Ne treba očekivatida će se s obzirom na mnogo važnije globalne probleme s kojim je suočena nova Trumpova administracija odnos prema Hrvatskoj bitno mijenjati. Jedino preostaje da se bitnije promijeni odnos službenog Zagreba prema najvažnijem savezniku Republike Hrvatske u svijetu.

Autor: Vjekoslav Krsnik

Hrvatska u vanjskoj politici Washingtona ne predstavlja vruću temu kao što je to bilo u doba raspada  komunističke Jugoslavije, ali  pobjeda konzervativnog kandidata Donalda Trumpa koji se vraća u Bijelu kuću ipak će imati određenih učinaka na odnose između dvije zemlje. Kao prvo treba ustvrditi da su ti odnosi zbog određenih problema u posljednjih nekoliko godina spušteni na nižu razinu, ali ne zbog promjene politike  Washingtona prema ovom geopolitičkom području, nego prije svega zbog hrvatske politike prema SAD-u kao ključnom saveznikuku u vanjskoj politici.

Uvijek treba imati na umu što je Hrvatska učinila pobjedom nad Miloševićevom agresivnom politikom u Oluji, spriječivši njegovu namjeru podržanu od Ujedinjenog kraljevstva i Francuske za stvaranje Velike Srbije. Kao izdavač novina za američke Hrvate “Croatian American” pratio sam u kolovozu 2000. godine službeni posjet Washingtonu  predsjednika Stipe Mesića i premijera Ivice Račana. Demokratski predsjednik Bill Clinton zahvalio im je za sve što je Hrvatska učinila za američke interese na području bivše Jugoslavije, a glavni američki pregovarač Richard Holbrooke kasnije je napisao da su Hrvati za američke interese u tom ratu odradili “prljav posao” jer su pobjedom nad Slobodanom Miloševićem prisilili Miloševića na pregovore koji su kasnije održani u Daytonu. Ovdje je važno učiniti malu digresiju koja se tiče američkog angažmana u zaustavljanju rata na Balkanu. Američki predsjednik George Bush kad se u Washingtonu u ranoj fazi velikosrpske agresije razmatrala mogućnost slanja američkih snaga u ratom zahvaćenu Jugoslaviju, od svojih generala nikad nije dobio jasan odgovor kakvi su Srbi ratnici, jesu li kukavice kao Iračani ili fanatici kao Vijetnamci, jer su ga njegovi generali pod utjecajem srpskog lobija plašili da će to biti drugi Vijetnam i da bi na Balkan trebalo poslati nekoliko stotina tisuće vojnika. Kasnije kad su se Amerikanci vojno uključili u tom ratu poginuo je samo jedan Amerikanac i to u prometnoj nesreći. I još jedna važna napomena o američkom odnosu prema raspadu Jugoslavije. Često se citira izjava tadašnjeg državnog tajnika Jamesa Bakera da će Amerika štititi “jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije”, ali se namjerno ispušta drugi dio te izjave koji glasi da su “SAD protiv uporabe sile da bi se to jedinstvo održalo”, te “ako se SAD moraju odlučiti između demokracije i jedinstva Jugoslavije, uvijek će izabrati demokraciju”

Ove temeljne činjenice uvijek treba imati u vidu kad se ocijenjuju američko-hrvatski odnosi. Sadašnja niža razina tih odnosa prije svega počiva na hrvatskoj strani, a posebice  ako o njoj odlučuje na ovaj ili onaj način SDP, a u novije vrijeme francuski čovjek kakav je Andrej Plenković. Dovoljno je spomenuti da je prilikom dosad jedinog hrvatskog službenog posjeta Washingtonu Bill Clinton bio ponudio Ivici Račanu da do kraja rujna 2000. godine pošalje u Ameriku jednu jaku državno-poslovnu delegaciju kako bi se sastali s američkim biznisom zainteresiranim za ulaganja u Hrvatsku. On to nije učinio a umjesto slanja delegacije u Ameriku, Ivica Račan je otišao u rujnu te godine na kongres britanskih laburista. To ignoriranje SDP-ovih državnih dužnosnika išlo je toliko daleko da je predsjednik Republike Ivo Josipović bio predlagao Ujedinjeno Kraljevstvo kao strateškog partnera?!

