Mudar čovjek donosi vlastite zaključke a populist prati javno mnijenje. Enegija populizma ne proizlazi iz populiste nego iz populusa – iz naroda. Za populizam nije potrebno ni znanje, ni mudrost ni naobrazba ni iskustvo. Populist parazitira kao gljiva na trulom panju. Zato se nije baviti populistom, nego populusom.

DINKO DEDIĆ

Vidio sam stotine komentara i primio još toliko upita u inbox “Zašto je Podcast Velebit ugostio Ivana Pernara?”.

Jedini razlog zašto je Pernar ugošćen na Podcastu Velebit, što vrijedi i za sve druge, je da se predstavi onakvim kakav je, da ga se može usporediti s drugima, napr. sa prof. Tomislavom Sunićem koji je u emisiji nastupio nakon njega.

Većina onih koji su se meni javili smatra da ga je trebalo ignorirati, ali to je besmisleno jer Pernar među Hrvatima uživa značajnu podršku i prema njegovim procjenama, Živi zid će na idućim izborima ostvariti 20 zastupničkih mjesta. To ignorirati znači poput noja kada se suoči sa opasnošću, zabiti glavu u pijesak. Zato ste dobili puna 2 sata Pernara, a nitko ga ne može predstaviti kao što on može sam sebe i naročito on, čija je jednostavna i neskrivena životna formula “Dobiješ ono što vidiš!” I svi su vidjeli, pa je bespredmetna i diskusija o tome je li voditelj imao kontrolu, je li postavio dobra pitanja ako ih je uopće mogao postaviti. Da ga uopće nije bilo u emisiji, sve ono što je Ivan Pernar govorio i kako je govorio, kao i ono o čemu nije htio govoriti, sasvim je dostatno za valjane i dobro utemeljene zaključke, onima koji su ih u stanju donositi.

Je li Pernar vrijedan podrške koju uživa? Odgovor se nameće iz svake teme o kojoj je govorio (i o kojoj nije htio govoriti). Popularnost koju uživa rezultat je političke i nacionalne svijesti ljudi koji ga podržavaju i to je dodirna točka s Projektom Velebit: utjecati na što šire slojeve hrvatskoga općinstva, poglavito onih koji su razočaranjem u vodeće stranke, i bez naročitog izbora na hrvatskoj političkoj sceni, odlučili prihvatiti bilo koga, a Pernar je jedini koji im se nudi bez obzira na njihovo nacionalno, politički ili ideološko stajalište, jer on nema nikakvoga. Možete biti Hrvat, Srbin ili jugoslaven, možete Hrvatsku voljeti ili ju mrziti, možete s Marsa pasti i biti ćete u njegovom krugu dočekani s dobrodošlicom.

To je kao jedan automobil koji može imati lijepu karoseriju i dobar motor ali nema volana i s njim se možete voziti po balkanskoj ledini na kojoj nema ni puteva ni prometnih znakova, nekontrolirano u raznim smjerovima i u krug, pa ako vam je dovoljno da se samo vozite i ako vam ne smeta što nikada nikuda ne stižete, imate priliku uživati. U Saboru ćete biti zastupljeni onako kako ste zaslužili.

Mudar čovjek donosi vlastite zaključke a populist prati javno mnijenje. Enegija populizma ne proizlazi iz populiste nego iz populusa – iz naroda. Za populizam nije potrebno ni znanje, ni mudrost ni naobrazba ni iskustvo. Populist parazitira kao gljiva na trulom panju. Zato se nije baviti populistom, nego populusom.

Nitko se neće moći izvlačiti da ga je Pernar prevario. On je iskreno i otvoreno “all things to all people”, od Zagreba do Banje Luke i Beograda, “jack of all trades, master of none”. Meni je nemoguće naljutiti se na njega ali mi se lako naljutiti na sebe kao jedinke u sastavu ovog našeg sveopćeg nacionalno-političkog jada. On će se s vremena na vrijeme naći i na pravoj strani događaja, ne kada ih otkrije, nego kada oni na njega naiđu, poput sata koji stoji pa će mu se radi toga dva puta dnevno dogoditi točno vrijeme.

Projekt Velebit nije nezavisni medijski entitet kojega se može identificirati s onima kojima ustupi mokrofon. I portal Projekt Velebit i audiovizualni Podcast Velebit su samo njegova sredstva. Zato nije ništa nego pogan jezik u onih koji su nakon Pernarova nastupa graknuli “Evo, konačno smo upoznali što je to Projekt Velebit”.  Projekt Velebit je rudimentarno uokviren njegovim predloženim Programskim načelima. Ona su poprilično egzaktna. U nekoliko intervjua s ljudima od izvjesne prominencije u Hrvatskoj, pokušali smo dobiti konkretna mišljenja o tim predloženim Programskim načelima, pa nismo uspjeli dobiti ništa konkretno, ni za, ni protiv, osim nekih generalnih komentara koje daješ kad nemaš ili ne želiš ništa reći. I to je jedna vrsta populizma, ne izjasniti se konkretno, tako da te nitko ne može loviti za riječ kada idući puta budeš mijenjao strane.

Možda je to i gori populizam od Pernarovoga, jer njegov je relativno iskren u svom nihilizmu s anarhističkim natruhama.

Tek sam trunak strasti vidio u njegovu egocetričkom osvrtu na sebe, koji bi se mogao pojednostaviti riječima: “Ja, bezveznjak kakav sam, sjedim u Saboru, dobivam po 200 tisuća lajkova i računam na 20 saborskih mandata, a gdje ste vi pametnjakovići”. Da sam mu sljedbenik, ja bi se na to uvrijedio, ali oni neće, jer poput njega, ni o čemu nemaju nekih čvrstih stavova, a za razliku od njega, čak niti o sebi. Eventualno su sigurni oko onih kojima su suprotstavljeni, često s pravom.

Nitko se neće moći izvlačiti da ga je Pernar prevario. On je iskreno i otvoreno “all things to all people”, od Zagreba do Banje Luke i Beograda, “jack of all trades, master of none”. Meni je nemoguće naljutiti se na njega ali mi se lako naljutiti na sebe kao jedinke u sastavu ovog našeg sveopćeg nacionalno-političkog jada. On će se s vremena na vrijeme naći i na pravoj strani događaja, ne kada ih otkrije, nego kada oni na njega naiđu, poput sata koji stoji pa će mu se radi toga dva puta dnevno dogoditi točno vrijeme.

Čak se ne bojim da će ga naljutiti ako ga nazovem personifikacijom demokratskog sumraka, kada vidim kako ga mnogi drugi naokolo “časte”. Neće naljutiti njega ali bi trebalo one koji ga slijede, a tragedija je baš u tome, što neće ni njih.

Benjamin Franklin je rekao da se čovjek rađa kao ignorant ali mora teško raditi da bi kroz život zadržao status bezveznjaka.