Saga o vrhunaravnom preodgojitelju djece Hrvata nastavlja se najnovijim Plenkovićevim potezom kojim je odigrao, pokeraškim riječnikom rečeno, “all in”; ulažući Hrvatsku i hrvatski narod, dok protivnik i mrski neprijatelj ulaže špekule, šarena ogledalca, nekoliko trulih koža, nekoliko prljavih gaća i karaktera, te glasove koje, budimo iskreni, ne bi ni imali da im ih nije SDP poklonio, tako im i treba.

No to nije tema ove analize, tema je obrazovanje – istine i laži!

Dakle, kada preodgojitelji kažu da je Hrvatska na dnu prema nekakvim svjetskim standardima, moramo se zapitati o čemu pričaju?

Za početak, prije par dan internetom je kružio popis 30 trenutno najpametnijih ljudi na svijetu, Hrvata su 3 među 30. To bi bio odličan rezultat i da Hrvata ima 700 do 800 milijuna, ali nema, nešto nas je manje. Hm, to bi moglo biti problematično našem vrhunaravnom preodgojitelju?

Preodgojitelji bi na ovo replicirali spinovima o inteligenciji koja je neovisna o obrazovanju, no to bi im bila ozbiljna pogreška, jer su ova trojica naših genijalaca, dvojica matematičari i jedan fizičar, također završili ove naše škole koje su po preodgojiteljima čisto dno dna. A tu možemo dodati i da su testovi inteligencije ponajviše i temeljno bazirani na obrazovanju i sposobnosti rješavanja problema koje nema šanse riješiti onaj tko nije vrhunski obrazovan. Biti inteligentan znači imati jak software, procesor, mogućnosti. No to je samo jedan uvjet, sadržaj-informacije i smisao drugi su uvjet, to se stječe obrazovanjem i nikako drukčije, a sve to, na kraju, služi dobru jedino ako je prožeto ispravnim namjerama, dakle treći uvjet. Ispunjenjem tek trećeg uvjeta govori se o mudrosti. Jer uzalud inteligencija i sadržaj ako je duša barabarska, kriptokomunistička i parazitska.

Naše obrazovanje, kakvo god da je, uvrstilo nas je na svjetsku listu nesrazmjerno veličini baze iz koje naši genijalci potiču. Odnosno zastupljeni smo 10% među najpametnijima u odnosu na svijet koji broji 7,5 milijardi stanovnika, dok smo istovremeno prema broju stanovnika zastupljeni 0,06%.

Preodgojitelji kažu da je to dno dna i da oni mogu postići da budemo u skladu sa svojom veličinom zastupljeni među inteligentnima, dakle oko 0.06%, a ne 10%, što im se čini puno previše i jako glupo te nije u skladu sa pričom o nakaznim, nazadnim i neobrazovanim Hrvatima koje treba preodgojiti. Plenković se odmah složio da je to realno odličan cilj i nagovorio HDZ-a da vjeruje preodgojiteljima, a ne glupoj znanosti i statistikama.

Pretraga na Google, sa upitom: “Naši informatičari pobijedili” dobio sam ovakve rezultate, neki od rezultata:

Hrvatski informatičari pobijedili na natjecanju ACSL
Studenti napravili aplikaciju za Facebook i pobijedili na natjecanju
KAportal Karlovački informatičari na natječaju Samsunga osvojili 100
PONOS HRVATSKE Informatičari iz MIOC-a idu u SAD
Bravo! Naši mladi informatičari prvi u Europi i drugi na svijetu
Hrvatski informatičari izgradili dodatak za Messenger i pobijedili
OGROMAN USPJEH MLADIH HRVATSKIH INFORMATIČARA

To je samo sa prve stranice i nisu svi pogotci.

