U Melbourneu je zaveden 4. stupanj izloacijskih mjera i izvanredno stanje na razini katastrofe, otprilike kao u jednom ratu. U Hrvatskoj je onako kako možete vidjeti kroz prozor a ja na televiziji.
Victoria je po površini usporediva s bivšom Jugoslavijom, ali je na području Melbournea, na površini od 10.000 km2 skoncentrirano stanovništva koliko ga ima Hrvatska, sa 650 više zaraženih i sa 50 više umrlih nego u Hrvatskoj, a razlike u pristupu toj epidemiji su ogromne, da ne kažem ekstremne.
Ja zaista ne mogu biti prorok i ne želim se upuštati u teorije zavjere, ali znam da je jedna od ove dvije države, ili Victoria ili Hrvatska, opasno pogriješila u svom pristupu i ja se nadam da to nije Hrvatska i ne samo radi toga što mi je Hrvatska na srcu, nego radi toga što će se Victoria iz gospodarske krize izvući daleko lakše nego Hrvatska i nitko se iz Victorije radi posljedica neće iseliti.
Naslovna fotografija pokazuje Bourke St, centralnu ulicu u Melbourneu i Ilicu u Zagrebu ovih dana. Razlika je zapanjujuća.
Posljednji dan kada je Victoria nije zabilježila niti jedne nove zaraze bio 03/06/2020. Nakon toga broj zaraženih je počeo rasti, radi nekoliko propusta koje je učinila victorijska državna vlada (za razliku od federalne u Canberri), sa svojim “stožerom”, što će na red i odgovornost doći u Parlamentu tek nakon što ovaj val zaraze jenja.
Kako je rastao broj zaraženih, a paralelno s tim i umrlih, pooštravale su se i izolacijske mjere. Najprije su uvedene mjere izolacije 3. stupnja na 6 tjedana, a odmah potom su pred tjedan dana uvedene rigorozne mjere 4. stupnja za idućih 6 tjedana, a situacija u Melbourneu je proglašena katastrofalnom, gdje “katastrofa” nije samo slikovit opis situacije, nego je to službeno ime za tu kategoriju izvanrednog stanja.
Ulice i otovorene prostore patrolira policija i oko tisuću pripadnika australske vojske.
Svakog dana od 20:00 sati do 05:00 sati u jutro na snazi je policijski sat. Izlazak iz kuće je dozvoljen za kupovinu isključivo hrane i najosnovnijih potrebština, samo jednoj osobi, samo jednom na dan, samo u trajanju od jedan sat. Kazne za izlazak bez maske su $200, a za neopravdani izlazak iz kuće $1.652, koje se za ponovljeni prekršaj povećavaju na $10.000.
Od svih vrsta trgovina otvoreni mogu biti samo supermarketi, voćarne, trgovine alkoholom, apoteke, benzinske pumpe, banke, prodavači novina i pošte.
Svi oni koji poslove mogu obavljati koristeći računalo i telefon, moraju raditi od kuće.
Neke industrije su potpuno zatvorene, a neke rade s minimalnim kapacitetom. Građevinska industrija u Mebourneu u kojoj je zaposleno pola milijuna ljudi, poslala je kući do daljnjega 250.000 radnika. Njima se sada plaća isplaćuje iz državnog proračuna.
Victoria ima 6.5 milijuna stanovnika, od kojih 5 milijuna živi u Melburneu. Iako uz Tasmaniju najmanja australska država, Victoria nosi četvrtinu cjelokupne australske privrede i trećinu industrije, a luka u Melbourneu je najveća izvozno-uvozna luka u Australiji. Posljedice će prema tome osjetiti cijela Australija. Država isplaćuje bilijun za bilijunom dolara u nadoknadama i drugim oblicima pomoći i australsko gospodarstvo će platiti cijenu između 170 i 450 bilijuna dolara. Predviđa se da će otplata nagomilanih dugova trajati i do 40 godina, a država morati poslovati s minusom do 10 godina.
Australia ne pripada gospodarskom ili kakvom drugom savezu poput EU, koji će “bespovratno” pokrivati gubitke svoj članica, a bojim se da su te priče u Hrvatskoj samo bonboni za naivne, za predizbornu kampanju napr., jer ne postoji takava stvar kao što je besplatni ručak.
U Victoriji je danas 6.378 zaraženih osoba, a od početka pandemije život je izgubilo 210 osoba, najvećim dijelom u domovima za stare i nemoćne.
U Hrvatskoj potpuno obrnuta situacija
Zanimljivo je da je od dvije “moje” države, jedna nametnula najstrožiji mogući režim kako bi se suprotstavila zarazi a druga najblaži. Odgovor na to tko je bio u pravu leži u budućnosti, pretpostavljam ne tako dalekoj i nadam se ne tako skupoj.
Istovremeno u Hrvatskoj počevši s parlamentarnim izborima, mjere predostrožnosti su popustile, a dolaskom velikog broja turista su apsolutno relaksirane i po onome što mogu vidjeti preko medija, ljudi se ponašaju kao da epidemije nema.
Victoria je po površini usporediva s bivšom Jugoslavijom, ali je na području Melbournea, na površini od 10.000 km2 skoncentrirano stanovništva koliko ga ima Hrvatska, sa 650 više zaraženih i sa 50 više umrlih nego u Hrvatskoj, a razlike u pristupu toj epidemiji su ogromne, da ne kažem ekstremne.
