Kad Pupovac govori o “historijski poraženim snagama”.
Stvarno su utjecaji poraženih snaga postali nepodnošljivi, a ako je, kao što je uobičajeno u Hrvatskoj danas, pojam “desni” sinonim za nacionalno, i tu onda nema previše dvojbi, jer je u Hrvatskoj, pred očima cijeloga svjeta vojno poražen srpski nacizam i rasizam, koji je nakon vojnoga poraza doslovno, kao vampir politički iskočio iz groba, i harači i noću i danju gdje i kako stigne, ovaj put ne samo po Republici Srpskoj Krajini, nego po cijeloj Hrvatskoj i po svijetu. Ovaj put ne iz Knina, nego iz Zagreba.

Autor: Marko Ljubić

Rijetki su istupi Milorada Pupovca s kojima se pristojan čovjek može složiti, a pogotovo ako je Hrvat.

Evo izjave na prvi pogled, za potpisati: “Nasrtaji na ustavne i demokratske vrijednosti od strane ekstremnih desnih, historijski poraženih snaga u Hrvatskoj su u proteklih godinu dana postali presnažni”, tvrdi Pupovac.

Točno kao sveto slovo!

Uz spomenutu izjavu, valja razmotriti i uz malo običnog razuma, a ne recimo antifa “mišljenja”,  poduprijeti i izjavu: “Ne može Vukovar dobiti 40 milijuna kuna, a Jasenovac 2 milijuna”.

Obje izjave date su u istom kontekstu i gotovo u dahu.

Može se raspravljati o tome treba li država, a Pupovac, kad ističe riječ “dobiti”, sigurno ne misli na kladionicu ili loto, “dati” Vukovaru ili nekomu u Vukovaru za razvoj ili njegovanje uspomena i sjećanja, ali naglasak Pupovčevog negodovanja nije na Vukovaru, nego očito je na ovih 2 milijuna za Jasenovac.

Jer, Jasenovcu se daje, a Vukovaru se vraća njegovo.

Apsolutno se slažem da za Jasenovac država mora izdvojiti koliko god treba, slažem se da je 2 milijuna premalo s obzirom na značaj Jasenovca za hrvatsko ime i prezime, te da za to treba imati doslovno neograničen proračun, svakako prema osnovnim procjenama, stotine milijuna kuna.

Idemo međutim vidjeti u čemu bi mogla biti kvaka i ima li je, kad je stav Mile P., u pitanju?

Dakle, kojem Jasenovcu i čijem, te za što?

Hajdemo redom promisliti poruke Mile P., da ne bi naknadno iskrsnuli problemi iz njegove misaone vreće ili “džaka”.

Mogući je primjerice problemčić to što nisam siguran o kojim to historijski poraženim snagama” govori Pupovac? Postoje dvije mogućnosti. Prva je, da Pupovac, sukladno realnosti u današnjoj Hrvatskoj, posve argumentirano se oslanjajući na odnose snaga branitelja Hrvatske i agresora na Hrvatsku u službenoj državnoj politici, te tzv. mainstream javnosti, polazi od toga da su nakon vojnoga poraza 1995. godine, tadašnji agresori danas politički i državni pobjednici, te da je opasno dopustiti bilo kakvo osporavanje ili propitkivanje toga izokrenutog stanja. U najgorem slučaju navika je Mile P., i njegovih istomišljenika bar sačekati nakon poraza dovoljno vremena da od toga naprave pobjedu ili u krajnjem slučaju žrtvu, kako bi se bar moralno pobjednički mogli nastaviti ponašati. Zato se briše sve što miriše na poraz, a pogotovo memorija i pamćenje koje ga baštini dok sustav brisanja ili proizvodnje zaborava ne odradi svoj posao. Inače Mile P., ima pravo. Stvarno su utjecaji poraženih snaga postali nepodnošljivi, a ako je, kao što je uobičajeno u Hrvatskoj danas, pojam “desni” sinonim za nacionalno, i tu onda nema previše dvojbi, jer je u Hrvatskoj, pred očima cijeloga svjeta vojno poražen srpski nacizam i rasizam, koji je nakon vojnoga poraza doslovno, kao vampir politički iskočio iz groba, i harači i noću i danju gdje i kako stigne, ovaj put ne samo po Republici Srpskoj Krajini, nego po cijeloj Hrvatskoj i po svijetu. Ovaj put ne iz Knina, nego iz Zagreba.

