Je li Mamićevo otkriće politički toliko snažno da pokrene neophodnu totalnu rekonstrukciju hrvatskoga pravosudnog sustava? Odgovor je nažalost negativan, jer Zdravko Mamić koji je i sam dio “duboke države” nije kompetentan niti sposoban rušiti duboko utemeljen sustrav “duboke države” čiji su temelji udareni još u doba stvaranja hrvatske države, ali su ojačani u posljednjih dvadesetak godina.
Otkrićenogometnog menadžera Zdravka Mamića, nakon što mu je potvrđena presuda, da je hrvatsko sudstvo duboko korumpirano što dokazuje tvrdnjama da je osobno podmitio sudce u Osijeku, ali i predsjednika Vrhovnoga suda Đura Sessu, duboko je potreslo domaću političku scenu. Međutim, glavno je pitanje je li to njegovo otkriće politički toliko snažno da pokrene neophodnu totalnu rekonstrukciju hrvatskoga pravosudnog sustava. Odgovor je nažalost negativan, jer Zdravko Mamić koji je i sam dio “duboke države” nije kompetentan niti sposoban rušiti duboko utemeljen sustrav “duboke države” čiji su temelji udareni još u doba stvaranja hrvatske države, ali su ojačani u posljednjih dvadesetak godina. Njegov postupak može se ocijeniti kao osveta što ga taj sustav “duboke države” nije zaštitio, drugim riječima nije ga oslobodio pravomoćne presude sa zatvorskom kaznom.
Ako se Hrvatska u ovom slučaju usporedi s dvjema državama Europske unije koje su provele pravosudnu katarzu da bi izišle iz duboko usađene korupcijske močvare onda je “slučaj Zdravka Mamića” samo jedna u nizu korupcijskih afera koje se gotovo svakodnevno otkrivaju u Hrvatskoj, ali ne rješavaju najveći problem koji tišti državu. Te dvije države su Italija i Rumunjska koje su kad je vrag odnosio šalu na zakonit način povele borbu protiv korupcije na najvišem nivou. U Italiji je to obavio sudac Antonio di Pietro koji je s posebnim ovlastima na kraju raskrinkao čelnika višedesetljeća vodeće političke stranke “Democrazie Cristiane” Giulia Andreottija kao šefa mafije, pa je ta stranka jednostavno u idućim godinama nestala s talijanske političke scene. Slično se dogodilo i u Rumunjskoj u kojoj je pravnica Laura Kovesi na čelu Nacionalne antikorupcijske agencije (DNA) dovela na sud čitav niz visokopozicioniranih dužnosnika na čelu s bivšim premijerom, ministrima, brojnim zastupnicima, gradonačelnicima i drugim političkim dužnosnicima. Svi su oni bili optuženi i osuđeni za korupciju koja je težila 431 milijun eura. Laura Kovesi je u dobi od 33 godine 2006 godine postala glavna državna tužiteljica Rumunjske, a 2019. godine imenovana je glavnom tužiteljicom u Europskoj uniji.
Najočitiji i najbolji dokaz da aktualna politika sprječava bilo kakvu inicijativu da se raščisti korupcija u pravosuđu predstavlja izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz 2016. godine u kojemu je navedeno da 20 sudaca predstavljaju izravnu opasnost za nacionalnu sigurnost…
Nakon tog izvješća koje su dobili i tadašnja predsjednica i tadašnji i sadašnji premijer tim sudcima nije se ništa dogodilo, pa sve do današnjih dana oni i dalje predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost, što je otkrila i afera sa Zdravkom Mamićem.
Taj ključ u borbi protiv organiziranog kriminala i posvemašnje korupcije je potreban i Hrvatskoj, jer je slučaj Zdravka Mamića izoliran i teško da može na širem planu pokrenuti borbu protiv korumpiranog aparata s “institucijama koje (ne) rade svoj posao”. Uostalom to najbolje pokazuju dosadašnji korupcijski skandali na čelu s bivšim premijerom Ivom Sanaderom koji ni nakon višegodišnje pravosudne trakavice još uvijek nije okončan. Najočitiji i najbolji dokaz da aktualna politika sprječava bilo kakvu inicijativu da se raščisti korupcija u pravosuđu predstavlja izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz 2016 godine u kojemu je navedeno da 20 sudaca predstavljaju izravnu opasnost za nacionalnu sigurnost.
