Tomislav Jonjić – Narodi koji drže do sebe ne slave svoje okupatore! Takvo nešto je moguće samo u Hrvatskoj koja je još uvijek u duhovnome i političkom ropstvu, pa je još i danas počasni građanin glavnoga grada svih Hrvata jedan Vuk Stefanović Karadžić, čovjek koji nam je poricao pravo na ime i jezik, dakle – pravo na postojanje. A nije Karadžić jedini. Ipak, jedan iz te plejade – kumrovečki bravar i počasni član Akademije odnosno počasni doktor Josip Broz Tito – danas je zauvijek krenuo preko Romanije, na put bez povratka.
U Zagrebu je 21. 07. 2017. Odbor za imenovanje naselja, ulica i tgova, Gradske skupštine grada Zagreba, pod predsjedavanjem Zlatka Hasanbegovića, nakon žustre i nadasve zanimljive rasprave, izglasao prijedlog Gradskoj skupštini o promjeni imena Trga Maršala Tita.
U filmskom prilogu koji je za internet objavila Bujica, pokriveni su svi govori i komentari, u kojima je dominirao podulji osvrt Zlatka Hasanbegovića, s povijesnim osvrtom na Trg, koji je:
- za Kraljevine Jugoslavije nosio ime kralja Aleksandra;
- za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Trg 1., ili Prvi trg;
- za vrijeme Titove Jugoslavije Trg maršala Tita, i
- do sada u Republici Hrvatskoj, također Trg maršala Tita.
Zlatko Hasanbegović, nije poštedio imenovati još neke zagrebačke ulice koje nose nepodobna imena, pa se dade naslutiti da bi domino efekt trebao zahvatiti, ne samo ulice i trgove pod Titovim imenom diljem Hrvatske, nego i one čija imena predstavljaju pro-jugoslavenske tj. antihrvatske, kao i komunističke tj. antidemokratske ličnosti.
Protiv skidanja Titova imena s najljepšeg trga u Hrvatskoj, govorili su Radojka Borić i Rajko Ostojić, a kako je cijela rasprava bila dobro zasoljena, ne samo faktografskim podacima nego i temperamentnom ideološkom i svjetonazorskom retorikom, sjednica otkriva mnogo više nego samo argumente za i protiv Titova imena.
Spomenuti ću svoju tvrdnju od pred godinu ili više, da je sva sreća, što je prva Jugoslavija bila kraljevina a druga komunistička diktatura, jer da je kojim slučajem druga Jugoslavija bila parlamentarna monarhija, većina argumenata upotrijebljenih u korist uklanjanja Titova imena, nebi vrijedila kad bi se radilo o imenu “demokratskog” monarha, Aleksandra Karađorđevića.
To ne znači da je suverenističkoj sekciji Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, prva Jugoslavija i malo milija od druge, nego je cijelo ideološko ustrojstvo Republike Hrvatske postavljeno s demokracijom kao primarnom kvalitetom a državna samostalnost sekundarnom. Da nije tako, ustavna bi preambula o ZAVNOHU kao jednom od temelja hrvatske države, bila davno izbrisana, a Trg maršala Tita nebi potrajao ni godinu dana nakon što je završila osloboditeljska i revolucionarna akcija Oluja i nikla stidljivo samostalna i naglašeno demokratska Republika Hrvatska.
Živ Bog da je Aleksandar bio uveo Šestosiječanjsku diktaturu, a UHRO ga likvidirao, što je navodno također bila namjera hrvatske sekcije komunističke partije ali nije ostvarena radi velikosrpske dominacije partijom. Da nije bilo toga i da je kralj potrajao kao parlamentarni monarh, Radojka Borić i Rajko Ostojić bi vjerovatno zastupali ideju da se umjesto Titova imena, trgu vrati njegov prethodni naziv “Trg kralja Aleksandra”.
Tokom rasprave je bilo i nekoliko ispravaka za uporabu srpskih umjesto hrvatskih riječi, pa kad smo već kod toga, dokle će se Gradska skupština zvati “skupština” i tako pri izgovoru ostavljati kiseli okus u ustima, jer asocira na zloglasnu beogradsku skupštinu u kojoj je kroz dvije Jugoslavije hrvatskom narodu nanešeno više zla nego kroz sva stoljeća ugarske i austrijske dominacije?
Istaknut je bio nastup Tomislava Jonjića, koji se na facebooku sam na njega osvrnuo:
TOMISLAV JONJIĆ — Mnogi su danas u izravnome televizijskom prijenosu mogli pratiti zasjedanje Odbora zagrebačke Gradske skupštine za imenovanje naselja, ulica i trgova. Većinom glasova donesena je odluka da se taj trg prozove imenom Republike Hrvatske (kako je još prije nekoliko godina tražila udruga Krug za trg, a u lipnju ponovio gradonačelnik Bandić), a protiv je bila samo kolegica Radojka Borić. S njom sam ušao u malu prepirku, uljudno je poučavajući da hrvatski jezik za riječ „potjernica” ima svoju riječ – „tjeralica”. Domovina se brani i obranom jezika, zar ne? A nisam ni pomislio kako će nju – i sve one koji žale za Jugovinom i komunizmom – biti moguće uvjeriti da na javnim prostorima u demokratskoj Hrvatskoj ne mogu biti čašćeni simboli jugoslavenskoga komunizma, baš kao što se u Moskvi ne časti Napoleona, a u Dresdenu ni generalissimusa Staljina niti Arthura „Bombardera” Harrisa, pa makar su ova dvojica pomogla skršiti nacionalsocijalističku tiraniju (a Harris je za razaranje njemačkih gradova i pokolj civila dobio i plemićku titulu). Narodi koji drže do sebe ne slave svoje okupatore! Takvo nešto je moguće samo u Hrvatskoj koja je još uvijek u duhovnome i političkom ropstvu, pa je još i danas počasni građanin glavnoga grada svih Hrvata jedan Vuk Stefanović Karadžić, čovjek koji nam je poricao pravo na ime i jezik, dakle – pravo na postojanje. A nije Karadžić jedini. Ipak, jedan iz te plejade – kumrovečki bravar i počasni član Akademije odnosno počasni doktor Josip Broz Tito – danas je zauvijek krenuo preko Romanije, na put bez povratka. A makar Odbor ima zakonsku i statutarnu obvezu pribaviti savjetodavno (ne obvezujuće!) mišljenje Vijeća gradske četvrti Donji grad (na čijem se području taj trg nalazi), na prijedlog predsjednika dr. Zlatka Hasanbegovića jednoglasno je odlučeno da se očitovanje zatraži od vijeća svih gradskih četvrti. Od svih, a ne samo od jedne! Pa ćemo vidjeti kako demokracija djeluje na one koji su se s njome i s Hrvatskom obračunavali nožem i žicom; i kako demokracija djeluje na njihove političke sljedbenike.