Hrvatska sigurnost mora biti osnovni prioritet ispred svih ostalih i svako zanemarivanje tog prioriteta predstavlja najgori oblik službene neodgovornosti. Staviti hrvatsku sigurnost u poziciju lutrije, graniči s veleizdajom.
Projekt Velebit zastupa stanovište da bi, s obzirom na još uvijek opasan teritorij na kojemu se nalazi Hrvatska, na jednu nestabilnu i jednu neuračunljivu državu na svojim granicama, Hrvatska ima primarni zadatak čuvati svoje granice i pripremati se za dan ako i kada budu ugrožene.
Na principu – NADATI SE NAJBOLJEMU, A PRIPREMATI SE ZA NAJGORE – Hrvatska se mora osigurati tako da joj se 1991., da joj se Vukovar i tuđinska kontrola njezina teritorija nikad više ne dogode, da progoni, uništavanje imovine, silovanja i ubijanja nikad više ne budu mogući na hrvatskom prostoru.
Projekt Velebit zastupa obavezni vojni rok za sve, u trajanju koje bi bilo dovoljno za maksimalno vojno osposobljavanje svih Hrvata koji navrše punoljetnost, jer Hrvatska će od svojih sinova očekivati da ju brane kada bude izložena opasnosti, pa stoga ima i obavezu osposobiti ih za obranu Domovine.
Hrvatska mora posjedovati adekvatno naoružanje za svakog za rat spodobnog Hrvata i svakog takvog Hrvata obučenog rukovati tim naoružanjem.
To zahtijeva naše iskustvo ranije i novije povijesti i postojeća nestabila situacija na balkanskom području s kojim graniči Republika Hrvatska.
Projekt Velebit sve Hrvate u Domovini i sve iseljene Hrvate smatra jednim jedinstvenim narodom, bez obzira na mjesto boravka, te u skladu s tim stavom, sva ministarstva Republike Hrvatske, relevantna za vezu s hrvatskim iseljeništvom, imaju se aktivirati u jačanju tog jedinstva, uključujući i program upućivanja hrvatskih iseljenih sinova na služenje vojnog roka u Hrvatsku, kako bi u njima osnažili ljubav za Domovinu i osposobili ih za obranu Hrvatske, u slučaju da njena samostalnost i teritorijalna cjelovitost bude stavljena u opasnost.
Predlažem da se u Nacrt Programskih načela Projekta Velebit, uvede obavezni vojni rok nastupom punoljetnosti za sve Hrvate muškog roda, a dragovoljni za Hrvatice i iseljenike.
———————————
Iseljeni Srbi i jugoslaveni svih nacionalnosti, uključujući i hrvatske, redovno su slali svoje sinove u JNA kad su navršili 18 godina. Jednim dijelom je to bilo radi njihova ponosa svojim jugoslavenstvom, a većim dijelom je to bilo kao proizvod pritiska jugoslavenskih diplomatskih predstavništava, koja su imala zadatak utjecati na iseljenike, da djecu šalju u Jugoslaviju na odsluženje vojnog roka.
Za razliku od njihovih jugoslavenskih prethodnika, hrvatska inozemna diplomacija je vrlo pasivna. Čak i smjena Hrvatskoj nesklonih diplomata iz vremena vlade SDP-a i Ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, onih pasivnih i onih otvoreno suprotstavljenih hrvatskoj samostalnosti, teče vrlo sporo. Tek kad je postalo predmetom javnih rasprava da hrvatska ambasadorica u Crnoj gori radi za srpsku obavještajnu službu, došlo je do njene smjene. SDP se preko godinu dana nalazi u opoziciji, a HDZ-ova je vladajuća koalicija, već u drugom mandatu od posljednjih izbora, nevoljko se dotaknula tog problema antihrvatske hrvatske diplomacije.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je pred dvije godine, od Ive Josipvića preuzela funkciju poglavara države, a hrvatska diplomacija, za koju ona snosi podijeljenu odgovornost, još uvijek trpi one iste antihrvatske kadrove, koji su nakon 2000. godine infiltrirani u hrvatska inozemna predstavništva.
Ako hrvatski iseljenici budu slali svoje sinove na odsluženje vojnog roka u Hrvatsku, biti će to proizvod nacionalne svijesti i inidvidualnih odluka hrvatskih iseljenika, koji svoju djecu odgajaju u hrvatskom duhu. Zahvati hrvatske državne brige i skrbi, preko svoje inozemne diplomacije, uvišestručili bi priliv Hrvata u hrvatsku vojsku, tako da Hrvatska više ne treba ovisiti o iskustvima rijetkih Hrvata koji su iz redova Legije stranaca i drugih stranih vojski, ojačali hrvatsku vojnu silu u Domovinskom ratu.
Hrvatska sigurnost mora biti osnovni prioritet ispred svih ostalih i svako zanemarivanje tog prioriteta predstavlja najgori oblik službene neodgovornosti. Staviti hrvatsku sigurnost u poziciju lutrije, graniči s veleizdajom.
Srpski premijer kaže – Nikad više Oluja!
Mi kažemo – Nikad više onoga što je izazvalo Oluju!