Bit će da Pupovac ipak ne smatra historijskim ništa što se dogodilo nakon 1945. godine i nakon što su Srbi napisali i učvrstili historiju koju “vasceli svet” ima slijediti, pa tako ni koljuckanje, razaranje, čerečenje i silovanja u devedesetima – ne postoje, niti su historija sve dok se ne uspije vampirskim balom uz pomoć državnih politika u Hrvatskoj proizvesti od toga zaborav, pa genocid nad Srbima, koji će se onda opet pobjednički i historijski propisati kao životni recept novim generacijama, sve manje ljudi, a sve više stvorenja, koja će nastanjivati današnji hrvatski životni prostor.

Druga je  mogućnost tumačenja ove izjave, da Pupovac zagovara stvarno uvođenje reda u Hrvatskoj i moli i kumi da Hrvati unište historijski poraženi srpski imperijalizam I zloćudnost stalnoga pokušaja otimanja tuđega, kako bi relaksirao svoju nježnu svetosavsku dušicu, pogotovo u Korizmi kad se kršćani propitkuju i suočavaju s iskušenjima.

Nešto mi govori da ova druga mogućnost nije ono što Mile P., želi reći, ali tko će mu ga znati, jer s bizantskom logikom nikada niste na čisto, pa je dobro, prvo sumnjati, a tek usput povjerovati u sve mogućnosti dok se ne dokaže suprotno.

Makar zvučale i malčice suludo.

Bit će da Pupovac ipak ne smatra historijskim ništa što se dogodilo nakon 1945. godine i nakon što su Srbi napisali i učvrstili historiju koju “vasceli svet” ima slijediti, pa tako ni koljuckanje, razaranje, čerečenje i silovanja u devedesetima – ne postoje, niti su historija sve dok se ne uspije vampirskim balom uz pomoć državnih politika u Hrvatskoj proizvesti od toga zaborav, pa genocid nad Srbima, koji će se onda opet pobjednički i historijski propisati kao životni recept novim generacijama, sve manje ljudi, a sve više stvorenja, koja će nastanjivati današnji hrvatski životni prostor.

Lako bizantska logika izokrene priču, po briljantno razotkrivenom modelu u epohalnom djelu povjesničara Stjepana Loze “Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima”, pa koljač postane zaklan, silovatelj silovan, rušitelj graditelj a agresor branitelj.

Hrvat postane stvorenje, a pupovičasti Srbin – čovjek, dakle Srbin. I, naravno inkluzivni, centristički, nepopulistički, mainstream-kršćanski Europejac.

Ima pravo Pupovac oko Jasenovca, jer tako epohalnu krivotvorinu u koju su državni režim do 1990.godine, zatim nakon toga Srbija, ali i današnja Hrvatska upumpali milijarde i milijarde dinara, dolara i kuna, ne može se razmontirati s kusurom od nekoliko milijuna kuna. Ima pravo naravno, ako mu je do istine, a kako njemu ne bi bilo do istine, jel’ tako?

Pa dodatno upumpavati u krivotvorinu Jasenovac?

Nije valjda Mile P., mislio na to!?

Teško je i pomisliti da mu je to palo na pamet ovako strateškastom kakvim ga je proglasio Plenković, jel’ tako?

Tko bi zdrava razuma i minimalno pristojan u Hrvatskoj dao kunu, a ne 2 milijuna kuna za tzv. jasenovačke komemoracije Pupovca, Krausa, Habulina, Porfirija i kompanije, kad im ne smetaju toliko puta javno objavljeni dokazi o prjevari, imenima ljudi koji su umirali od Egipta, preko juga Hrvatske do nacističkih logora u Njemačkoj, ili čak svjedočanstva živih ljudi diljem svijeta koji nisu ni znali da su odavno ubijeni u Jasenovcu?

U Jasenovac dati 2 milijuna!?
To je šopanje nezasitog krokodila, sasipanje nacionalne imovine u hranjenje besramne mitologije koja je dovela do srpske agresije devedesetih, kao da ona nije bila dovoljno upozorenje zdravome razumu upravo u Vukovaru i na Vukovaru o tome kamo vode, kako i na čiju štetu završavaju takvi mitovi. Umjesto kuna i državnog izaslanstva u Jasenovac treba poslati skupinu vrhunskih svjetskih znanstvenika koji će jednom zauvijek ustvrditi istinu, i tako ostvariti temeljno polazište za poštovanje jasenovačkih žrtava, nasuprot besramnog srpskog i antifašističkog tezgarenja i izrugivanja čemu svjedočimo više od 70 godina.

Da ni ne spominjem nesretne ljude koji su prema službenoj jasenovačkoj historiji ginuli ili ubijani po nekoliko puta, ili čitav niz ljudi koje su u svome krvavom pohodu 1944., i 1945., do Bleiburga i nazad poubijali “osloboditelji” Jasenovca, a koje baštine današnji antifašisti. To ga dođe nešto kao plaćanje računa Končarevim tvrtkama za nabavku agregata Uljaniku, pa ako nisi siguran da je dovoljno jednom platiti, plati još koji put, a u jasenovačkom slučaju, ako nije dovoljno umrijeti jednom, dva puta, može koliko god bude trebalo puta da bi mit i brojke bilo suglasne. Pa neka mi netko kaže da antife i politički Srbi, sve goli antifašisti, ne vjeruju u uskrsnuće!?