Na upit “Naši matematičari pobjedili” dobio sam također rezultate:

Fantastičan uspjeh naših mladih matematičara!
Naši mladi matematičari najbolji u srednjoj Europi
Naši studenti Una Radojičić i Toni Milas pobijedili na Regionalnoj
Najbolji mladi matematičar na svijetu: Vježbanje zadataka mi je poput
U finalu međunarodnog natjecanja iz matematike čak dvoje srednjoškolaca iz Hrvatske
HRT: Još jedan uspjeh mladih matematičara

Možda se našim preodgojiteljima neće svidjeti ove činjenice, tim gore po činjenice, no činjenice da su Hrvati u svjetskoj znanosti zastupljeni nesrazmjerno veličini populacije govori nešto i o obrazovanju. Mnogi Hrvati rade kao najcjenjeniji znanstvenici u svjetskim istraživačkim centrima na poljima medicine, fizike, robotike… Naši preodgojitelji odbacuju sve činjenice i kažu da je to sve dno dna te da je potrebno izbaciti vjeronauk iz škole pa bismo tek onda bili na pravom mjestu u odnosu na veličinu, dakle nigdje.

Neki od gradova sa podjednakim brojem stanovnika kao i Hrvatska su:

Caracas Venecuela
Nanjing Kina
Busan Južna Koreja
Basra Irak
Fukuoka Japan
Barcelona Španjolska
Berlin Njemačka
Manchester UK
Phoenix SAD

Svaki od ovih gradova dao bi puno toga  da se može pohvaliti onima koji su izmislili izmjeničnu struju, bežični prijenos podataka, bežični prijenos energije, penkalu, brzinomjer, apaurin, cepelin, daktiloskopiju, dinamo, mp3 player, padobran, raketni motor i orbitalnu svemirsku stanicu, torpedo, kravatu, električnu žarulju s metalnom niti, sumamed…

Svi oni skupa bili bi, iako su zajedno deset puta veći od Hrvatske, presretni da se i pola ovih dostignuća pripisuje njima, a ne Hrvatima, koji su prema Plenkovićevim drugarima preodgojiteljima užasno slabo obrazovani, nazadni, dno dna i nužno i hitno im treba preodgoj.

Svi skupa bi bili presretni da njihovi studenti i znanstvenici pobjeđuju ili da su poznati kao svjetski znanstvenici u broju u kojem su to Hrvati, preodgojitelji tvrde da je to bezveze, da smo dno dna i da nam hitno treba preodgoj.

U nekim puno većim gradovima svi Hrvati zajedno bili bi u samo jednom kvartu. Zamislimo samo jedan Tokio onda zamislimo jedan kvart od 4 milijuna stanovnika u gradu sa više od 37 milijuna, pa zamislimo da su ljudi iz tog kvarta izumili sve ono gore nabrojano i još tisuću drugih stvari? Japan bi utemeljio studije da se bave samo tim kvartom i da otkriju što je to posebno u tom kvartu i kako je tolika koncentracija uma i znanja uopće moguća.

Pa kako to da smo prema preodgojiteljima dno dna, a u svjetskim razmjerima poznati koliko i u sportu, ima li tu nešto zajedničko?

Stare izume i dostignuća spominjem da pokažem kako i vrlo slabo i nikakvo formalno obrazovanje prije 100 ili 500 godina nije bilo prepreka onima koji su htjeli znati više i koji su imali genijalne umove, a kamoli danas kad učenici imaju ispred sebe kompletno svjetsko znanje dostupno u par klikova.

Obrazovanje u Hrvatskoj nije savršeno, nije nigdje u svijetu, savršenstvo ne postoji. Naravno da se može bolje, ali preodgojitelji lažu da će Hrvatska zbog Ferićevih bljuvotina i Štulićevih Azraaaa bre stihova postati prosječno pametnija nacija. Neće!

Odnosno možda i hoće prosječno se ujednačiti na nižoj razini, no prosječnost nije napredak niti uistinu pametan čovjek teži prosječnosti, ali preodgojitelji mantraju o toj prosječnosti prema kojoj ćemo se ponositi da frizeri, medicinske sestre, vatrogasci ili dimnjačari postižu prosječno bolje rezultate na testovima matematike i hrvatskog, a čemu?

