostiju različitih mišljenja u studiju Podcast Velebita su dobrodošle, s tim da se goste, koji ne poštuju kulturu dijaloga i stalno upadaju sugovorniku ili voditelju emisije u riječ ili su skloni nedostojnom ponašanju s vrijeđanjem sugovornika ili voditelja, više nikad ne zove u emisiju.
Nakon ili tijekom sljedećih šest mjeseci za očekivati je da će nam se pridružiti novih 10 tisuća podupiratelja neovisnih hrvatskih medija s 10 eura mjesečne potpore koji će podržati nekoliko hrvatskih internetskih portala (njih ne više od 10) s istom svrhom kao i Projekt Velebit, što znači da bi za godinu ili dvije mi obični građani kontrolirali naše hrvatske medije (TV, portale, dnevni tisak, itd.). Sa samo sto tisuća podupiratelja (10 eura mjesečno), neprijatelji ma tko oni bili, neće nas više ‘zezati’ u zdrav mozak niti ispirati ga, niti manipulirati sa nama, niti nametati nam bijedne ‘fiće’ i kvarljive ‘jugiće’ da nam vode državu.
Da ponovim još jednom. Da bi narod (građani RH) odlučivao o svojoj sudbini mora preuzeti vlast od korumpirane političke ‘elite’ na način da preuzme kontrolu nad medijima, i to na način da 100 tisuća građana RH koji su pri materijalnoj mogućnosti mjesečno uplaćuje 10 eura na za to određene žiro račune. Za sada je potrebno uplaćivati samo na žiro račun Projekta Velebit, a kad brojač uplata na web stranici Projekta Velebit stigne do broja 10 tisuća, novih 10 tisuća građana uplaćivat će 10 eura mjesečno na žiro račun odabranih hrvatskih portala, itd. Prema tome, nitko neće dva ili više puta mjesečno uplaćivati 10 eura (uplaćujete ili Projektu Velebit 10 eura ili odabranim hrvatskim portalima 10 eura, itd.). Nakon toga novih 10 tisuća građana uplaćivalo bi 10 eura mjesečno na žiro račun odabranih 5 hrvatskih podcasta (konkurencija Podcast Velebitu i prilika da više kvalitetnih građana dobije šansu reći što misli). Zatim novih 20 tisuća građana uplaćivat će 10 eura mjesečno za pokretanje hrvatskog dnevnika (dnevni tisak – novine uz web stranicu). I na kraju 50 tisuća novih građana uplaćivalo bi 10 eura mjesečno za osnivanje i pokretanje hrvatske nacionalne televizije u funkciji građana i istine. Prema tome, ukupno 100 tisuća građana RH ima na ovaj jednostavan način, bez velikog truda uz malu žrtvu (10 eura mjesečno) priliku stvoriti Hrvatsku za koju su naši ginuli, a koju su nam ‘vladajući’ ma kad oni vladali oteli. Pokusni rok za ovaj projekt je godina dana (12 mjeseci x 10 eura = 120 eura po osobi za godinu dana).
Imam li ja nekakvu osobnu korist od svega ovog? Ne, nemam. Može me se upoznati kroz tekstove koje pišem ili recimo čitanjem knjiga, na primjer one iz 2012. U Hrvatskoj intelektualci ne šute i nije mi namjera nikome se više dokazivati niti govoriti o sebi.
Prema tome, odlučio sam da me više nitko neće praviti budalom, te stoga redovno izlazim na izbore i kao što vidite i progovaram s ciljem da se spoznajom istine s Hrvatske skine nametnuti teret prošlosti. Ni ‘pomirba’, niti ‘zajedništvo’, i ne znam još što sve, ne dolazi više u obzir. Želim istinu o četničkoj državi i ulasku u nju, o točnom broju žrtava Drugog svjetskog rata na prostorima bivše partizansko-četničke države, o NDH, Ustašama i Paveliću, o Jasenovcu, Bleiburgu i Križnom putu, o ‘antifašistima’ i komunistima prije i nakon Drugog svjetskog rata na prostoru gdje Hrvati žive. Želim točno znati (imenom i prezimenom) tko je Hrvatsku krao prije i nakon 1990., tko su suci, političari, itd. (imenom i prezimenom) koji su doprinjeli pravosudnom rasulu i zahtjevati od institucija ‘neka rade svoj posao’. Kad je pravosuđe uređeno, sve se tada riješava samo od sebe, jer u sređenom pravosuđu odgovornost političara je znatno veća nego običnog građanina za učinjeno isto kazneno djelo. Prema tome, interesira me samo istina, ma kakva god ona bila, a prikrivanje zla (lopovluka) se mora praktično osuditi, tako da svi vide da se ne isplati krasti i da političari/poduzetnici nisu nedodirljivi.
Iskoristio bih priliku da se zahvalim svim hrvatskim domoljubima koji su pomagali i još uvijek pomažu na brojne načine Hrvatskoj od Australije i Kanade preko Njemačke i Amerike i ostatka svijeta. Neka ovaj projekt bude naš (nas 100 tisuća iz Hrvatske da vidimo unutarnju snagu običnog puka RH željnog pravice), a za neiscrpnu plemenitost dijaspore bit će u budućnosti još mnogo drugih prilika poput financiranja budućih skupih sudskih procesa, do kojih nadam se, ipak neće doći. Ako mi u Hrvatskoj uspijemo tada vrata našoj dijaspori bit će uvijek otvorena.
Dr Ivica Tijardović