Sramnijega čerečenja stvarnih žrtava svijet vidio nije, kao što vidio nije takvo sramno posrnuće elementarne čovječnosti, prema kojemu su ondašnji zločinci obični tramvajski džeparoši.

U to dati 2 milijuna!?

To je šopanje nezasitog krokodila, sasipanje nacionalne imovine u hranjenje besramne mitologije koja je dovela do srpske agresije devedesetih, kao da ona nije bila dovoljno upozorenje zdravome razumu upravo u Vukovaru i na Vukovaru o tome kamo vode, kako i na čiju štetu završavaju takvi mitovi. Umjesto kuna i državnog izaslanstva u Jasenovac treba poslati skupinu vrhunskih svjetskih znanstvenika koji će jednom zauvijek ustvrditi istinu, i tako ostvariti temeljno polazište za poštovanje jasenovačkih žrtava, nasuprot besramnog srpskog i antifašističkog tezgarenja i izrugivanja čemu svjedočimo više od 70 godina.

A umjesto novaca, privilegiranih mirovina, društvenih benefita i javnih pozornica za paradiranje promicateljima i nositeljima toga posrnuća valja dati – šup kartu.

Nadam se da tako misli i Mile P.

Zato – ni kune za sadašnje “komemoracije” u Jasenovcu, a stotine milijuna za znanstveno istraživanje i za istinu. Jer, vrlo je vjerojatno Mile P., misli  i na posljedice upumpavanja novaca u Jasenovac, njegov i njihov Jasenovac, iako malu zabunu u tom razmišljanju unosi činjenica da je proporcionalno upumpavanju novaca u Jasenovac, nužno unaprijed osigurati milijarde za novo podizanje Vukovara, kome ne gine razaranje ako se bude nastavilo financirati Jasenovac. Naime, Vukovar je razoren topničkom vatrom jasenovačke mitologije, a tek onda srpskim topovima. Ja vjerujem da Mile P., upravo zbog toga želi povećati financiranje Jasenovca i smanjiti ono za Vukovar, jer Vukovar je sigurniji ukoliko se više ulaže u istraživanje istine o Jasenovcu ili ukoliko se s druge strane prestane financirati i onemogući njegova zlouporaba. Svi mi koji znademo u podne i u ponoći, trijezni ili pijani, što o tome može misliti humanist kao Mile P., čvrsto smo uvjereni da on misli snažno povećati financiranje Jasenovca a izbjeći buduća financiranja obnove Vukovara. Nema sumnje da je to usuglašen stav svakoga živućega člana SDSS-a, čak i većine koja je gulila krumpire u mrskoj vojsci RSK, koja im je toliko zagorčala život.

I posve sigurno imaju  suglasnost cijele Srbije, počevši od Irineja, preko Dačića, Vulina do Vučića.

No, ako Mile P., inzistira na većem financiranju njegovog i Habulinovog Jasenovca, očito nije predvidio da bi to moglo iziskivati neusporedivo veće financiranje nekih budućih obnova Vukovara i ostalih hrvatskih gradova. Ja se nadam da je Mile P., samo zaboravio takvu povezanost Vukovara i Jasenovca, pogotovo silno zabavljen stvarnom historijom a ne onim banalnostima i seoskim tučnjavama kojima su milijarde ljudi svjedočile devedesetih. Uttoliko, što je veći Pupovčev Jasenovac to sigurnije razaranje Vukovara.

Tu treba pronaći ravnotežu.

I malo razmisliti o riječima Mile P., jer, on je sada izgleda odlučio jasenovačkom topuzinom raspaliti po glavi i simboliku Vukovara. Da se ljudi ne muče ružnim sjećanjima i bolnim uspomenama, kad i onako nisu predviđeni postati “historijska istina” dok process pretvorbe ne završi.

Naime, u tom pojmu “istina” je rješenje i za Vukovar i za Jasenovac. Koliko god ih istina štiti od budućih nevolja, donoseći time i državi relaksaciju nedavanja, toliko ih neistina i sumanuta mitomanija sudbinski uvjetuju u budućnosti.

Jer, bude li se ulagalo u ovo što je sada Jasenovac, izvjesno je da bi se Vukovar opet u nekom vremenu pred nama morao obnavljati iz temelja. A to je onda 40 milijardi, ne milijuna.

Nadam se da je Mile P., mislio na ovo na što mislim i ja. Tko bi se kladio?

Komentari