Na kraju Šešeljevog velikosrpskog verbalnog rafala Marije Pejčinović Burić je lakonski blebnula “No coment”. I to je to. Ma sramota je imati takvu osobu na vrhu državnog aparata koji se bavi vanjskom politikom. To je otprilike kao da imamo ministra policije koji mirno promatra pljačku banke i kaže “No coment”. To je alfa i omega hrvatske diplomacije. To je kapitulacija i sramota u jednoj osobi. To je demonstracija sluganskog mentaliteta i zastrašujuća je spoznaja da taj sluganski, kemtovski mentalitet tabori u takovim visokim državnim institucijama kao što je Ministarstvo vanjskih poslova.
Mlohavi odgovor ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić Šešeljevom sinu jest više nego dovoljan za jedan siguran i logičan proces neopozive ostavke. Bez obzira hoće li to ona sama učiniti ili će se netko u Saboru ili Vladi domisliti tome i zatražiti njenu ostavku kako bi barem u promilima sačuvao hrvatski politički obraz. Naime osoba koja je to trebala učinit, čuvati i braniti hrvatski politički obraz, hrvatska ministrica vanjskih poslova, kojoj je to uostalom i posao i za to dobiva nemalu plaću, je kukavički, neinteligentno odšutjela salvu uvreda Šešelja juniora. Ukratko Marija P. B. se, blago je reći, ukenjala. A osoba takvih anomalija nije poželjna za tako odgovorne dužnosti kao što je mjesto ministra vanjskih poslova.
Na kraju tog Šešeljevog velikosrpskog verbalnog rafala Marija Pejčinović Burić, koja je ujedno u predsjedateljica Odbora ministara Vijeća Europe je lakonski blebnula “No coment”. I to je to. Ma sramota je imati takvu osobu na vrhu državnog aparata koji se bavi vanjskom politikom. To je otprilike kao da imamo ministra policije koji mirno promatra pljačku banke i kaže “No coment”. To je alfa i omega hrvatske diplomacije. To je kapitulacija i sramota u jednoj osobi. To je demonstracija sluganskog mentaliteta i zastrašujuća je spoznaja da taj sluganski, kemtovski mentalitet tabori u takovim visokim državnim institucijama kao što je Ministarstvo vanjskih poslova. Jer ministrica, hrvatska ministrica, koja na izjavu “Franjo Tuđman je zločinac i neofašist” nema komentara ne može biti ministrica. Predsjednik Vlade je istoga trena mora smijeniti. U protivnom i on gubi legitimitet jer sigurno njegova parlamentarna većina nije temeljena na izjavi da je “Franjo Tuđman zločinac i neofašist”. Ili možda je?
Svi se još uvijek dobro sjećamo prošlogodišnjeg skandala kada je internetom kružio video u kojem Pejčinovićka u javnom nastupu na srpskoj televiziji zbori čistim srpskim knjiženiim jezikom. I nije to ništa strašno, osim što takva osoba ne može biti kvalificirana za mjesto ministra vanjskih poslova. Jer svaki hrvatski političar koji je tako kalkulativno osposobljen zatajiti svoj nacionalni i politički identitet može biti koristan jedino kada ga vrbujemo u neprijateljskim redovima.
Sramota je to velika i takve osobe poput Marije Pejčinović Burić ne bi smjele zastupati hrvatske političke interese iz jednostavnoga razloga što te očito igraju za protivničku momčad. Svi se još uvijek dobro sjećamo prošlogodišnjeg skandala kada je internetom kružio video u kojem Pejčinovićka u javnom nastupu na srpskoj televiziji zbori čistim srpskim knjiženiim jezikom. I nije to ništa strašno, osim što takva osoba ne može biti kvalificirana za mjesto ministra vanjskih poslova. Jer svaki hrvatski političar koji je tako kalkulativno osposobljen zatajiti svoj nacionalni i politički identitet može biti koristan jedino kada ga vrbujemo u neprijateljskim redovima. Stoga je ludost imenovati ga na tako važnu i odgovornu poziciju kao što je ministrica vanjskih poslova. Dakle svaka čast srbofilski nastrojenoj Mariji Pejčinović Burić, ali ona jednostavno nije osoba za tu funkciju, što se i pokazalo kada nije imala potrebe odgovoriti Šešelju mlađem na njegovo četničko bljuvanje po Hrvatskoj. Naime, hrvatski ministr vanjskih poslova bi uz znanje stranih jezika i pristojno ponašanje morao prije svega biti politički Hrvat.