Paradoks je i to da preodgojitelji dokazuju potrebu revolucije u obrazovanju; s jedne strane mantrom o prosječnoj preopterećenosti učenika, dok s druge strane potrebu revolucije u obrazovanju dokazuju prosječno lošim prolazom na testovima matematike i književnosti frizerki, dimnjačara, zidara…

Dakle, valjalo bi se odlučiti: jesu li učenici prosječno preopterećeni? Ili ih prosječno treba podići na višu razinu znanja? Drugovi revolucionari-preodgojitelji nisu čak ni shvatili koliko su kontradiktorni i kontrarni u svojoj težnji da sve sruše i izgrade svijet po svojoj mjeri, pa skaču sami sebi i u usta i u trbuh.

Obrazovanje je na jedan način kao švedski stol, jela su na stolu. Ponuda u Hrvatskoj, na švedskom stolu obrazovanja, enormna je i doista malo i preobilna – preopširna, ali preodgojitelji tvrde da je to pogrešno i žele izbaciti najbolja Hrvatska autohtona i svjetska jela ne bi li stvorili mjesta za svoje tradicionalne gibanice, piktije, kačamak i popularnu ali nezdravu liniju brze i smrtonosno nezdrave hrane koja čak i zaglupljuje.

Možda jest (i jest) pogrešno maltretiranje svih učenika besmislenim programima i činjenicama, ali to nije ni po čemu svjetonazorski problem, preodgojitelji lažu.

Zbog propagande i mobiliziranja kršćanstvu neprijateljskih skupina, preodgojitelji prefrigano i podlo insceniraju nekakav svjetonazorski sukob, pa pod parolom borbe protiv crkve i tobožnje nazadnosti svih koji vjeruju u Boga provlače svoje protučovječne agende.

Činjenice: Vjeronauk nije nikavo zlo, osim onima koji ne priznaju Deset Božjih zapovjedi. Zašto? Deset Božjih zapovjedi štite čovjeka kao čovjeka u najvećoj mogućoj mjeri, više od toga nije ni moguće. Vjeronauk je izborni predmet i nitko nije obavezan svoje dijete slati na vjeronauk. Vjeronauk nije oduzeo nikom ništa, a oni koji ne žele vjeronauk imaju pravo odabrati neki drugi izborni predmet, najčešće ne žele niti onaj famozni engleski koji upotrebljavaju kao parolu “Engleski umjesto vjeronauka”, no gotovo nikad ga ne izaberu već radije kukaju kao im djeca lutaju dok traje sat vjeronauka. Na satu vjeronauka ne govori se o činjenicama iz fizike, matematike, engleskog, informatike, a ono što se govori (o ljubavi, milosrđu, etici) ni na koji način ne utječe na svijest učenika u negativnom smislu. Osobno sam kao dijete stalno ministrirao i bio u crkvi, no to me nije ni na koji način negativno usmjeravalo ili kočilo u istraživanju svijeta kroz znanosti fizike, biologije, filozofije…

Znanost nije sveta i sve ono zlo što se pripisuje religiji, kroz riječi slabo obrazovanih i još slabije načitanih preodgojitelja, ustvari je većinom djelo ili nedjelo znanosti.

Vjerske organizacije su kroz povijest uglavnom bile jedini nositelj i prenositelj pismenosti i obrazovanja. Crkva jest griješila i znala je biti okrutna, ali što reći o toj svetoj znanosti u koju se preodgojitelji kunu, a koja je bolove u glavi liječila bušenjem lubanje svrdlom ili puštanjem krvi, homoseksualnost je znanost liječila elektrošokovima do nekidan, a ne Crkva. Elektrošokovima se liječio i još čitav niz psihičkih problema. Stavljanje pijavica u maternice, spaljivanje hemeroida, konzumiranje kostiju mrtvih i još tisuću bolesnih čuda “znanstvene su metode” ondašnjih doba.

Nije Crkva tvrdila da je zemlja ravna ploča na leđima četiri slona, nego znanost kakva je bila onda, a i danas znanost nije nepogrešiva.

Znanost je kroz povijest znala biti tisuću puta okrutnija ili pogrešnija od Crkve, no to ne priječi preodgojitelje i intelektualne patuljke da u znanosti vide svetu kravu, dok Crkvi pripisuju i ono što jest i ono što nije, da bi je označili kao nazadnu.

