Tvrditi da je Tito u temeljima hrvatske države sirova je laž, ali i silna želja da se preskoči i ponizi jedinog osnivača države dr Franju Tuđmana, čije ime teško prelazi preko usne ogradice ne samo I. Goldsteinu.
Kad su nedavno na ovome portalu kolege Piskač i Ljubić oslikavale otužno stanje u medijima u Hrvatskoj te brojne podvale koje se koturaju na dnevnoj razini, oni su govorili dijelom i o nečemu našto ću pokušati ukazati ovim tekstom. Naime, 09. studenog u večernjim satima, na jednoj trojezičnoj televiziji, gost je izrekao sljedeće tvrdnje, a što voditelj nije pokušao ni propitivati niti pobijati: „Tito je u temeljima hrvatske države“ i na pitanju Bleiburga (po sjećanju): “Mnogi od tih ljudi bili bi suđeni i osuđeni na smrt, ali ne znamo koliko njih. Gore nije bilo žena i djece…”
Kad se javno iznose ovakve sirove laži bilo bi logično da ih voditelj tv-emisije dodatnim pitanjima obradi i provjeri koliko su te tvrdnje dr. Ive Goldsteina potkrijepljene i koliko one stoje. Ne želim ovdje ulaziti u svojevremenu kandidaturu I. Goldsteina za ulazak u HAZU koja mu je sramno propala. Akademik J. Pečarić i drugi iznijeli su tada dokumente kojima su doveli u pitanje ne samo doktorat spomenute osobe već i njegovu ukupnu stručnost. No, u medijima u Hrvatskoj postalo je starim običajem pozivati ne autoritete već one koji imaju neko bombastično (po mogućnosti nepotkrijepljeno) stajalište. Kao Josipovićev kadar, Ivo Goldstein, nakon neslavne HAZU epizode, brzo je sklonjen iz Zagreba u Pariz, ništa manje nego na veleposlaničko mjesto i to s nikakvim ili mizernim poznavanjem francuskoga jezika! Na stranu i to što je poznavanje jezika elementaran uvjet da bi netko uopće mogao zaviriti u neku kulturu, nekmoli ju poznavati. Tim više što je francuska kultura jedna od svega nekoliko živućih svjetskih kojima se može (u proučavanju) posvetiti, zaista, cijeli život. Treba naglasiti i to da je I. G. prije nagrade časnim mjestom u Parizu bio sveučilišni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, dakle takav kakav je – radio je i izravno utjecao na mlade neformirane ljude.
Kao što je bilo katastrofalno da mladim ljudima usađuje znanja i stavove koji su ispod svake (ne samo znanstvene) razine tako je bilo katastrofalno da hrvatsku u Francuskoj predstavlja takva osoba, bez, kažem, osnovnog poznavanja jezika, nekmoli francuske kulture.
Kako dakle jedan sveučilišni profesor i veleposlanik i kandidat za HAZU može tvrditi da je Tito u temeljima hrvatske države? On to može samo tako ako računa da mi ne znamo, kao što on ili ne zna ili ne želi znati, a prije ovo drugo, za Titovu poznato pakosnu rečenicu: “Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu!”. Isto tako, ako se sjetimo kakvu je sječu intelektualaca napravilo Karađorđevo 1971. s Titom na čelu, kada su (unutar komunističke partije) Savka i Tripalo željeli izboriti samo veću financijsku samostalnost, ali ne i samostalnu hrvatsku državu, jasno je kakve laži širi Goldstein.
Nikakav Ustav iz 1974. ne bi bio dovoljan za hrvatsko osamostaljenje da Hrvatska u jedinstvu nije imala vodstvo, referendum i volju naroda da se odupre beogradskoj pljački i zlosilju i da napokon izađe iz sedam desetljeća duge tamnice hrvatskoga naroda. S kime smo bili braća najbolje se vidjelo u Domovinskom ratu, onome koji je jedini i stvarni temelj suvremene međunarodno priznate i samostalne hrvatske države. Treba ponoviti podatak kakva je to sječa godine 1971. bila: osim onih koji su noću pohapšeni i pobacani po raznim komunističkim kazamatima od Stare Gradiške i Lepoglave do Golog otoka te koji su (ako su preživjeli) godinama kasnije trpjeli zabranu rada, objavljivanja ali i pojavljivanja, bilo je smijenjeno više od 2.000 ljudi s istaknutih položaja, a naročito s vrhova hrvatskih kulturnih ustanova.
Tito je u temeljima zločinačke druge Jugoslavije
Prema tome nikakav Tito nije u temeljima Hrvatske, osim po satrapskom divljaštvu, već je on gotovo pola stoljeća bio u temeljima zločinačke druge Jugoslavije, kao što je bila zločinačka i ona prva. Tako se Tito upisao u hrvatsku političku povijest, krvavo, „samo“ po tome. Tito je doista bio pravi nasljednik Karađorđevića, pravi monarh. Počinio je brojne ratne i poslijeratne teške zločine, za svoje vladavine rezao sve oko sebe i putovao i hohštaplerski trošio i živio na carskoj nozi. Na kraju, još se i dan danas otkrivaju njegovi luksuzni podzemni bunkeri – gradovi u malom, koje je gradio našim novcem, a za obranu od neprijatelja („koji nikada ne spava“) od nuklearnog napada, ali i kao pripremu za svoj vječni život. Tvrditi zato da je Tito u temeljima hrvatske države sirova je laž, ali i silna želja da se preskoči i ponizi jedinog osnivača države dr Franju Tuđmana, čije ime teško prelazi preko usne ogradice ne samo I. Goldsteinu.
