Hrvatska je morala promijemiti ime “izviđač” pogotovo kada danas u Hrvatskoj “izviđači” nose betlehemsko svjetlo po hrvatskim gradovima.
Nije dovoljno maknuti jugoslavensko ime i usaditi hrvatsko ispred “izviđača”, jer onda bi po istom pravilu mogli srpske četnike preimenovati u hrvatske i tako legalizirati njihovu ulogu u društvu.
Riječ je krajnje opterećena jugoslavenstvom od kraljevine do komunističke republike i treba ju ukloniti, pogotovo što se ona primjenjuje na mladima, na koje će utjecati povijest imena koje nose i “pomoći” u formiranju budućih Hrvata, osim ako prihvaćate suvremenu Hrvatsku kao avnojevsku tvorevinu, pa bi onda i postavljanje biste Ive Lole Ribara moglo poslužiti kao prvi korak u reinkarnaciji SKOJ-a.

Skautski pokret pokrenuo je Robert Baden Powell 1907. u Velikoj Britaniji. Ideja zasnovana na odgoju mladih se proširila po svijetu.

Nezavisno od Powella i prije njega, pokret s istim ciljevima se u Hrvatskoj pojavio još 1881. pod nazovim Đačkih izletnih družbi. Nakon popularizacije Powelova pokreta, pripadnici su i u Hrvatskoj primili ime skauta.

Tijekom diktature kralja Aleksandra, zabranjuje se naziv skauti, pale se skautski barjaci i nameće se ime “Jugoslavenski izviđači”.

Titova Jugoslavija obnavlja starojugoslavenski “Izviđački pokret” i 1950. je osnovana prva “Izviđačka četa” u Zagrebu pod imenom “Mladi partizan”.

Izraz “izviđač”, bez obzira na to što ima neke srodnosti sa značenjem britanskog vojnog termina “scout”, jugoslavenski je i komunistički obojen od svog osnutka u Aleksandrovoj diktaturi do danas.

Sam podataka da je kralj Aleksandar zabranio izraz “skaut” koji se koristio u Hrvatskoj, i nametnuo ime “Jugoslavenski izviđači” trebao bi biti dovoljan da se Hrvatska razračuna s jugoslavenskom terminologijom, kao što se razračunala s mnogim drugim nazivima srpskog ili jugoslavenskog podrijetla.

K tome, nastupom Titove Jugoslavije, pored onog starojugoslavenskoga velikosrpskog značaja, izrazi “pioniri” i “izviđači” poprimaju i dodatno (inter)nacional-socijalističko značenje, što posebno smeta mojoj generaciji, koji smo bili ugurani u pionire i izviđače i morali nositi crvenu maramu i titovku i svaki spomen tih naziva nam stvara asocijaciju na to vrijeme i kvari raspoloženje.

Doda li se tome da se “izviđači” od 21.-26. godine još uvijek nazivaju “brđani” i “brđanke”, pitanje  jugoslavenskih naziva postati će još bremenitije.

Iz tog razloga Hrvatska je morala promijemiti ime “izviđač” pogotovo kada danas u Hrvatskoj “izviđači” nose betlehemsko svjetlo po hrvatskim gradovima.

Nije dovoljno maknuti jugoslavensko ime i usaditi hrvatsko ispred “izviđača”, jer onda bi po istom pravilu mogli srpske četnike preimenovati u hrvatske i tako legalizirati njihovu ulogu u društvu.

Riječ je krajnje opterećena jugoslavenstvom od kraljevine do komunističke republike i treba ju ukloniti, pogotovo što se ona primjenjuje na mladima, na koje će utjecati povijest imena koje nose i “pomoći” u formiranju budućih Hrvata, osim ako prihvaćate suvremenu Hrvatsku kao avnojevsku tvorevinu, pa bi onda i postavljanje biste Ive Lole Ribara moglo poslužiti kao prvi korak u reinkarnaciji SKOJ-a.

Prethodni članakMi ćemo na kraju pobijediti i umjesto štafete i nadalje nositi betlehemsko svjetlo
Sljedeći članakHrvatska u pozicji stabilne haaške kolonije
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.