Blaženka Divjak nije uspjela provesti reformu. Nije uspjela razviti kvalitetno obrazovanje. U nečemu je ipak uspjela. Dovela je hrvatsko školstvo u krizu. To je provjerena metoda Soroševih manipulatora koji prvo uspostavljaju krizu, a onda je iskorištavaju za svoje ciljeve. Ciljevi Blaženke Divjak, njezinog HNS-a i Plenkovićeva HDZ-a nisu uspješno hrvatsko školstvo i njegov razvoj već kriza preko koje upravljaju procesima.
Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak politički je izbor aktualne vlasti, plod trgovine Plenkovićeva HDZ-a i Vrdoljakova HNS-a. Plenkovićev HDZ svjesno je predao odgoj i obrazovanje u ruke Soroševoj kamarili iz HNS-a. Trebalo je provesti zadatak politiziranja i ideologiziranja hrvatskoga odgoja i obrazovanja te staviti pod apsolutnu kontrolu ljudske i institucionalne obrazovne resurse. Zadatak je hrvatskoga čovjeka redefinirati u masu podatnu za preoblikovanje, stroj koji neće razmišljati, koji će samo slušati. Odvojiti ga od ključne komponente, nacionalne platforme i identiteta. Stroj koji će odbaciti savez Boga i čovjeka, tradiciju i identitet hrvatske nacije te postati novi projekt. To je cilj lijevo liberalne, globalističke Soroševske kamarile. Takvu politiku Plenković ne bi mogao provesti kroz HDZ kao što to može učinkovito izvesti HNS-a. A HNS, kao beskrupulozna interesna grupacija, naslonjena na Soroševe izvore financiranja instalirala je Blaženku Divjak koja je bila vrlo jasna u tome kako je spremna sve provesti.
Prisjetimo se vrlo glasnih i jasnih poziva javnosti i struci o nasilju koje se provodi u hrvatskome odgoju i obrazovanju te dalekosežnim negativnim posljedicama koje će ono implicirati. Prije gotovo dvije godine, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a, otvorenim je pismom upozorilo cjelokupnu hrvatsku javnost na kaos koji prijeti u Divjakinoj reformi odgoja i obrazovanja. Izrazili su tada zabrinutost sustavnim kršenjem odgojno-obrazovnih propisa, politizacijom reforme školstva, a sve nauštrb sustavne brige za odgoj i obrazovanje. Upozorili su na funkcionalni kaos, pravnu i stručnu nesigurnost svih sudionika reformskih promjena, gubitak povjerenja učenika, roditelja i učitelja u obrazovni sustav, te nesagledive negativne posljedice za budućnost obrazovne reforme. Danas, svi učiteljski fakulteti u Hrvatskoj, dakle inkubatori iz kojeg izrastaju budući učitelji, oni koji su najpozvaniji biti inicijatori, dionici i nositelji promjena u školstvu, oni koji više od stotinu godina odgajaju i obrazuju učiteljsku struku te vrhunske hrvatske praktičare, upozorili su na potpunu isključenost iz cijeloga procesa, stanje u kojem se u potpunosti difamira, omalovažavaju struka, stručnjaci i profesija. Dakle, ne samo da posljednje dvije godine nije ništa nije poduzeto kako bi se zaustavio kaos u školstvu, već svjedočimo daljnjem metastaziranju odgojno-obrazovnog sustava. U potpunosti je sve ispolitizirano i ideologizirano.
Lažna slika o navodno uspješnoj reformi, potpuno ignoriranje stručnih institucija i njihovih inicijativa, omalovažavanje, odbacivanje preporuka i komentara autoriteta iz ovog područja dodatno govore da su odgoj i obrazovanje postali igračka u rukama jedne ideološke interesne skupine čiji je cilj u suprotnosti s onim što Hrvatska gradi stoljećima. Nakon ideološke indoktrinacije implementirane u kurikulnim dokumentima, razaranja ljudskih resursa uhljebljivanjem podobnih stranačkih kadrova, gledamo posljednji čin ove tragedije u kojoj svjedočimo rušenju krovnih, državnih obrazovnih institucija. Ključne institucije u obrazovnom sustavu ne samo da su u potpunosti isključne kao što su primjerice učiteljski fakulteti već su i institucije kao Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje namjerno dovedene u poziciju u kojoj ili ne mogu funkcionirati ili su ostavljene bez čelnih ljudi, a planira se i njihovo spajanje o čemu ne postoji ni javna rasprava, ni suglasje već samo odluka Divjak. Na djelu je Soroševizacija kojom se zatiru ne samo odgojno-obrazovne vrijednosti već i njezini nositelji i dionici koje smo desetljećima razvijali urušavajući tako platformu na kojoj je izrasla i razvila se hrvatska nacionalna obrazovna politika.
Blaženka Divjak nije uspjela provesti reformu. Nije uspjela razviti kvalitetno obrazovanje. U nečemu je ipak uspjela. Dovela je hrvatsko školstvo u krizu. To je provjerena metoda Soroševih manipulatora koji prvo uspostavljaju krizu, a onda je iskorištavaju za svoje ciljeve. Ciljevi Blaženke Divjak, njezinog HNS-a i Plenkovićeva HDZ-a nisu uspješno hrvatsko školstvo i njegov razvoj već kriza preko koje upravljaju procesima.
(Dr. sc. Sanja Bilač doktorirala je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja društvene znanosti, znanstveno polje: odgojne znanosti s temom o utjecaju refleksivne prakse na upravljanje razredom učitelja. Vanjska je suradnica HAZU-a, predsjednica Hrvatskoga pedagoškog književnog zbora (najstarija udruga učitelja u Hrvatskoj utemeljena 1871.) ogranka Splitsko-dalmatinske županije. Bavi se znanstvenim radovima, sudjeluje u međunarodnim i hrvatskim znanstvenim i stručnim skupovima, surađuje u pisanju knjiga, piše znanstvene radove, priručnik za učitelje, a i redovita je suradnica Hrvatskoga tjednika. Članica je Organizacijskog odbora Građanske inicijative Narod odlučuje. Zaposlena je kao učiteljica u osnovnoj školi u Splitu.)