Drugi njegov pamflet odnosi se na Bleiburg koji se naravno u stilu Radničke fronte (isto nikle sa zagrebačkog FF) prvo želi brojčano minimalizirati. Pa je tako profesor dr. Mate Kapović prvo ispalio krajnje mrzilačku izjavu o Bleiburgu nad kojim vulgarno obavlja veliku nuždu da bi se proslavio i kazao kako u Hudoj jami nema nikakvih žrtava, da bi zatim ove godine izazvao javnu sablazan u Zagrebačkoj gradskoj skupštini izjavom kako na Bleiburgu nije stradalo 200.000 ljudi već njih „samo“ 10.000! Tako i Goldstein, prvo umanjuje broj žrtava, a zatim nam kroz utjecajni (mada privatni tv-medij) pokušava podvaliti neistinu kako na Bleiburgu nisu stradale i žene i djeca.
Retardirana svijest
O kakvoj je tu retardiranoj svijesti u Kapovića i Goldsteina riječ najbolje pokazuje ovaj potonji dajući izjavu kako bi mnogi s Bleiburga, mada nisu suđeni, da su suđeni – bili osuđeni na smrt. Dakle ovaj pametni profesor i doktor povijesti i veleposlanik ne samo da se upušta u prosudbe jedne eklatantno nedokazane krivice i to još iz dubine prošlosti i to na bazi stotina tisuća ljudi i sudbina, nego on pouzdano zna, pa tako i tvrdi, da bi ti ljudi završili sa smrtnom presudom u sudskim procesima da im se sudilo. Drugim riječima njegova ljubičica bijela – dragi druže Tito, nije puno pogriješio. I da nismo u dvadeset i prvom stoljeću i da nije riječ o obrazovanim ljudima, nad ovakvim bismo se perverznim stavovima mogli samo i jedino zgražati. Da imamo novinarstvo, a koje nemamo, ovakvi rasistički i fašistički i neznalački protu-znanstveni stavovi nikada ne bi prošli u javnost, a ako bi penetrirali bili bi sa svih strana žestoko osuđivani. Ali kako imamo novinarstvo i javnost takvima kako su ih opisali u svom razgovoru Piskač i Ljubić, tako je moguće donositi kojekakve komunističke naplavine i podle laži. Znanstveno a ki bi da bi.
Ovakvi likovi vremena više doduše nemaju na pretek jer je od samostalnosti hrvatske sve više znanstvenih radova na ovu temu. Sve je više i više objavljenih stručnih knjiga poput onih dr. Josipa Jurčevića, dr. Ante Nazora i mr. Blanke Matković da spomenem samo neke, a tu su i tomovi knjiga i brojnim izvornim dokumentima potkrijepljene edicije Hrvatskog instituta za povijest, Slavonski brod, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. No, naši vrli znanstvenici Kapović i Goldstein, slučajno oba s Filozofskog fakulteta, koji slučajno a tradicionalno politizira i privatizira fakultet i vješa kojekakve komunjarske obljetničke plakate i transparente – hrabro se na znanost ne osvrću. Iako su ridikuli već danas, pravi podsmijeh tek ih očekuje ukoliko se napokon ne prihvate znanstvenih vrela i zatome svoju duboku protu-hrvatsku mržnju, diletantsku subjektivnost te pionirsku sluđenost propalom ideologijom.
Mega zločin nad brojnim nevinim ljudima
No, u jednom su se ovi nositelji ideološke mržnje potpuno zaigrali. Dok sramno brane neobranjive Titove zločine, tvrdeći da su brojčano manji ili da ih nije uopće zapravo ni bilo, zaboravili su jedno, a temeljno: upravo Tito i njegov jednoumni režim i njegova zločinačka komunistička partija desetljećima su pomno skrivali blajburšku tragediju, desetljećima su skrivali mega-zločine od Bleiburga i Križnih putova do Hude jame, Macelja, Kočevskog roga, Jazovke….
A zašto su drugovi skrivali te „događaje“? Ako su to tek „događaji“ i ako su pravedni i opravdani, zašto su nam ih tajili? I to potpuno prešućivali, tako uporno, pod prijetnjom kaznene odgovornosti, više od pola stoljeća. Drugovi su, i to je bjelodano jasno, i te kako bili svjesni da su počinili mega zločin nad brojnim nevinim ljudima, bez suđenja, inače bi nam se njime javno hvalili kao što su se hvalili linčom kad su uhvatili i likvidirali devetnaestoricu pripadnika Bugojanske ili poznatije Fenix skupine… godine 1972…primjerice. Pohvalili bi se kao što su se tada hvalili mada je lov trajao više od mjesec dana, a u njemu je sudjelovalo čak 30.000 milicajaca, doušnika, pripadnika JNA i Teritorijalne obrane Jugoslavije. Iako je novinstvo širom Jugoslavije potom mjesecima likovalo, Tito je i tada ostao zabilježen u hrvatskoj političkoj povijesti (po još jednoj) izjavi: „dobro smo dobili po glavi“. I ta je protu-akcija, vođena iz Beograda, nema što, bila u temeljima hrvatske države, čak što više – za nju – na čelu s Titom. Zapravo, i sam je Beograd u temeljima…
Javor Novak