Jučerašnje glasovanje Bošnjaka, za “Hrvata” u predsjedništvu BiH, koliko god bilo bolno suočavanje, zapravo je vrhunska prilika hrvatskom narodu i državi podvući crtu i započeti neke sasvim suprotne procese od onih koji su nas doveli do ovoga kolapsa.
Hrvatski narod ne smije biti talac održanja BiH koju, očito je, nitko živ ne želi, a hrvatskom narodu je najmanje bitna, iako se Republika Hrvatska posve idiotski slama podupirujući ju.

AUTOR: MARKO LJUBIĆ

Izbor Željka Komišića za “hrvatskog člana Predsjedništva BiH” kao člana Predsjedništva BiH, zajedničke države Hrvata, Srba i Bošnjaka u BiH, prije svega ukazuje na potpuni slom hrvatske državnosti u cjelini. Taj čovjek, njegova stranka i sve ono što stoji iza njega, a to je izvan svake sumnje potpuno organiziran islamisitički element u zemlji BiH, koliko se god Hrvati ljutili na njega, zapravo pokazuje ružnu sliku hrvatske državne i nacionalne politike u zrcalu koje je pred svima nama. A svi sve vidimo, samo je pitanje kad će tko od nas priznati da je to što vidimo u zrcalu istina. Dakle, Komišić je samo stimulator istine, nikako razlog našega nezadovoljstva ili gnjeva.

Slika koju vidimo u Komišićevu zrcalu naravno nije ni lijepa ni dobra.

Ako Republika Hrvatska nema snage i načina, iako je to svim međunarodnim aktima, konvencijama i temeljima funkcioniranja upravo euroatlanske zajednice kojoj pripadamo, posve precizno i jasno definirano, pitanje suvereniteta naroda i njihovoga političkog suvereniteta, ostvariti svoj  nacionalni i politički subjektivitet, onda to nije problem međunarodnih zajednica kojima pripadano, niti Bošnjaka i Srba, a pogotovo ne Komišića i sličnih političkih protuha, nego problem hrvatske države.

I svakoga živoga tko na bilo kakav način nešto predstavlja ili simbolizira u hrvatskom narodu.

Sinoćnji izbor Željka Komšića za člana predsjedništva zajedničke države BiH, države Srba, Bošnjaka i Hrvata, krucijalan je dokaz uništenja samih temelja hrvatske nacionalne državnosti. Jer sve u paketu događaja slijedi taj proces. Dvadeset i tri godine nakon završetka rata za slobodu hrvatskoga naroda, koji je tjekom toga rata usprkos svim golemim neravnotežama, kako u oružju, političkoj i diplomatskoj pomoći ili interesu silnica međunarodne zajednice, uspio ostvariti temelje svoje državne samobitnosti, uspio uspostaviti temelje hrvatske nacionalne državnosti; a danas se mora sučiti s činjenicom da se u Vukovaru planira prosvjed protiv nedjelovanja državnih institucija, da je u BiH, kako otužno i potpuno pogriješno izvještava hrvatska državna informatorka Elizabeta Gojan “protukandidat Draganu Čoviću i suparnik na izborima za hrvatskoga člana predsjedništva BiH” voljom bošnjačke dominacijske većine uspio poništiti političku volju hrvatskoga naroda, te da je u tjeku reforma obrazovanja i odgoja u Hrvatskoj, koja komšićizira Hrvatsku do zadnjega kutka života, kako bi se umjesto u BiH posve anacionalizirala Hrvatska u Zagrebu i uspostavio industrijski proces proizvodnje Komšića u samoj Hrvatskoj. 

Pupovci i Komšići


Kad govorim o nacionalnim interresima, nikako ne govorim samo o interesima Hrvata u BiH, nego u sveukupnim nacionalnim interesima, jer, ako bi ikada moralo biti jasno Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj i diljem svijeta, danas bi moralo biti – nacionalni interesi ne mogu biti separatni ni djeljivi, a time se ne mogu ni tolerirati udari i eutanazija njihovih dijelova.
A  upravo je noćas ubijena hrvatska državnost u aktualnoj zajedničkoj državi BiH.

A Komišići u političkom smislu znače smrt hrvatskoj državnosti.

Znače to i Pupovci.

Znače tu političku smrt i Plenkovići, Kuščevići, znače to i Obuljenice i Mudrinićke, znače to i generali HV-a koji su svoju osobnu slavu ostvarili pobjedama u oslobodilačkom ratu hrvatskoga naroda, a koju su samo dvadesetak godina nakon ratne slave založili za usmrćivanje djeteta koje su stvorili i oslobodili od smrti nazad dvadeset i tri godine, da bi ju danas uništili svojim osobnim, navodno političkim komformizmom.  Naime, ne možeš preuzimati i uživati slavu za dijete koji si obranio, a nakon toga prati ruke usprkos mogućnostima koje ti se pružaju, gledajući ubijanje i smrt toga dijeteta. U toj su poziciji naši ministri generali, naši današnji političari, slavni ratni pobjednici. 

