Mons. Egidije Ivan Živković je govorio o oprostu, ali u kontekstu lustracije za koju je pozvao da se provede. Ustvrdio je da krivci moraju biti kažnjeni jer pravda mora biti zadovoljena. Biskup je pozvao na oprost ali ga je uvjetovao i kažnjavanjem krivaca i priznanjem krivice i pokajanjem i zadovoljenjem pravde koja u samom svom smislu uključuje i naknadu štete, i svim onim čime hrvatske vlasti svoju verziju “oprosta” nisu uvjetovale. Zar je netko stvarno očekivao da će kat. svećenik govoriti o osveti a ne o oprostu?

AUTOR: DINKO DEDIĆ

Primjećujem po komentarima da su mnogi vukovarsku propovijed mons. Egidija Ivana Živkovića, površno saslušali i povukli prebrze i površne zaključke.

Da se uvjerim jesam li ga ja krivo procijenio, saslušao sam ga pažljivo još jednom, pa sugeriram kritičarima da i oni to učine.

Mnogi su brzopleto zaključili da je Biskup govoreći o “Ojropi”, mislio na njenu političku dimenziju u formi EU, a nije, nego je nedvosmisleno mislio na europsku uljudbu kršćanskih korijena. To se jasno vidi i iz tvrdnje da se “Ojropa” čudi što Hrvati ne provode lustraciju. Ne čudi se EU kao političko ustrojstvo, nego se čudi Europa u smislu njene civlizacijske baštine. To se također vidi kada govori o tome da Hrvatska ima puno toga što može dati toj “Ojropi” gdje naglašava kuturu, tradiciju, vjeru i uljudbene vrjednote, a zasiguno ne hrvatska politička rješenja, unatoč toga što neki pokušavaju nametnuti zaključak kako se Europa divi hrvatskom zakonskom odnosu prema manjinama [sic.], o čemu detaljnije govori ustavno-pravni stručnjak dr. sc. Dubravko Ljubić u Podcastu Velebit:

dr. sc. Dubravko Ljubić: Abolirani a nelojalni Srbi ne mogu imati status manjine u Hrvatskoj

Neki postavljaju pitanja zašto bi mons. Živković gradio Srpski pravoslavni manastir u Austriji. Ne radi se o srpskom nego o grčkom manastiru, o čemu piše “Greek Europe Reporter” spominjući i mons. Živkovića u kontekstu:

First Greek Ortodox Monastery to be Built in Austria

Tvrdnje kako Biskup žali za žrtvama agresora na Hrvatsku, što bi valjda trebalo implicirati da su hrvatski branitelji krivi jer su ih ubijali u procesu obrane hrvatskoga teritorija, izvađena je iz konteksta.

Biskup je jasno govorio o sprkim i crnogorkskim majkama čija su djeca silom odvedena u rat i vraćena mrtva. To su bile žene koje su u Srbiji išle pred vojarne i zahtijevale da se rat zaustavi a njihovi sinovi vrate svojim kućama. Bez obzira na motive potaknute iz osobne brige poglavito za svoje sinove a možda ne i za hrvatsku sudbinu, taj je pokret značajno pridonio demoralizaciji srpske vojske, izbjegavanju njihovih sinova da budu unovačeni u agresorsku vojsku, dezerterstvu i konačnom kolapsu njihova ratnog pohoda na Hrvatsku.

Mons. Egidije Ivan Živković je govorio o oprostu, ali u kontekstu lustracije za koju je pozvao da se provede. Ustvrdio je da krivci moraju biti kažnjeni jer pravda mora biti zadovoljena.

Biskup je pozvao na oprost ali ga je uvjetovao i kažnjavanjem krivaca i priznanjem krivice i pokajanjem i zadovoljenjem pravde koja u samom svom smislu uključuje i naknadu štete, i svim onim čime hrvatske vlasti svoju verziju “oprosta” nisu uvjetovale.

Zar je netko stvarno očekivao da će katolički svećenik govoriti o osveti a ne o oprostu? Zar netko priželjkuje da se biskup Živković prema hrvatskoj prošlosti ponese onako kako se episkop Porfirije odnosi prema srpskoj, slaveći popa Đujića i pjevajući mu pjesme.

Sugeriram da poput mene, propovijed mons. Živkovića pažljivo preslušate još jednom, sve što je rekao, sve što nije rekao i sve što se može “pročitati između redova”, ovdje:

Marko Ljubić: Kolone sjećanja ne smiju postati alibi za nečinjenje