Novi Jeruzalem kojemu se u slavu velikim čekićima ruši njegove posljednje zidove. Apokaliptični prizor pedantnog nereda i brižne destrukcije svakoga smisla. Ne slaži kockice, jer će iz institucija doći s velikom metlom i sve razbacati.
Poznajem postkomunistički svijet u kojemu je sve dozvoljeno osim narušavanja sustava što su si ga moćnici sagradili i uklopili u “demokraciju”, najrastezljiviji sustav u povijesti civilizacije, žvakaća guma za mase, “all things to all people”, prilagodljiva na sve pa i na negaciju svoga nadubljeg smisla, demokracija na usluzi najviše odabranima a najmanje onih kojima je po imenu namijenjena. Počela je u antičkoj Grčkoj kao robovlasnička demokracija a tako bi mogla i završiti ako naš model preživi i prevagne.
Žive u njoj slobodno sve misli i sva uvjerenja, sve dok su u tišini, dok se ne pretvore u riječi ili nedajbože djela. Misli što hoćeš, može ti glava pucati od pritiska nastalog od pare uzavrelih kontradikcija, ali ne izusti riječi i ne mijenjaj ništa, čak ni ono nametnuto u najcrnjoj prošlosti, jer i to je bila demokracija, jer i laži su sastavni dio demokratskog tkiva, a revizionizam smrtni gijeh onoga i ovoga poretka.
Što više se sve mijenja, to sve više ostaje isto, što veći ratovi to manje promjene. Pobjednici i gubitnici, heroji i izdajice, prošlost i sadašnjost, sve je udrobljeno i strpano u demokratski kotao u kojemu željezna institucionalna ruka velikom kuhačom miješa sve zajedno i ostvaruje ekvilibrij dobra i zla, milosti i nemilosti, grubosti i nježnosti, fašizma i antifašizma, postojećeg i nepostojećeg, bačenog i vraćenog, apokaliptični prizor pedantnog nereda i brižne destrukcije svakoga smisla. Kipi u tom loncu i isparava se i brak i obitelj i djeca i nacija, miješaju se red i nered, kao u nezaustavljivom entropijskom procesu sve se pretvara u ništa i ništa postaje sve. Nirvana i distopija zajedno, Novi Jeruzalem kojemu se u slavu velikim čekićima ruši njegove posljednje zidove.
Ne slaži kockice, jer će iz institucija doći s velikom metlom i sve razbacati. Zar nisi čuo da ti svaki dan ponavljaju – Institucije rade svoj posao. SVOJ a ne tvoj.