Dobri ljudi, zamislite: dogodilo se upravo ono što je potpisnik ovoga teksta sa svojom poluparanodinom hrvatskom žalošću predviđao u svojemu nedavnom komentaru, uoči samoga dolaska hrvatske predsjednice u Australiju, pa je je 13. kolovoza zapisao da se “blago i prikriveno unaprijed zaziva, možda čak i navješćuje, nešto drugo, nešto klandestino, nešto podmuklo, nešto ružno i zlo“, jer se “parapolitička antifa ofucani strašilom grozi hrvatskoj javnosti i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović u Australiji“.
U jednoj od objavljenih verzija – jer taj je tekst publiciran na nekoliko web-portala – naslov je bio još precizniiji, pa je to još jasnije rečeno: “Podvale u Australiji mogu na Kolindin račun doći jedino iz Hrvatske – Kako se parapolitička antifa ofucanim strašilom grozi predsjednici Kolindi Grabar Kitrović u Australiji?“, a i u drugim verzijama, bilo je slično:
4. http://kamenjar.com/primitivna-parapoliticka-podmetanja-vezana-uz-posjet-kgk-hrvatima-u-australiji/
♦♦♦
“Povodom posjete predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Australiji, tekstovi i komentari po hrvatskim medijima i društvenim mrežama pljušte besmislicama, nagađanjima i raspredanjima oko fotografija i simbola iz vremena od kojega je prošlo preko 70 godina, da to ni pas s maslom ne bi pojeo. Čak bi se i ona jugoslavenska kontrolirana antihrvatska propaganda mogla sakriti pred ovom hrvatskom demokracijom koja je svakome s polovicom mozga dopustila blebetati do beskraja i besmisla, kao da je riječ o socijalnom eksperimentu u pronalaženju krajnjih granica ljudske gluposti. Ne bih se začudio kad bi netko neupućen sa strane iz svega zaključio da se Australija piše s velikim U” – kaže Dinko Dedić, čelnik domovinsko-iseljeničke udruge Projekt Velebit, dugogodišnji glavni urednik negdašnjega iseljeničkog “Hrvatskoga tjednika” i emigrant sa 45-godišnjim stažom u Melbourneu.
Jer, već već drugoga dana predsjedničina boravka u “Čudnovatoj zemlji Oz“, točnije u Sydneyu, objavljen je vatrometni tekst s čudnovatim, teško pojmljivim naslovom: “Lustracija u Australiji” (?!), a sam je taj sastavak – blago rečeno! – polemičan.
http://kamenjar.com/ina-vukic-lustracija-pocinje-u-austral…/
Zašto, dobri ljudi, velim da je to “teško pojmljivo“, s mišlju da nije riječ o pukoj gramatici, sintaktici i semantici?
Pa, dobro, krenimo redom.
♦♦♦
Primjerice u hrvatskom Ustavu jasno piše:
“Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu (….)
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti (….)
Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti (Nap. samo) Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava. Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava. (…)
Predsjednik Republike Hrvatske ima imunitet nepovredivosti (…)
Predsjednik Republike Hrvatske ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda (…)
Predsjednik Republike Hrvatske može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike Hrvatske pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda (…)”
♦♦♦
Pod još teže pojmljivim naslovom od onoga prije navedenoga “Predsjednica je zaobišla one koji su u Australiji najviše dali za Hrvatsku” 16. kolovoza 2017., stanoviti je negdašnji australski emigrant, negdašnji generalni konzul RH u Melboruneu, umirovljenik koji piše svoja “pisma” značajnim ljudima kad god ne može spavati, na doista ograničeni broj minornih hrvatskih web-portala sa svojega Facebooka odaslao autističnu poruku:
“Predsjednice, Vi zapravo niste ni svjesna da ste Vašom nepromišljenom odlukom zavadili i podijelili hrvatsku zajednicu u Australiji. Da stvar bude gora Vi ste prema velikom postotku Hrvata u Australiji postupili na isti način na koji je hrvatske iseljenike tretirao hrvatski komunistički diktator Tito kad je Hrvate u svijetu nazvao ološom i na njih pustio sezonu lova Udbinih ubojica.”
