Napomena: Svi oni koji žele pogledati film titlovan s hrvatskim prijevodom ili kupiti kopiju filma, neka se uključe na ovu povezicu: http://hfi.mobi/page-3.html
Film donosi dirljive priče o ljubaznom i pažljivom postupanju prema američkim zrakoplovcima čiji su zrakoplovi oboreni iznad Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom Drugog svjetskog rata i koji su postali hrvatski ratni zarobljenici, a govori i o teroru i stradanju Hrvata tokom diktature srpske monarhije u Kraljevini Jugoslaviji koja Hrvatima nije pružila drugog izbora već se boriti za nacionalnu neovisnost i vlastiti život.
Ne samo da bismo svi trebali pogledati ovaj temeljito dobro napravljen i na činjenicama utemeljen film o događajima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i hrvatskoj težnji k nezavosnosti, nego bismo trebali osigurati kopiju ovog filma kupnjom i pokloniti ga našoj djeci, unučadi i praunučadi čije je poznavanje povijesti stvaranja NDH zatrovano često neistinama koje je smislio komunistički režim i njegovi pobornici.
Film pokriva dirljive priče o ljubaznom i pažljivom postupanju prema američkim zrakoplovcima čiji su zrakoplovi oboreni iznad Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom Drugog svjetskog rata i koji su postali hrvatski ratni zarobljenici, a govori i o teroru i stradanju Hrvata tokom diktature srpske monarhije u Kraljevini Jugoslaviji koja Hrvatima nije pružila drugog izbora već se boriti za nacionalnu neovisnost i vlastiti život.
Nikola Knez, hrvatsko-američki redatelj dokumentarnih filmova, uključujući i filmove o hrvatskoj vojnoj operaciji Oluja i Bleiburškoj tragediji, režirao je i zajedno s Damirom O. Radošom producirao novi dokumentirani film pod nazivom:
“Američki piloti ratni zarobljenici u Hrvatskoj 1941. – 1945.” Film je snimljen na engleskom jeziku ali i u verziji sa titlovima na hrvatskom jeziku.
Tim povodom sam pred par dana Nikoli Knezu Nikolu postavila nekoliko pitanja:
Što vas je potaknulo na režiju i produkciju ovog dokumentarnog filma?
“S obzirom da sam dio generacije rođene u vrijeme komunističke Jugoslavije, dugi sam niz godina bio izložen edukativnoj i promiđbenoj intelektualno-psihološkoj obradi ideološkog Titovog zločinačkog jednoumlja. Laži i obmane i pretvaranje dobra u zlo bili su svakodnevni alati s ciljem sakrivanja i zamračivanja istine, oduzimanja prava glasa onima koji žele graditi svijet, posebice hrvatsku državnost na zdravom razumu i povijesno korektnim činjenicama. Kad sam u ruke dobio materijale o američkim pilotima koji su kao ratni zarobljenici boravili, živjeli i preživjeli u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, znao sam da je to ne samo odlična teme već upravo dio svijetle istine koja će odagnati jednu dio mračnih obmana kojima je Hrvatski narod izložen već desetljećima. Istina, koja se razotkriva u ovom filmu ne znači samo prokazivanje komunističko-jugoslavenskih laži kojima smo izloženi već punih 75 godina već donosi i spoznaju o pravednosti našeg naroda koja je još jedan od temelja za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku Državu kroz stoljeća u budućnosti. Htio sam ovim filmom ujedno i ukazati kako se tijekom Drugog svjetskog rata, Nezavisna Država Hrvatska našla pod utjecajem stranih sila. U uvjetima borbe za opstanak, obranu i očuvanje svog prirodnog teritorijalnog ozemlja, Hrvatska je postala nevjerojatan domaćin i zaštitnik gotovo stotinu američkih pilota čiji su zrakoplovi srušeni iznad hrvatskog teritorija i koje su zarobili pripadnici oružanih snaga NDH.”
“Preko osobnih iskaza nekoliko ratnih zarobljenika i mladog američkog svećenika kojega su vjera i rat stavili u središte svih tih zbivanja, film svjedoči događaje iz prve ruke i daje nam uvid u pravo stanje povijesnih činjenica. Film se oslanja na istraživanje Charlesa Michaela McAdamsa, povjesničara, američkog marinca i prijatelja hrvatskog naroda. Američki piloti nisu preživjeli slučajno, već zahvaljujući intervenciji i zaštiti koju je ponudio politički i vojni vrh Nezavisne Države Hrvatske, vjerski vođe te i sami Hrvati. Iako su se svi američki piloti na kraju rata sigurno vratili kućama, to nije bio slučaj velikog broja Hrvata koje su planski masovno poubijali Titovi partizani. Hrvatski zrakoplovni poručnik Dubai (Dubac), koji je pokušao pregovarati s partizanima o premještanju američkih pilota u sigurnu zonu, ustrijeljen je na licu mjesta od strane partizana.”