To je istina o slavi generala HV-a udruženih u Generalski zbor ili ministara u vladi Andreja Plenkovića, koji svoje posrtanje stalno, opet i opet, opravdavaju suludim obrazloženjima – što bi bilo da njih nema.

Ništa.

Bilo bi čist prostor,  jasne situacije i manje zabluda.

A upravo su zablude smrtonosne danas.

I  bila bi čistija situacija njihovim suborcima koji ne znaju upravo zbog njih, svojih ratnih vođa i zapovjednika, iako vide jasno kao dan neprijatelje, kako ih naciljati i uništiti, jer ih oni, osobno skrivaju svojim tijelima i simbolikom. Točno tu se nalazi današnja Hrvatska.

Sinoćni izbor Komišića za člana predsjedništva BiH ogolio je sve. Jasno je da BiH nije Republici Hrvatskoj prijateljska država, da o BiH državi hrvatski narod ne smije ni progovoriti, jer to što se zove BiH država nema nikakve veze s hrvatskim suverenitetom u toj zemlji, te da se prema toj činjenici moraju pripremiti svi mogući državni programi i akti Republike Hrvatske. I sva nacionalna energija koja je usmjerena u obranu nacionalnih intresa hrvatskoga naroda.  Ovo pogotovo kandidiram ministru Damiru Krstičeviću, koji je nazad godinu dana promovirao strategiju nacionalne sigurnosti, apostrofirajući da je o njoj usuglašavao stavove s – Gordanom Bosancom, Soroševim plaćenikom u agenturi koja se zove civilna udruga. S koje točke nacionalne sigurnosti namjerava danas osloboditi Hrvatsku od srpske političke agresije ili bošnjačke agresije u BiH, koja izravno prijeti samome održanju državnosti hrvatskoga naroda.

Hoće li pitati Bosanca, Teršeličku ili Sarnavku za suglasnost?

Ili se pozvati na Istanbulsku konvenciju, ili još uvjerljivije na Divjakičinu reformu i viknuti – buuuuu, a bošnjački, srpski i ostali iskešeni neprijatelji će se ukakati od straha i pobjeći u jazbine iz kojih su izišli?

Možeš misliti!

Kad govorim o nacionalnim interresima, nikako ne govorim samo o interesima Hrvata u BiH, nego u sveukupnim nacionalnim interesima, jer, ako bi ikada moralo biti jasno Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj i diljem svijeta, danas bi moralo biti – nacionalni interesi ne mogu biti separatni ni djeljivi, a time se ne mogu ni tolerirati udari i eutanazija njihovih dijelova.

A  upravo je noćas ubijena hrvatska državnost u aktualnoj zajedničkoj državi BiH.

Da to razmotrimo iz drugačije, samo naizgled drugačije pozicije.

Kako će primjerice ministar Krstičević, ratni pobjednik i osloboditelj BiH reagirati, kako će reagirati bilo tko od njegovih kolega, kada umno, političko i idejno nasilje nad hrvatskim narodom u Vukovaru, a time i u cijeloj nacionalnoj Hrvatskoj, pravdaju odlukama vlade da se rasporedi vojska u Vukovar?

Čiji Vukovar?

Bosna ne može biti suverena ako ne uključuje i hrvatski suverenitet


Republika Hrvatska, predsjednica Republike i Vlada mora Komšića odmah proglasiti nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, jer je dokazani izdajnik hrvatskoga naroda, zatim kompletno rukovodstvo SDA na čelu s Bakirom Izetbegovićem proglasiti nepoželjnim osobama u Hrvatskoj zbog opetovanoga neprijateljstva prema hrvatskom narodu, a njihovim piarovcima u Hrvatskoj, s Emirom Hadžihafizbegovićem kao najpozantijom osobom, te svim akterima u političkom životu, poručiti da će se razmotriti njihovo hrvatsko državljanstvo s izvjesnim izgledom da ostanu bez njega.

Ovdje dolazimo na područje političkoga legitimiteta.

A to pitanje je vezano za pitanje istine, interpretacije događaja koji nas određuju i činjenica koje bi svijet trebao znati o nama kao narodu. Jesmo li mi narod Drugoga svijetskoga rata, prema interpretacijama agresora iz devedesetih godina, koji su nas pokušali uništiti, ili smo narod – koji je uspio opstati usprkos neviđenim zločinima i lažima protiv njega, koji samo i jedino traži – istinu i načela. To nije pitanje akademske rasprave, to je temeljno nacionalno političko pitanje.