http://www.tjedno.hr/predsjednica-je-zaobisla-one-koji-su-u-australiji-najvise-dali-za-hrvatsku/
♦♦♦
Pametnije od “njih” (jer on i jest pametniji!), davnašnji dopisnik TANJUG-a iz australskog Sydneya i s ovoga “malenog otočića“, sve je to sublimirao pod naslovom: “Posjećuje li predsjednica u Australiji Hrvate ili australske Hrvate” (ubacivši pritom još jedan “nesporazum“), evo što je napisao (donekle skraćeno, ali ne manje “duhovito” i ne manje “subverzivno“):
“Nakon 22 godine u službeni državnički posjet Australiji otputovala je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, pa je trebalo očekivati da će taj posjet biti dobro i profesionalno pripremljen. (…)
… Tko je branio Kolindi Grabar Kitarović da u savjetnički tim uključi i savjetnika za iseljeništvo.(…)
Predsjednica Republike je međutim otišla u Australiju nedovoljno pripremljena, upravo zbog toga što u svojem sastavu savjetnika nema kompetentnu osobu koja bi se bavila tom problemikom. Što je još gore ni diplomatsko-konzularno predstavništvo hrvatske države po ustaljenoj praksi koja je ustanovljena uhljebničkom personalnom politikom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova nije ni ovom prilikom pokazalo da je na razini svoje odgovornosti. Eklatantan primjer za to je način na koji se Kolinda Grabar Kitarović obraćala hrvatskim iseljenicima u Australiji. (…)
Kao što Srbi u Hrvatskoj nisu Srbi nego hrvatski Srbi, unatoč tome što Milorad Pupovac ustrajava na njihovom ekskluzivnom srpstvu, tako ni Hrvati u iseljeništvu, u ovom primjeru u Australiji, nisu „Hrvati“ nego „australski Hrvati“. (…)
Ona u svojem savjetničkom timu nema osobu upućenu i iseljeničku problematiku. Tako se dogodilo da su joj pored hrvatskih predstavništava u Australiji susret s iseljenicima logistički pripremali potpuno nekompetentni ljudi, poput brata potpredsjednika Sabora Milijane Brkića. Jozo Brkić iseljenik iz Australije bez ikakvog javnog ugleda, osim ako mu funkcija njegovog upitnog brata s krivotvorenom diplomom nije to omogućila, ubacio se u organizaciju susreta predsjednice s tamošnjim iseljenicima. Čak je išao tako daleko da je, kako svjedoči poznata aktivistica u australskoj hrvatskoj zajednici Ina Vukić, poznata po tome da je raskrinkala Mesićevu prijevaru s čekom australskih Hrvata namijenjenim obrani Hrvatske, minirao jednu inicijativu hrvatskog veleposlanstva. Jozo Brkić je blokirao uručenje predsjednici Kolindi Grabar Kitarović dvaju njezinih portreta koju je po preporuci hrvatskog veleposlanstva izradio svjetski poznati australski slikar hrvatskih korijena Charles Billich. I ne samo to, isključio je Billichevo ime s liste uzvanika koji su se u Sydneyu trebali sresti s hrvatskom predsjednicom. Ina Vukić ističe kako je program susreta Kolinde Grabar Kitarović bio potpuno progrešno koncipiran jer se taj posjet komercijalizirao, čime je unesena nova doza podjele u australskoj hrvatskoj zajednici, jer se skupni susret s njom uz novčane priloge selektivno naplaćivao. Uoči njezinog posjeta počeo se prikupljati novac, na što je predsjednica, kako tvrdi Ina Vukić, bila upozorena da se netransparentno prikupljaju novčani prilozi, ali nije dobila nikakav odgovor.