Koje su glavne poruke ovog filma?
“Glavna poruka ovog filma je svjedočanstvo istine koja razbija lažne obmane o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ujedno, sam film je i poziv ljudima da ne odustaju u traženju istine, da se educiraju o svojoj povijesti, da razmišljaju vlastitom glavom i da odbace kao gotova riješenja svjetonazorske ideološke postulate kojim smo izloženi kroz medijske servise, edukativne ustanove i politički aktivizam.”
“Iako su svi američki piloti bili vraćeni kućama nakon rata, njihova se priča i u samoj Americi držala po strani odnosno nije se koristila u pozitivne primjere koji bi ukazivali na ljudski i humani karakter Hrvata i NDH. Umjesto toga, prihvaćen je narativ Britanske marionetske države Jugoslavije, koja, iako nastala na zločinima, dobiva legitimitet čije održanje je bilo moguće jedino uz pomoć intelektualne lobotomije, proizvodnje straha, terora i laži. Iako je ta umjetna politička tvorevina nastala strašnom bleiburškom žrtvom i skončala svoje postojanje žrtvom Vukovara, njezini se jugoslavenski istomišljenici još uvijek bore kako istina ne bi ugledala svjetlo dana. S toga je ovo jedinstveno svjedočanstvo izrečeno u filmu sjajan primjer razbijanja kulta komunističko jugoslavenskih struktura.”
“Zašto je to važno? S toga jer se povijest opet ponavlja. Danas smo živi svjedoci kako se časni i obrambeni Domovinski rat pokušava medijsko političkom propagandom iz pravednog rata pretvoriti u svoju suprotnost. Na djelu je pojačana medijska kampanja kojom se žrtva proglašava krivcem a srpskom agresoru se zločin stavlja u red opravdanog čina. Negira se pravo Hrvatskom narodu na slobodu i državnost. Isti je proces vladao za vrijeme Jugoslavije. Svi skupa moramo biti svjesni da je vojna pobjeda u Domovinskom ratu bila finalni čin u ostvarenju naše državnosti. No ukupna borba na svim poljima za opstojnost naše nacije je sadašnja i buduća odrednica, čiji kurs moramo konstantno usmjeravati prema svjetlu slobode, jedinstvu i izgradnji bogatijeg, sretnijeg, boljeg i snažnijeg hrvatskog društva. Pravo na život, slobodu i domovinu jesu postulati koje dijele svi narodi civiliziranog svijeta. Mi se stoljećima se borimo upravo za iste te visoke ideale. Važno je držati tu svijest živom i ne dozvoliti tuđim interesima da prijevarama ovladaju našim pravom na vlastiti suverenitet. Trebamo nastojati pozitivnim primjerima prikazivati, govoriti i svjedočiti istinu o našem sjajnom narodu i časnoj povijesti. Kao Američki državljani i kao Hrvati diljem dijaspore odajemo priznanje i zahvalu Hrvatskim političkim, vojnim i vjerskim sudionicima kao i pojedinim građanima tog vremena za njihovu odlučnost, hrabrost i humanost, punih 75 godina kasnije.”
Film počinje poznatom izrekom Georgea Orwella: “U doba sveopće prijevare, govorenje istine je revolucionarni čin.”
Prvi dio filma sadrži dobro artikuliran narativ o povijesti NDH, koji jasno ocrtava događaje prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata i njihov utjecaj na sudbinu slobodoljubivih Hrvata.
Iz tog dijela filma izdvojeni su ovi citati:
“Grad Zagreb je 1941. godine, dok je bjesnio Drugi svjetski rat, bio glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatska je stoljećima bezuspješno pokušavala ostvariti svoju sudbinu potpuno neovisne nacije koja utjelovljuje temeljna načela slobode i težnje za srećom. Iako je Hrvatska bila stekla neovisnost, Drugi svjetski rat bio je složeno vrijeme domaće i strane agresije, sumnjivih odanosti i sukoba interesa. Nezavisna Država Hrvatska našla se pod utjecajem kako njemačkih tako i talijanskih vojnih i policijskih formacija. Dobro financirani srpski paravojni četnici i Titovi komunisti koje je podupirao Staljin, suočili su mladu hrvatsku državu s tim izazovima na vojnoj, političkoj i diplomatskoj razini. Moglo bi se ustvrditi da niti jedna druga nacija uvučena u Drugi svjetski rat, nije doživjela toliko sukoba međusobno suprotstavljenih interesa unutar svojih granica, kao relativno malobrojan narod Hrvatske i njihov prekrasni komad nekretnine koji se ugnijezdio uz jadransku obalu.”
