Matica se upravo nalazi u kriznom previranju, koje među nezadovoljnima stanjem ima za cilj iznjedriti temeljito revidiran statut i suvremen program djelovanja (sada ne postoji nikakav) za sljedeće desetljeće, dok se sam vrh (napose predsjednik dr. Stipe Botica i glavni tajnik Zorislav Lukić) tomu većinom žilavo odupire. Ove tribine zamišljene su od inicijatora u Glavnom odboru kao doprinos promišljanju mjesta i uloge najstarije hrvatske kulturne ustanove u današnjim i sutrašnjim okolnostima.
U srijedu navečer, 28. listopada, u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu održan je drugi po redu okrugli stol o budućnosti Matice hrvatske. Prvi je održan u lipnju, i bilo je planirano i obećano da će se nakon ljetne stanke okrugli stolovi održavati redovito svaki mjesec. Matica se upravo nalazi u kriznom previranju, koje među nezadovoljnima stanjem ima za cilj iznjedriti temeljito revidiran statut i suvremen program djelovanja (sada ne postoji nikakav) za sljedeće desetljeće, dok se sam vrh (napose predsjednik dr. Stipe Botica i glavni tajnik Zorislav Lukić) tomu većinom žilavo odupire. Ove tribine zamišljene su od inicijatora u Glavnom odboru kao doprinos promišljanju mjesta i uloge najstarije hrvatske kulturne ustanove u današnjim i sutrašnjim okolnostima. Sve to događa se uoči izvanredne skupštine najavljene za početak prosinca te nešto više od pola godine uoči redovne izvještajne skupštine – koju bi trebalo pretvoriti u izbornu, kako bi se skratio mandat sadašnjim izabranim tijelima na tri godine i omogućilo demokratsku provjeru, izbor novih dužnosnika i time nedvojbeno potrebno šire unutarnje „ventiliranje“ i „rekonfiguriranje“. Uvodna izlaganja iznijeli su prof. dr. Mirjana Polić Bobić i doc. dr. Vladimir Lončarević.
Profesorica Mirjana Polić Bobić, inače članice Glavnog odbora, iznijela je nekoliko osnovnih pitanja za koja je istaknula da na njih treba dati odgovore. Prvo je „statusno pitanje“: treba li Matica i dalje ostati obična udruga, jedna od 50-ak tisuća takvih, ili bi ju država trebala zakonom definirati kao središnju nacionalnu ustanovu hrvatskog naroda, što je ona realno bila i što objektivno zaslužuje biti?! Definiranjem nje kao ustanove s posebnim statusom ojačalo bi se njezinu ulogu. Zato predlaže da se na sljedeću tribinu pozovu stručnjaci koji bi iznijeli pravne i druge mogućnosti i aspekte novog definiranja statusa Matice hrvatske u samostalnoj hrvatskoj državi. Zauzela se za donošene novih Pravila (statuta) MH, prigovorila Predsjedništvu što ignorira zaključke Glavnog odbora, kao najvišeg tijela između dviju skupština. To se ponajprije odnosilo na neovlaštenu odluku Predsjedništva MH da ignorira prijedloge sedmeročlane radne skupine za sustavne i korjenite izmjene (zastarjelih i nedorečenih) Pravila, i da takvu odluku – iako za nju nije ni ovlašteno – donese bez nužnog kvoruma, sa svega tri nazočna od ukupno sedam članova, zatim na odluku Predsjedništva bezrazložno otkaže u posljednji čas održavanje posljednje sjednice Glavnog odbora, na to da ne postoji programa rada MH, da ne postoji koncepcija nakladničke djelatnosti, da nema dovoljno transparentnosti, da članstvo nije prikazano po ograncima, ali i na činjenicu da na ovu tribinu nije došao nitko od članova Predsjedništva (predsjednik dr. Stipe Botica ispričao se). Zauzela se za puno poštovanje propisne procedure predviđene Pravilima te da se u preostalih nekoliko tjedana do skupštine obave sve potrebne priprave. Istaknula je važnost demokratičnosti, transparentnosti i zakonitosti – kako bi planirana skupština imala „značajke legalnosti“. Temeljno je pak u sadržajnom smislu to da Matica hrvatska bude u stanju nuditi one odgovore u 21. stoljeću u okviru svoga djelokruga kakve je u drugim okolnostima, kada nije bilo hrvatske države, tako uspješno nudila u 19. stoljeću.