Prosvjednici na Filozofskom fakultetu urlaju (osim o potrebi lomljenja kostiju, nogu) o povratku u prošlost zato što bi studenti KBF-a dobili neka prava i obaveze, a ne znaju ni toliko da su im fakultet osnovali Isusovci, pa ako je religija i Crkva nazadna, onda su valjda nazadne i posljedice njihovih aktivnosti i djela, kao nazadni Filozofski fakultet u Zagrebu, primjerice.

Citat sa stranica Sveučilišta u Zagrebu:

Sveučilište u Zagrebu, utemeljeno u drugoj polovini 17. stoljeća, najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Europi. Godine 2014. obilježili smo 345. obljetnicu utemeljenja.

1669. godina

Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu što je prihvaćeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište godinu 1669. uzima kao godinu svojega utemeljenja, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta. Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo godine 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis…

Toliko o nazadnom kleru i naprednoj znanosti neokomunističkih bulumenti

Max Planck, otac kvantne fizike i nobelovac, između ostalog, izjavio je i sljedeće: ”Nije nikakva slučajnost što su upravo najveći umovi svih vremena ujedno bili i duboko religiozni.

U prošlom sam tekstu naveo riječi Nikole Tesle, mogao bih ovdje navesti još stotine i tisuće citata najvećih fizičara, filozofa, pjesnika, matematičara… kojima oni slave Boga i izražavaju svoj stav vjere, ali to nije tema ove analize.

Tema je ove analize pokazati istinu o lažima kriptokomunističkih sosrosevskih plaćenika – preodgojitelja koji dižu neokomunističke revolucije u obrazovanju pozivajući se na svjetonazorski sukob tamo gdje nikakvog sukoba nema, dok ti isti kvaziznanstvenici kriptokomunisti istovremeno na području znanosti nemaju apsolutno nikakvih spomena vrijednih rezultata.

Zaključak: Neokomunistička revolucija u obrazovanju kroz bogomdane kriptokomuniste i kriptokumunističke agende sama sebe pobija u svim zahtjevima.

Učenici su preopterećeni

Učenici su prosječno loši u matematici i književnosti… i svemu ostalom…

Prvima treba olakšati, drugima otežati školovanje. Manji problem je što neokomunistički revolucionari i jedno i drugo tvrde za iste učenike, a jednom učeniku ne možeš u istoj reformi i olakšati i otežati školovanje, veći problem je što oni uopće ne shvaćaju koliko su logički i etički apsurdni, a kao takvi sramota za znanost.

Vjeronauk van iz škola
Engleski i informatiku u škole

Engleski i informatika obavezni su predmeti, vjeronauk izborni. To kao dokaz apsurdnih ili/ili zahtjeva bez ikakve osnove, osim ako je mržnja prema Bogu i čovjeku koji vjeruje u Boga argument za njegovo isključenje iz zajednice razumnih i ravnopravnih, no onda moramo iz zajednice razumnih i ravnopravnih isključiti i Teslu, Plancka, Blakea, Pascala, Tolstoja, M. L. Kinga, Konfucija, Kafku, Kierkeegarda, Platona, Newtona, Mendela, Einsteina, Kelvina, Faradaya i još tisuće i tisuće drugih, a sad jednostavno usporedite njihove umove sa našim vrhunaravnim preodgojiteljem i odlučite se tko vrijedi, svi ovi znanstvenici ili kvaziznanstvenici preodgojitelji?

Hrvatska je kršćanska – katolička zemlja i gotovo 90% stanovnika Hrvatske ima bar toliko prava da ima kao izborni predmet sat vjeronauka, bez obzira koliko to smetalo neprijateljima katoličanstva ili NWO, ta demokracija je! Sve dok kripto i neokomunisti opet ne uvedu jednoumlje kao državnu religiju koja će zamijeniti mrske kršćanske poruke ljubavi i mira, što izgleda nije daleka budućnost.

Ateizam je okrutan i mučan pothvat. Vjerujem da sam ga izveo do kraja.” Jean-Paul Sartre

Prethodni članakDemokršćani ili demonkršćani
Sljedeći članakU produkciji Projekta Velebit, rock obrada pjesme “U boj, u boj!”