Otkriven spomenik bl. Alojziju Stepincu u Sisku

Propovijed biskupa Košića na misi povodom otkrivanja spomenika u čast 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatrifikacije bl. Alojzija Stepinca.

0
1627

Spomenik, djelo akademskog kipara Tomislava Kršnjavoga, koji prikazuje bl. Kardinala s križem i dvoje male djece uz njegove skute, simbolizira kozaračku djecu spašenu u Sisku, ali i u Jastrebarskom i drugdje po Hrvatskoj, za čiji se lažni pomor Hrvatsku danas optužuje oštrije nego ikada i u brojevima napuhanim kao nikada, od završetka Drugoga svjetskog rata pa do danas.

To je odgovor Crkve u Hrvata na lažne i krivotvorene optužbe protiv njezina naroda, najgore zamislive optužbe genocida i pomora djece, iz usta istih onih koji i njega .

U zaštitu istine o svome narodu stajao je živi Alojzije Stepinac pred jugoslavenskim tužiteljima 1946. godine a danas stoji u Sisku kao simbol obrane od laži i klevete koja ne jenjava već sedam desetljeća.

Kada će hrvatska vlast, zadužena i zakleta raditi na dobrobit hrvatskoga naroda, konačno ispuniti svoje deržanstvo i stati u njegovu zaštitu i u zaštitu istine?

Propovijed na misi posvećenu bl. Alojziju Stepincu održao je sisački biskup mons. Vlado Košić i između ostaloga rekao: “Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik. Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne – bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država”.


Dokumentirani opis sudbine kozaračke djece, veliki dio kojih je završio u Sisku, autora Nikice Barića iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu: “Kozara 1942. — sudbina zarobljenika, civila i djece

Prethodni članakZaobiđeni Sporazum o normalizaciji iz 1996.
Sljedeći članakDokumentarni film: Macelj -Titovo stratište
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991.