Dr. Vladimir Lončarević izrazio je suglasje u gotovo svemu sa svojom predgovornicom, posebice s idejom o nužnosti rješavanja statusnoga pitanja MH u hrvatskoj državi i pune državne potpore radu nje kao središnje nacionalne kulturne institucije kako bi ona mogla u punoj mjeri ispunjavati svoju ulogu. „Maticu hrvatsku tretiram kao instituciju koja obuhvaća ili treba obuhvaćati sve što kultura može obuhvatiti. Njezina svrha u utemeljiteljskom aktu bila je definirana vrlo široko i obuhvatno: od kulture i umjetnosti, preko filozofije do gospodarstva i drugih područja nacionalnog života. Ona ima pravo i obvezu i danas nuditi smjernice razvoja u svakom bitnom pogledu i ’okupiti sve što je dio hrvatske geopsihe’ (Filip Lukas)“, nastavio je Lončarević, dopunivši Lukasovu misao tezom da Matica treba opet biti „okupljalište hrvatskih vrijednosti“. Istaknuo je potrebu donošenja „strategije“ njezina djelovanja za sljedećih 10 godina, posvijestio važnost ogranaka, osobito onih „na rubu“, u BiH i ondje gdje žive hrvatske manjinske i iseljeničke zajednice, zatim potrebu povezivanja s Maticom hrvatskih iseljenika u zajedničkim programima, ojačavanja Hrvatske revije kao do 1990. najpoznatijeg iseljeničkog glasila, važnost obilježavanja nekih velikih obljetnica (2025., kada je stoga obljetnica 1925. odnosno jubilarne godine, kada je proslavljena 1000. obljetnica krunjenja prvoga hrvatskog kralja). S time u svezi zauzeo se za izradu „kalendarija“, kako neke važne obljetnice ne bi prošle tako da ih nitko ne obilježi, a isto tako i „spomeničkog zemljovida“ – „da vidimo što imamo, što nemamo“. Glede nakladništva, iznio je mišljenje da ne treba „gubiti energije na stvari koje trebaju činiti drugi“, ali da bi recimo prevođenje vrijednih djela Hrvata koji su pisali na stranim jezicima imalo smisla i uklapalo se u nacionalnu orijentaciju MH. Sve u svemu, „dobrobit Hrvatske i hrvatskog naroda“ mora biti „središnji cilj djelovanja MH“, pa treba „otvoriti raspravu u toj perspektivi prema budućnosti“ i nastojati da se u aktivnosti MH uključi mnogo više mladih ljudi.
U dužoj i sadržajnoj raspravi koja je slijedila uvodna izlaganja dana je potpora ponajprije rješavanju „statusnog pitanja“ MH. Prof. dr. Mario Grčević izrazio je nezadovoljstvo postojanjem „dviju matica“, MH i HMI, od kojih je ova posljednja (osnovana zna se kada i u koje svrhe) „zaštićena zakonom“, a prva nije, objasnivši kako nema nikakve potrebe da se područje djelovanja prema Hrvatima izvan RH „preklapa“. Trebala bi „postojati jedna Matica“, a to se može riješiti zakonom i – naravno – uz pretpostavku volje kod ljudi koji Maticu hrvatsku zastupaju.