Dakle, ne možemo mi ponavljati u Hrvatskoj da je HV i HVO spasila BiH, da smo oslobodili Bihać i Cazinsku krajinu i spasili ih od daleko teže pogibelji od Srebrenice, a istodobno tolerirati u političkom poretku suvremenoga svijeta, zanemarivanje tih elementranih činjenica, uz proglašavanje toga što smo nekada učinili – zločinom.

Tu, na toj točki sve počinje i završava.

Tim nakanama se država, ne pojedinci, nego hrvatska država – mora usprotiviti i jasno poručiti svima koji u Hrvatskoj primjerice promiču komšićizaciju političkoga suvereniteta hrvatskoga naroda pričama o “suverenoj BiH”, koja nije moguća niti smije postojati bez suvereniteta srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda – da im se to nikako neće isplatiti. Danas se na žalost isplati, između ostaloga i pupovičizacijom hrvatskog izbornoga sustava, koji od svih manjina u Hrvatskoj promiče neprijateljske strukture, jer im se sustavno ne ispalati biti – lojalan politički Hrvat. A to bi morali biti.

Pa pristojna nacionalna država hrvatskoga naroda mora sinoćnje rezultate izbora za predsjedništvo BiH proglasiti nevažećim, a ne kako HTV na svojim Dnevnicima govori da je “Komšić porazio Čovića” predpostavljajući imenima tih ljudi zapravo nacionalni politički legitimitet i opasnu političku neprijateljsku nakanu protiv hrvatskoga naroda, skrivajući pod navodnim obračunom u posve neregularnim okolnostima imena dvojice ljudi, od kojih jedan Komšić, simbolizira otvorenu dezinetgraciju i izdaju, drugi, Čović, istinski legitimtitet hrvatskoga naroda. Nema to veze s poražavanjem ili neporažavanjem Čovića, niti je on sinoć poražen, a i kako bi bio kad je dobio potporu goleme većine svoga naroda, a ima i samo se o tome radi – s otvorenom agresijom na hrvatski narod u cjelini. HTV s takvim izvještajima samo potvrđuje svoju, već danas otvoreno neprijateljsku poziciju prema hrvatskom narodu, radilo se o vjerojatnom neznanju urednika Dnevnika ili – namjeri iza toga. Na isto se svodi. 

Zato Republika Hrvatska, predsjednica Republike i Vlada mora Komšića odmah proglasiti nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, jer je dokazani izdajnik hrvatskoga naroda, zatim kompletno rukovodstvo SDA na čelu s Bakirom Izetbegovićem proglasiti nepoželjnim osobama u Hrvatskoj zbog opetovanoga neprijateljstva prema hrvatskom narodu, a njihovim piarovcima u Hrvatskoj, s Emirom Hadžihafizbegovićem kao najpozantijom osobom, te svim akterima u političkom životu, poručiti da će se razmotriti njihovo hrvatsko državljanstvo s izvjesnim izgledom da ostanu bez njega. I uvesti im vize, s posebnim naglaskom na provjeru njhove antihrvatske problematičnosti. Ti ljudi i ono za što se oni zalažu, bili su otvoreni neprijatelji hrvatskoga naroda devedest treće i četvrte, ispod njihove političke ideje masakrirano je i ubijeno tisuće i tisuće Hrvata, i prema njima koji relativiziraju i promiču danas tu ideju kao opravdanu, tragom iste politike Milorada Pupovca u Hrvatskoj, valja imati – čvrst i isključujući stav s jasnim državnim posljedicama. Takvima treba kazna a ne povlastica.

To je početak svih početaka.

I bez toga nitko nas u svijetu neće ozbiljno shvatiti, niti ima razumnih razloga za to.

Zato je jučerašnje glasovanje Bošnjaka, za “Hrvata” u predsjedništvu BiH, koliko god bilo bolno suočavanje, zapravo vrhunska prilika hrvatskom narodu i državi – podvući crtu i započeti neke sasvim suprotne procese od onih koji su nas doveli do ovoga kolapsa.

Hrvatski narod ne smije biti talac održanja BiH koju, očito je, nitko živ ne želi, a hrvatskom narodu je najmanje bitna, iako se Republika Hrvatska posve idiotski slama podupirujući ju. Zato to treba staviti na stol, poći s tih pozicija, pa one koji žele islamističku BiH, a to su svi nasljednici Alije Izetbegovića u političkom pogledu,  dovesti u pozicju da – zaokruže svoju državu. To su ranije nazivali fildžan državicom. Halal im.

S tim ljudima se ne može pregovarati bez jasne poruke da će slomiti vrat ako zakorače dalje.

A dalje je – opstanak hrvatskog naroda.

Pa Hrvati, izaberimo!