Možeš nekad onako “napopriko” izvaliti, od srca drsko zavaliti ili psovački odvaliti, ali ako možeš iz duše izvući zlatnu nit i prosuti ju na komad papira, ona će sama po sebi, bez da joj zamasi ruku i grimase lica trebaju za pomoć, postati glasna i jasna, i zapadu i istoku, u zoru i u sumrak, onome u žutim čizmama i onome u crnim ‘cokulama’ i onome koji je još bosong i ne zna što će nataknuti na noge……
kao Tanja
koja bdije
koja sanja
Opomena
Namjerniče,
ako kreneš s istočne strane
oprezan budi
vojska nevidljiva
na mrtvoj je straži.
I dah ti poznaje
i namjeru prepoznaje
u srce ti proniče
očima vječnosti.
Ne gradi, namjerniče,
kula i snova
nevidljiva vojska
tek prividno spava,
tu strahovi prestaju
tu snovi vaši nestaju
žive duše ratnika
čuvaju naš grad.
Namjerniče!
Ako kreneš s istočne strane
oprezan budi.
Vojska nevidljiva
na mrtvoj je straži.
Tanja Belobrajdić
Na košarkaškoj utakmici Zadra protiv Crvene Zvezde, stihovi Tanje Belobrajdić kao poruka prijatelju i neprijatelju.