Novi razdor u australskoj hrvatskoj zajednici unesen je ovom prilikom ignoriranjem nekih hrvatskih klubova koji su u doba komunističke Jugoslavije bili etiketirani kao neprijateljski zbog zagovaranja NDH. (…)
Bivši hrvatski generalni konzul u Melbourneu Antun Babić tvrdi da je taj naputak za vrijeme ministrice Vesne Pusić poništen, pa je i on sam bio čest gost Hrvatskog doma u Footscrayu. Štoviše i sadašnji hrvatski veleposlanik Damir Kušen zalazio je u taj klub, da bi se sada za posjeta hrvatske predsjednice Hrvatski dom u Melbourneu opet našao na crnoj listi. Očito je da se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i dalje drže jugokomunističke politike prema australskim Hrvatima, smatrajući ih i dalje neprijateljskom emigracijom. Kad se sve to ima u vidu, očito je da posjet hrvatske predsjednice Australiji ne će uroditi proklamiranim zajedništvom iseljene i domovinske Hrvatske, nego će štoviše u samoj Australiji podstaći, ciljano ili slučajno, daljni razdor u australskoj hrvatskoj zajednici.” (Facebook grupa: Glas Hrvatske Dijaspore – Voice of the Croatian Diaspora 18.08. 2017.)
♦♦♦
Jasno je da ambiciozni anonimni pojedinci ne bi trebali, nije pristojno da oni propituju ustavne i državničke ovlasti, a i mogućnosti hrvatske predsjednice bilo untar, bilo izvan tzv. domovine, koja je međutim i prava pravcata država, no – tko bi normalan sa svime time polemizirao, premda bi polemizirati svakako trebalo?
Međutim, ako imate malo vremena, pogledajte pozornije: lažu vas, svi oni, pa imate i vi vlastite oči i uši, a i ostala Božja ćutila! Gotovo ništa od ranije citiranoga nije istina, dobri ljudi, a ono što nalikuje na istinu, to je tako zločesto i vražji izrečeno da se staloženom čovjeku mozak okrene!
♦♦♦
Naime, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u Australiju je došla na službeni poziv australske ministrice vanjskih poslova Julie Bishop.
To je prvi službeni državnički posjet šefa hrvatske države Australiji, uključujući i onaj posjet predsjednika Tuđmana 1995. (naime, jer je po pozivu).
Predsjednicu Hrvatske u svim pojedinim državama Australskoga Commonwealtha dočekuju i primaju generalni guverneri, predsjednici Vlada, šefovi oporbe i šefovi parlamentarnih domova u tim državama, a u Canberri to vrijedi i za predsjednika vlade, predsjednika Parlamenta, predsjednike obaju domova Parlamenta, te oporbe. Ne postoji viša razina državničkih službenih posjeta, da se razumijemo.
S druge strane, susreti s Hrvatima tj. s hrvatskom zajednicom jesu važni, ali su – braćo i sestre Hrvati, ne ljutite se! – usputni, što znači da joj treba odati čast i priznanje što je “tako dobra” prema “svojemu narodu” (usporedimo, primjerice, Milanovićev posjet 2014., da ne spominjemo onaj svojedobni posjet Vesne Pusić za kojega nitko nije znao, a moglo bi se navesti još štošta i koješta, iz prve ruke).
Drugim riječima, trenutna Predsjednica Hrvatske, sa svom svojom biografijom, sa svojom pratnjom, sa svojim “hodogramom” i sa svojm protokolom, održala je sastanke s najvišim vrhom australske države, a koja država nije baš bezvezna, ni povijesno, ni demokratski, ni socijalno, ni politički, ni geostrateški, a ni u odnosu s Europom, ni sa NATO-om, ni sa USA, a osobito ne s Jugoistočnom Azijom i u njoj s Indijom, Kinom, Japanom, Indonezijom (da spomenemo samo ove najznačajnije), pa tako ni s “malenom” RH.
Dakle, državnica Kolinda ipak se “s državnih visina“, molit ću lijepo, potrudila susresti i s iseljenim i/ili emigrantskim Hrvatima, iako oni tvrde drukčije, zar ne?