“Tijekom rata Hrvatska je postala neočekivani domaćin i zaštitnik gotovo stotinu američkih zrakoplovaca koji su tamo sletjeli i bili zarobljeni od strane hrvatskih oružanih snaga. Sudbina američkih zarobljenika ležala je u neizvjesnostima vojne i političke drame koja se odvijala. Kroz osobne izvještaje nekoliko ratnih zarobljenika, kao i sudbinu mladog američkog svećenika koji se nalašao u njihovoj sredini, pratimo tijek ondašnjih događaja…”
“… Pod ovim ili onim imenom, kroz 23 godine su sankcionirane, financirane i hrvatskomu narodu nametane najbrutalnije metode tog vremena, od strane srpskih vlada kralja Aleksandra i Petra II u Beogradu, uključujući raspuštanje stoljetnog Hrvatskoga sabora i ukidanje općina, pokrajina, škola i pravosudnog sustava. Samovoljno i hirovito, uključujući i vojnim sredstvima, nametani su porezi i provdena nacionalizacija državne imovine, uključujući šume, rudnike, javne zgrade i novčani fond. Sustavno se negiralo hrvatski jezik i bahato obavljala krađa hrvatske kulture. Sankcioniran je i financiran srpski paravojni terorizam na hrvatskom tlu, kršenjem ljudskih prava, uskraćivanjem slobode govora, nepravednošću postupanja, zabranom okupljanja i uskraćivanjem prava glasa. Popis pritužbi bio je dug i stvaran. Po bilo kojoj definiciji ovo je bio genocid u tijeku…”
“S ponosom, 10. travnja 1941. proglašeno je rođenje Nezavisne Države Hrvatske s dr. Antom Pavelićem, prognanim revolucionarnim vođom hrvatskih ustanika na čelu. Proglas je u hrvatskom narodu dočekan s oduševljenjem i doživljen kao pobjeda nakon 23 godine srpske genocidne politike prema hrvatskom narodu. Poziv na oslobođenje bio je jasan i viđen kao pravedan.”
“Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, labavo organizirani studenti, radnici i inteligencija srušili su jugoslavensku vladu s minimalnim žrtvama prije dolaska prvih kontingenata njemačke i talijanske vojske, njihovih političkih atašea i diplomatske jezgre. Hrvatsku je de facto i de jure priznalo 25 država i poslanstava u Europi, Aziji i Americi…”
“Hrvatska je htjela svoju neovisnost, Italija je htjela da Hrvatska postane njena kolonija, Njemačka je prihvatila neovisnost Hrvatske s očekivanjem da će Hrvatska biti uključena u domenu Trećeg Reicha kako bi se suprotstavila talijanskoj ekspanziji. Tim je bio srušen trinaestststoljetni san o hrvatskoj neovisnosti.”
Izvadci iz dijela koji se odnosi na zarobljene američke pilote:
“Okupirana i suočena s domaćim usponom Titovih komunista, zemlja je postala teren ubijanja. Ulaskom Amerike u rat, američki zrakoplovi su se uključili u zračni rat, bombardirajući njemačke pozicije. Mnogi američki bombarderi pogođeni njemačkom zastavom pretrpjeli su teška oštećenja u zračnim borbama s njemačkim zrakoplovstvom. Nnadlijetali su Hrvatsku pokušavajući se vratiti sa svojih zadtaka u svoje baze u Italiji. Američki bombarderi slijetali su po cijelom hrvatskom teritoriju. Te zrakoplovce koji su preživjeli pokupila je redovita Hrvatska vojska i tretirala ih kao ratne zarobljenike.”
“Svi američki ratni zarobljenici ostali su sigurni i zaštićeni do kraja rata kada su sigurno vraćeni u svoje postrojbe. Ali nisu dobro prošli njihovi zaštitnici. Rat i njegove posljedice bili su skupi; Hrvatsko stanovništvo je desetkovano a njihov politički sustav duboko ranjen …”
Po završetku rata Titovi su partizani poubijali mnoge hrvatske zrakoplovce. Zapovjednik hrvatskog zrakoplovstva Vladimir Dubac koji je pokušao pregovarati s partizanima o prebacivanju američkih zrakoplovaca u sigurnu zonu, strijeljan je. Trebalo bi njega i ostale Hrvate koji su našim američkim pilotima dali sigurno sklonište u tim teškim vremenima, za uvijek pamtiti po njihovoj hrabrosti i njihovoj dobroti.”