Među skoro 3000 poginulih bilo je i četvero američkih Hrvata, među njima vatrogasac Anthony Jović, potom Alfred Vukoša, Ronald Tartaro i Dominik Mirković. Nekoliko njih koji su radili kao službenici ili kao serviseri na raznim katovima, uspjelo se velikim čudom spasiti, a među njima i dva Zablaćana Dume Grgas i Deni Antološ. Oni su opisali u mojim novinama “The Croatian American” svoju priču o tome kako su se spasili iz pogođenih “blizanaca”.

Autor: Vjekoslav Krsnik

Svakako najvažniji američki ali i svjetski događaj u mojem kao slobodno novinar sedmogodišnjem boravku u New Yorku bio je teroristički napad na Svjetski ekonomski centar, odnosno “blizance” visoke preko 400 metara sa 110 katova. Mala digresija: za jednog boravka u zagrebu ponudio sam svoje novinarske usluge iz New Yorka HTV-u kojemu je tada na čelu bio Mirko Galić koji me je odbio primiti. Tadašnji glasnogovornik HTV-a Krešimir Macan šarlatanski je izjavio da Hrvatskoj televiziji nije potreban  dopisnik iz New Yorka. Međutim kad se dogodio napad ipak me je zvala urednica Silvana Menđušić pa sam se dvaput javio u Dnevnik, što mi nikad nije bilo plaćeno. Toliko o profesionalnosti Galićeve HTV.

Rušenje blizanaca moglo se pratiti ne jednoj od nacionalnih televizijskih mreža, čini mi se da je to bila NBC, dok su sve ostale bile blokirane, jer su imale releje na krovu jednog od tornjeva. U svakom slučaju to je bila apokaliptična situacija, nevjerojatan šok, ne samo za Ameriku nego i za čitav svijet. Među skoro 3000 poginulih bilo je i četvero američkih Hrvata, među njima vatrogasac Anthony Jović, potom Alfred Vukoša, Ronald Tartaro i Dominik Mirković. Nekoliko njih koji su radili kao službenici ili kao serviseri na raznim katovima, uspjelo se velikim čudom spasiti, a među njima i dva Zablaćana Dume Grgas i Deni Antološ. Oni su opisali u mojim novinama “The Croatian American” svoju priču o tome kako su se spasili iz pogođenih “blizanaca”. Vodoinstalater Dume Grgas u panici koja je nastala, sa 7. kata preskačući po nekoliko stepenica, dočepao se prizemlja, gdje su sigurnosne službe po pravilu držale zatvorena vrata dok ih uspaničena gomila nije provalila. Kad je konačno istrčao na ulicu bježeći od krhotina, trčao je tako “da misli da bi u tom trenutku pobijedio svakog svjetskog rekordera”. Denija Antološa spasila je slučajnost. Kao instalater radio je na 85. katu drugog u 9:15 sati pogođenog nebodea. Oko 8:30 sati nadzornik ga je poslao po dodatni materijal u kamionet kojeg je parkirao nešto podalje od WTC-a. To mu je spasilo život.

U svojim novinama koje sam izdavao za američke Hrvatske “The Croatian American” u komentaru pod naslovom “Hrvatska i 11. rujna” napisao sam: “Cijeli svijet će osjetiti kratkoročno i dugoročno posljedice novog svjetskog sukoba, pa tako i Hrvatska kao nova članica svjetske zajednice država. Sukob s jedne strane civiliziranog svijeta, a s druge strane međunarodnog  terorizma u raznim oblicima, nije počeo 11. rujna 2001., iako je po ciljanom učinku to dosad njegov najžešći udarac. I Hrvatska je u svojoj borbi za nezavisnost, kao i ostale zemlje  nastale raspadom bivše Jugoslavije, koje su bile pod udarom velikosrpskog imperijalizma Slobodana Milosevića, bila na svoj način žrtva državnog terorizma. Mnogi aspekti ratova koji su se vodili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imali su karakteristike terorizma, jer je najugrozenije bilo civilno pučanstvo. Ne treba zaboraviti da je u tome međunarodna zajednica bila spora i žmirila zbog strateških interesa pojedinačnih država na zločine koje je za sobom ostavila petgodisnja agresivna politika Beograda”,

Što se tiče samog terorističkog napada na Svjetski trgovinski centar ima mnogo nejasnoća koje još nisu dale pravi odgovor. Činjenica je da su se blizanci urušili na način kako se to dirigirano ruše veliki objekti zagovornicima teorije zavjere daje za pravo da rušenje obavljeno iznutra. Činjenica je kako ja kasnije pisao britanski tisak da je 12 obavještajnih službi upozorilo Washington da se sprema veliki teroristički napad. Činjenica je da u napadu nije poginuo ni jedan Arapin niti Židov. Činjenica je da je izraelska državna pomorska kompanija ZIM iselila iz jednog od tornjeva krajem kolovoza. Po “New York Timesu” jedan operativac CIA-e sreo se s Osamom bin Ladenom mjesec dana prije napada. Ima mnogo nejasnoća oko udara na Pentagon, pa je jedan francuski novinar objavio knjigu u kojoj tvrdi da nikakav zrakoplov nije udario u Pentagon. Činjenica je da je još uvijek utjecajni i moćni Henry Kissinger odbio biti na čelu posebne komisije koja bi ispitala sve okolnosti tog terorističkog napada, opravdavajući se da njegovo sudjelovanje u komisiji u sukobu s interesima klijenata koje zastupa njegova konzultantska firma. Krajnje ljevičarski američki političar Lyndon Larouche smatrao je da je napad na WTC bio unutarnji posao i pokušaj državnog udara pod vodstvom vojnoindustrijskog kompleksa. Činjenica jest da je napad na WTC bio povod Americi da zarati protiv talibana u Afganistanu, a koji rat je nakon 20 godina doživio potpuni fijasko. Ima još mnogo intrigantnih činjenica koje traže odgovor, ali će za to  očito biti potrebno duže vrijeme, kao što je to bilo i u slučaju atentata na predsjednika Kennedyja.

Komentari