U novije doba kroz dva mandata Vlade Andreja Plenkovića osim izgradnje LNG terminala na Krku koju su podržali Amerikanci, hrvatska vanjska politika prvenstveno se bazirala na djelovanju unutar Europske unije. Poput Franje Tuđmana koji je umjesto američkih Boeinga pod utjecajem Hrvoja Šarinića koji je na kraju otkriven kao francuski agent, naručio francuski airbus, Andrej Plenković se umjesto američkog F-16 blok 70, odlučio za francuski Rafale. I predsjednik države Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković u novije doba iskazali su u više navrata da im nije stalo do unapređenje odnosa s Washingtonom, kao što bi se to trebalo očekivati, s obzirom da su SAD glavni saveznik Republike Hrvatske. Zoran Milanović je prije dvije godine mrtav hladan odbio primiti predsjednicu Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi, koja ja za vrijeme jedne konferencije u Zagrebu tražila susret s njim. S druge strane Andreju Plenkoviću je prema američkim izvorima nedavno jedan američki kongresnik uputio pismo tražeći od njega da odgovori na nekoliko pitanja o korupciji vezanu za riječku luku kao i ignoriranje činjenice da američki porezni obveznici sudjeluju u financiranju remonta američkih ratnih brodova u Kraljevici. S tim pismom upoznat je i američki državni tajnik Anthony Blinken ali je premijer to jednostavno ignorirao. Zato nije nimalo čudno što Andrej Plenković za nedavnog boravka u New Yorku na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda nije ostvario ni jedan kontakt s nekim rangiranim dužnosnikom administracije, a niti se sastao s američkim poslovnim ljudima.
Bez obzira na sve te negativne činjenice koje ukazuju na to da sadašnja vlast u Hrvatskoj na određeni način bojkotira suradnju sa SAD-om pa zato Washington nije dvije godine imao veleposlanika u Zagrebu, američki pogled na ulogu Hrvatske na ovom području se ne mijenja, jer se Hrvatsku smatra, kao članica NATO saveza i Europske unije, ključnim čimbenikom stabilnosti na području bivše Jugoslavije.

U Washingtonu se ne govori o Zapadnom Balkanu, kao što se na tome ustrajava u Bruxellesu, nego o Jugoistočnoj Europi kao dijela još uvijek nestabilnog geopolitičkog područja Sredozemlja. Posljednji državni tajnik koji je posjetio Zagreb bio je upravo Trumpov Mike Pompeo koji je naglasio važnost Hrvatske u promijenjenim geopolitičkim okolnostima. Nije zgorega pripomenuti da je tada bila, a vjerojatno će biti i u novom sastavu biti, jedna od bliskih savjetnika u Trumpovoj administraciji, američka Hrvatica Mira Radielovich Ricardel, koja je bila i glavna savjetnica svojedobno republikanskom predsjedničkom kandidatu Bobu Doleu. U svakom slučaju ne treba očekivati da će se s obzirom na mnogo važnije globalne probleme s kojim je suočena nova Trumpova administracija odnos prema Hrvatskoj bitno mijenjati. Jedino preostaje da se bitnije promijeni odnos službenog Zagreba prema najvažnijem savezniku Republike Hrvatske u svijetu.

Prethodni članakPodcast Velebit – Tonči Tadić: Trump, Woke ideologija, Plan 2025, Rusija, Ukrajina, Iran, Hrvatska
Sljedeći članakPodcast Velebit – Velimir Bujanec: Beograd gomila oružje a mi tenkove dajemo Ukrajini