♦♦♦
Zli ljudi, oni koji ništa ne razumiju, pa čak ni Ustav RH, a nekmoli tzv. bilateralu, oni koji podmeću, koji izazivaju svađu, smutnju i podjele (u konkretnom slučaju, dakle, riječ je o onomu što piše u gornjim linkovima), upravo su i podmetnuli svoje kukavičje jaje, ne bi li doveli do konfliktna izjašnjavanja, u ovom trenutku, tobože za ili protiv Predsjednice RH, tj. u nekom drugom trenutku, protiv bilo koga ili čega što predstavlja samostalnu, suverenu i nezavisnu Hrvatsku.
Svjetski, pa i australski mediji, primjerice, Sky News ili Australian Associated Press (AAP) objektivniji su pritom, pa bilježe čak i da Aboridžini “pozdravljaju hrvatsku predsjednicu“.
♦♦♦
Istodobno, recimo, na tlu Australije ima, čini mi se, pet kipova nekoga “đenerala Draže“, unutar pa čak i izvan klupskih prostora, a na australski Dan ratnih veterana (ANZAC Day) ulicama australskih gradova marširaju nekakvi “četnici” s mnoštvom svojega znakovlja i “neprimjerene ikonografije”.
Isto tako, u Židovskom domu stoji kip stanovitog Moše Pijade, a da pritom nitko od njegovih postavljača ne zna, ili ne želi znati da je riječ o jednomu od inicijatora najvećih zločina koji su se dogodili u WWII i poslije njega, koji se uostalom, smatrao Srbinom, i za Židove kao takve, nikada nije mrdnuo malim prstom, štoviše, moglo bi se reći baš suprotno, a još je manje od toga itko pitao hrvatsku zajednicu što ona misli o tome, naime, o tom kipu.
Što, elem, ranije spomenuta podmetanja znače, ili što mogu značiti?
Pa, dobri ljudi, ta i sva takva podmetanja služe jedino u problematičnu svrhu da se još jednom pokaže ili dokaže da su Hrvati u Australiji dinosauruski ustašoidi, a svaki hrvatski političar koji stupi u dodir s njima (u ovom slučaju, predsjednica), jest im tobože sličan, ili ih makar podržava.
♦♦♦
Glupo je objašnjavati, ali recimo još jednom po tko zna koji put: nema razloga da se hrvatski političari, osobito predsjednica države, Republike Hrvatske, idu pokloniti Pavelićevu kipu kad god se pojave u Melbourneu, ali još manje razloga ima da im se unaprijed spočitava jesu li ili nisu kročili nogom u prostor gdje se taj kip nalazi, ne bi li potom ocjenjivali njihovo “proustaštvo” ili “proudbaštvo“…
Predsjednici, uprave i osoblje obaju AHD-ovih domova (Australsko-hrvatsko društvo) u prigodi ovoga predsjedničina boravka – usput budi rečeno, kao i svaki drugi put – podnijeli su najveći mogući teret, a njezin je boravak protekao na zavidnoj organizacijskoj razini: ni u jednomu trenutku nije se dogodio – barem koliko sam ja vidio, a kao i uvijek, dobro sam gledao! – nijedan eksces, ni nešto blizu njega, a najmanje se inzistiralo na “neprimjerenoj ikonografiji“, pa je nije niti bilo, što god tko mislio kakva bi ona mogla biti.
O svemu tome jest jedino relevantno govoriti, i jedini relevantan zaključak, koji se može izvući jest: – inicijatori rasprava o “obilaženju” i/ili “zaobilaženju” slika, kipova, a i ostalih privatnih kontemplacija, jesu štetočine, lovci u mutnome, komandosi zla.
Na njihove tempirane bombaške podvale, na njihove parapolitičke nagazne mine, ne smije se nasjedati. Bezpozdravno. Načelno.
♦♦♦
Koliko je pak službeni i državnički posjet u Commonwealth of Australia pridonio ugledu, trgovini, školstvu, gospodarstvu, uopće međunarodnoj i bilaterlanoj ulozi Republike Hrvatske, e dobri ljudi, to je prava tema.
Možda bismo nešto o tome mogli priupitati i Australce, odnosne, vođe australske državnopolitičke i izvršne vlasti.
Osobno, dobri ljudi, mislim i siguran sam – više nego ijedan do sada.
Ali to je ipak neka druga tema.