U Hrvatskoj je dosada testirano oko 130.000 osoba a u Melbourneu se dnevno testira i do 50.000 ljudi, sveukupno do sada 1.800.000 ljudi (testiranje je u Australiji besplatno). Na dane kada je testirano manje od 30.000 ljudi, broj zaraženih je tog dana je bio manji, a kada je testirano 40 i više tisuća, broj zaraženih je bio veći, što nekako sugerira da se netestiranjem mogu “skuhati knjige” kako bi situacija za neko vrijeme izgledala boljom nego što je, ali to bi ipak bilo samo odgađanje prikazati stanje onakvim kakvo stvarno jest.
Ja zaista ne mogu biti prorok i ne želim se upuštati u teorije zavjere, ali znam da je jedna od ove dvije države, ili Victoria ili Hrvatska, opasno pogriješila u svom pristupu i ja se nadam da to nije Hrvatska, i ne samo radi toga što mi je Hrvatska na srcu, nego radi toga što će se Victoria iz gospodarske krize izvući daleko lakše nego Hrvatska i nitko se iz Victorije radi posljedica neće iseliti.
U Victoriji su ograničenja od početka bila strožija od hrvatskih a trenutno su valjda najrigoroznija na svijetu. Do pred 5 dana broj zaraza se bio popeo na preko 700 dnevno, i tek je sada počeo padati, ispod 400 samo za posljednja 3 dana. Istovremeno broj umrlih je rastao i jučer je dostogao vrhunac sa 17 umrlih u jednom danu. Očekivanja su da će brojevi novih zaraza u iduća 2 tjedna pasti na “razumne” brojeve, pretpostavljam da to “razumno” predstavlja nekoliko desetaka na dan, i da će tjedan ili dva poslije toga i broj umrlih pasti. Restrikcije će ostati ovakvima još 5 tjedana, bez obzira na rezultate i ja ću to nekako preživjeti.
Ja se nadam da će i u Hrvatskoj nastupom jeseni, odlaskom turista i prestankom gužve, tako i tako mali brojevi zaraza još više pasti i sve se vratiti u kakvu-takvu, makar i “novu” normalu.
Moj prijatelj i suradnik na Projektu Velebit Mate Bašić je objavio članak na ovu temu u 7Dnevno gdje redovno piše, i nakon daleko više statističkih podataka ga završio dosta pesimističnijom prognozom po Hrvatsku:
“Iz australske, poglavito iz melbournške perspektive, neobično je promatrati, recimo, berlinske prosvjede protiv mjera za suzbijanje pandemije, kao što je još neobičnije bilo promatrati hektičko nastojanje da se održe npr. hrvatski izbori a potom i proslave nakon njih, da ne govorimo o manjim ili većim masovnim skupovima koji se ovih dana upriličavaju po Hrvatskoj (bilo da je riječ o obilježavanju Oluje, ili o Sinjskoj alki…), a najneobičnije je promatrati kakve-takve-ali-ipak gužve na jadranskim plažama, ili bandoglavo inzistiranje lijepe Karoline Vidović Krišto na nenošenju maske, primjerice, itd, etc.
Jer, ti će napametni polit-ekonomsko-zdravstveni eksperimenti nepogrešivo doći na naplatu i to, čini se, vrlo brzo. Lijepoj našoj malenoj Hrvatskoj. Brzinom inkubacije, baš onako kako je Melbourneu brzo došao na naplatu nepotrebni, bezrazložni i besmisleni nedavni prosvjed pod nazivom Black Lives Matter, održan kad je korona u prvom valu bila gotovo svladana.
Odgovorne se države i odgovorno se društvo pametnije ponašaju, makar to podrazumijevalo i restrikcije, kakve su ovih dana uvedene u australskoj Victoriji.
Jer, na snazi je stanje opće ugroze, četvrti stupanj. Rat je! Gori od onoga kojega su Srbi inicirali 1991. Ovaj je neprijatelj žešći, a uz to je navodno nevidljiv”.
Mate je čak i Karolini Vidović Krišto “zamjerio” na nenošenju maske, pa iako volim njezin prkos kojega je Hrvatska u velikom nedostatku, slažem se s Matom utoliko što ima jako puno značajnijih odluka, kojima se u Saboru treba prkosno i hrabro suprotstaviti i nema vajde trošiti se na maskama.
Ni danas nitko pouzdano ne može reći kada će i hoće li uopće biti proizvedeno djelotvorno cjepivo. Coronavirusi postoje u životinjama otkako je svijeta, prvi zapisani još pred 8.000 godina. Prvi iz obitelji coronavirusa s kapacitetom zaraziti ljude se pojavio sredinom 1960. Četiri vrste poznate kao 229E, NL63, OC43 i HKU1 su se pokazale beozpasnima ili vrlo blagima. Tek su pojavom novijih vrsta MERS-CoV i SARS-CoV ljudi počeli obolijevati, dok SARS-CoV2 uzrokuje respiratornu bolest COVID-19, naročito opasnu po ljude sa slabim imunim sistemom. Sva nastojanja kroz godine otkriti cjepivo za ovu virusnu obitelj su se pokazala bezuspješnima. Odnoseći se na ovu pandemiju, ne samo da još nismo čuli zadnju, nego smo se, unatoč tome što je od pojave već prošlo preko 7 mjeseci, na svako novo saznanje suočili s dodatnim brojem novih pitanja bez odgovora.
Zanimljivo je da je od dvije “moje” države, jedna nametnula najstrožiji mogući režim kako bi se suprotstavila zarazi a druga najblaži. Odgovor na to tko je bio u pravu leži u budućnosti, pretpostavljam ne tako dalekoj i nadam se ne tako skupoj.