Iako je u tom javnom izvješću naveden cijeli pravosudni sustav, u koji spadaju i Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo RH, prema podacima iz izvješća koja je upućena zakonskim korisnicima informacija SOA-e, a to su prije svih uredi predsjednica i premijer, precizirano je kako se tu misli isključivo na sudstvo. Među nešto više od 1700 sudaca u Hrvatskoj izdvojeno je baš onih 20 čije ponašanje i odluke prema procjenama tajne službe predstavljaju sasvim konkretnu opasnost za nacionalnu sigurnost države. Oni ozbiljno uzdrmavaju sustav koji je ionako na vrlo krhkim temeljima te ima izuzetno nisko povjerenje građana. Njihove odluke su opasne i dalekosežne zbog čega su se i našli u fokusu interesa SOA-e. SOA je u nadzor sudaca uključena s obzirom na to da obavlja njihove sigurnosne provjere pri imenovanju na sudačku dužnost i prelasku na viši sud, dok je već dulje vrijeme zadužena za sigurnosne provjere sudaca koji rade na tzv. uskočkim predmetima, slučajevima najsloženije korupcije i organiziranog kriminala.
Nakon tog izvješća koje su dobili i tadašnja predsjednica i tadašnji i sadašnji premijer tim sudcima nije se ništa dogodilo, pa sve do današnjih dana oni i dalje predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost, što je otkrila i afera sa Zdravkom Mamićem. Što je još tragičnije i oslikava kakvi zastupnici sjede u Hrvatskome saboru o tome se nije povela nikakva posebna rasprava, što u krajnjoj liniji znači da se Hrvatski sabor slaže s djelovanjem spomenutih sudaca i da nema ništa protiv (?!) da oni i dalje predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost
U isto doba tadašnji ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić (Most) otvoreno je javno zatražio od cijelog Ustavnog suda da podnese kolektivnu ostavku. Treba podsjetiti da je sadašnji sastav Ustavnog suda kojemu je na čelu suradnik Udbe s kodnim imenom “gavun” Miroslav Šeparović izabran dogovorom HDZ-a i SDP-a. Tako je mimo uvjeta koji se traže za najvišu sudbenu dužnost u državi izabrano nekoliko članova koji po svojim biografijama nikako to ne bi smjeli biti, poput Davorina Mlakara bivšeg HDZ-ovog ministra pravosuđa i Ingrid Antičević Marinović poznate po izjavi “pipl mast trast as” u Europskom parlamnetu. Posebno upada u oči eklatantan korupcijski skandal Davorina Mlakara. Podvlačeći da je sadašnji sastav Ustavnog suda najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti te da je to direktna posljedica klijentelističke politike, ministar Orepić je u jednom intervjuu ustvrdio da “Hrvatska ima ustavnog sudca koji se lažno predstavljao. Sjetimo se kako je davao oprečne izjave, neposredno nakon razotkrivanja izjavio je kako je istina da se lažno predstavio kao Gordan Dolović! Dajte mi ime ijednog predsjednika ustavnog suda koji tolerira takvog suca u svom sazivu. Ni ostali članovi Ustavnog suda nisu reagirali. Vrijeme je da podnesu kolektivnu ostavku”. Naravno Ustavni sud nije podnio kolektivnu ostavku, ali je zato ubrzo nakon toga Vlaho Orepić na protuzakonit način zajedno s druga dva mostova ministra autokratski smijenjen odlukom premijera Andreja Plenkovića.
Premijer Plenković i u ovoj najnovijoj aferi koju je pokrenuo Zdravko Mamić govori da su zlonamjerne teze da “HDZ drži šapu na pravosuđu”. Kaže premijer: “Za stanje u pravosuđu nije kriv HDZ, a još manje aktualno vodstvo. Sudce u Hrvatskoj ne bira politika” i ponovo laže jer je upravo politika izabrala vrlo upitni sadašnji sastav Ustavnoga suda za koji je jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić zatražio kolektivnu ostavku. Andrej Plenković štoviše pere ruke nad cijelom aferom Mamić pa otklanja svaku krivnju od HDZ-a i čak bezočno tvrdi “dajte mi jedan dokaz za to! Onaj tko se odluči da bude sudac, mora imati najviše etičke kriterije”. Upravo je ustavni sudac Davorin Mlakar koji je čak bio HDZ-ov ministar pravosuđa najočitiji primjer kako dnevna politika, jer ne radi se samo u HDZ-u, najmanje vodi računa o etičkim kriterijima prilikom izbora sudaca. To je uostalom potvrdio i sam Andrej Plenković ustrajavajući da na čelu Vrhovnoga suda ostane i dalje Đuro Sessa duboko kompromitiran otkrićem Zdravka Mamića.