Književnik Miro Gavran, inače član Glavnog odbora, zauzeo se za ugledanje na model HAZU-a, čiji je status središnje (znanstveno-kulturne) ustanove reguliran posebnim zakonom, a pritom je ona zadržala autonomiju i sama bira svoje vodstvo, ne određuje joj ga vlada. Požalio se što nije nazočan nijedan od sedam članova Predsjedništva, koji bi sve ovo o čemu se raspravlja i što se predlaže trebali čuti, te istaknuo kako je Glavni odbor inicirao potrebne promjene, a on osobno još prošle godine ove okrugle stolove, od kojih je prvi održan tek u lipnju, a drugi, evo, sada na izmaku listopada. Potvrdio je važnost obilježavanja obljetnica, a dogodine su velike i važne obljetnice svakako 500. obljetnica prvotiska Marulićeve „Judite“ i 350. obljetnica urote zrinsko-frankopanske. Zauzeo se nadalje za to da Matica otvara rasprave o aktualnim temema, primjerice o koronakrizi ili o migracijama („milijun migranata već je prešlo preko Hrvatske, a mi se ponašamo kao da se ništa nije dogodilo“), podsjetivši i na uspješnu tribinu MH o BiH nakon prošlih općih izbora u toj susjednoj državi. Zauzeo se i za to da tri mjesta za matičare iz BiH budu zajamčena u članstvu Glavnog odbora, neovisno o izbornom pragu.
Prof. Renata Husinec, predsjednica križevačkog ogranka MH još od 1990. i istaknuta djelatnica u kulturi i obrazovanju, poduprla je rješavanje „statusnog pitanja“ MH, „za dobro hrvatskog naroda“, a za strategiju je rekla da joj mora prethoditi definiranje misije i vizije. Govorila je i o neopskrbljenosti katedara odnosno knjižnica kroatistike i slavistike hrvatskim knjigama, „a kamoli knjigama MH“, u stranim sveučilišnim središtima. Primijetila je i da je u Matici „previše sijedih glava“ te da treba ozbiljno pristupiti pomlađivanju.
I ostali sudionici rasprave dati su potporu novim idejama, pri čemu su istaknuli i osobnu spremnost snažnije se uključiti u djelatnosti MH te potrebu jačanja i sadržaja i kadrovskog sastava Matičnih odjela, a i potrebu sređivanja statusa članstva po ograncima odnosno demokratskog reprezentiranja. Izneseno je da pitanje budućnosti Matice hrvatskih iseljenika i njezina eventualnog priključenja, u onomu aspektu organizacijskih zadaće koje ne bi preuzelo nadležno državno tijelo, Matici hrvatskoj treba razmotriti u razgovoru sa Središnjim državnih uredom za Hrvate izvan Hrvatske (iz kojega je jedan službenik sudjelovao u raspravi) i Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, u kojemu radi te je sa zakonskim nadležnostima i aktualnom spremnošću na izlaženje ususret potrebama Hrvata izvan domovine upoznat autor ovih redaka, koji je isto tako sudjelovao u raspravi.
Izneseno je i kritičko mišljenje po kojem je „Predsjedništvo MH čimbenik koji koči razvoj MH“ i „nameće slučajeve cenzure, pa i po političkom kriteriju“. Na što je slijedila opaska moderatora tribine, koji je na neobičan način vodio tribinu (sjedeći do pred sam kraj u publici), inače mlađeg zaposlenika središnjice MH, Mirka Cvjetka da Maticu zastupaju legalno izabrana tijela te da je tribina ostavila dojam kako je stanje lošije nego što jest, a učinjeno je mnogo vrijednoga i dobroga. S posebnim zadovoljstvom primljena je od njega obavijest da, iako nisu vođene bilješke ni zapisnik, tribina jest zvučno snimljena, pa je g. Cvjetko obećao – na zahtjev ’stroge profesorice’ Polić Bobić – da će u roku od jednog tjedna zvučni zapis biti prenesen u tekstualni zapis i razaslan e-poštom svim sudionicima okruglog stola.