Memorandum 2 (“srpski svet”) na djelu kroz programsku politiku HRT-a
U uređivačkoj politici HRT-a prepoznaje se promicanje interesa Srbije, a ne Hrvatske, Srpske pravoslavne crkve, a na Katoličke crkve među Hrvatima. Prepoznajemo vrlo česte priloge koji služe održavanju velikosrbijanskih mitova, laži i prešućivanja odgovornosti srpsko-pravoslavne i općenito srbijansko-srpske strane za zbivanja iz razdoblja 1918.-1941., 1941.-1945., 1945.-1990., 1991.-1995., kao i od 1995. do danas…
Očito je da se takvom uredničkom politikom danas svjesno i ciljano ide naruku današnjoj službenoj srbijanskoj, svesrpskoj i svetosavskoj ideologiji o “srpskom svetu” (Memorandum 2), koja implicira političke, gospodarske, medijske i teritorijalne aspiracije i pretenzije.
Peticija “Zahtjev za kadrovskim smjenama na HTV-u” uz koju je 27. ožujka u 12h stalo 539 potpisnika) sročena je i potpisi su prikupljeni nakon što se i zato što se Hrvatska televizija oglušila o izjavu pod naslovom “Porfirijeva dalekovidnica”, a potpisalo ju je šestero potpisnika i poslalo HRT-u, a i drugim medijima. Pismo javnosti prenijelo je više od 50, uglavnom elektroničkih, medija, na prostoru Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
https://community.sumofus.org/petition/67e6d627-44c7-440c-bc35-388bb914e88f/
U toj izjavi potpisnici su argumentirali zbog čega smatraju da je davanje prostora patrijarhu SPC-a u središnjem Dnevniku HTV-a 19. ožujka krupan novinarski i urednički propust, a vjerojatno i smišljen čin, kojim se na nedopustiv način u udarnom vremenu tretira pitanje kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i falsifikatorski pristupa drugim bitnim temama novije povijesti. U pismu je izražen i zaziv sv. Josipu, zaštitniku Hrvatske, “da nas zaštiti i od ovakvih intervjua i emisija na Hrvatskoj radio televiziji, koju pretplatnici ne plaćaju da proizvodi loš i štetan program!” Potpisnici su dodali kako su uvjereni “da većina pretplatnika i gledatelja očekuje ispriku i odgovornost, pa i smjene i ostavke na HRT-u”.
Na tu izjavu vodstvo HRT-a posve se oglušilo. Dapače, postupilo je neprofesionalno, neobjektivno i arogantno time što je u svojim televizijskim i radijskim informativnim emisijama i na teletekstu prešućivalo tu izjavu i ignoriralo sve kritičke glasove.
I druga središnja javna medijska ustanova, Hrvatska izvještajna novinska agencija (Hina), prešutjela je tu izjavu, odnosno nije javnost informirala o njoj, čime je pokušala onemogućiti mnoštvu svojih pretplatnika i korisnika da za nju uopće doznaju.
Obje te medijske javne kuće takvu su uređivačku politiku nastavile i nakon što su izjavu “Porfirijeva dalekovidnica” prenijeli mnogi mediji u Hrvatskoj i izvan nje, pri čemu je izjava prenošena u cijelosti ili u velikim dijelovima u nekima od najčitanijih srbijanskih medija. One su ignorirale i negodovanja brojnih drugih građana, a isto tako i kritičke izjave i komentare koji su se pojavili u javnosti.
Na izjave patrijarha Porfirija reagirao je vrlo kritički postulator kauze za proglašenje bl. Alojzija svetcem Katoličke crkve, mons. dr. Juraj Batelja:
Kritički komentari objavljeni su na nekim uglednim portalima, kao što su primjerice ovi:
Skandalozan četnički diverzantski ispad HTV-a i patrijarha Porfirija
https://direktno.hr/kolumne/evo-sto-je-solo-pjevac-s-dinare-za-hrt-porucio-iz-beograda-o-stepincu-227163/
Šiljo: Kako nam svijest oblikuju prosrpski „hrvatski“ mediji!
Na sve to HRT se sustavno oglušivao i reakcije prešućivao. Zbog te ogluhe vodstva HRT-a na našu izjavu, na druge argumentirane kritike i na jako veliko i rašireno nezadovoljstvo među mnogim Hrvaticama i Hrvatima, a osobito katolkinjama i katolicima, u domovini i inozemstvu, potpisnici izjave “Porfirijeva dalekovidnica” sročili su građansku peticiju i organizirali prikupljanje potpisa. U njoj su postavili točno određene i konkretizirane zahtjeve. Ona je drugi korak u borbi protiv tvrdokornih medijsko-političkih manipulacija HRT-a, koji je javna ustanova u ingerenciji Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, i za koju se u Hrvatskoj plaća zakonski obvezna pretplata.
U spomenutom teškom uređivačkom propustu, koji se može razumjeti i kao svojevrsna provokacija, ali i u brojnim drugim pristupima i sadržajima programa HRT-a prepoznajemo već jako dugo s jedne strane elemente i metode nekadašnje komunističke propagande protiv zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca odnosno protiv Katoličke crkve među Hrvatima, a s druge strane potporu monstruoznu kolektivnom okrivljivanju svega hrvatskoga (“magnum crimen”), pa i samog bl. Alojzija, kao duhovne i moralne vertikale hrvatskog naroda u doba najgorih totalitarizama, nacizma, fašizma i komunizma. Istodobno, ne vidimo da se na bilo koji način razotkriva odgovornost Srpske pravoslavne crkve za onakvu vrstu zlodjela za kakvu se sustavno okrivljuje subjekte na hrvatskoj strani. Niti da se ta i druga protuhrvatska postupanja kritički sagledavaju.
U uređivačkoj politici HRT-a prepoznaje se dakle promicanje interesa Srbije, a ne Hrvatske, Srpske pravoslavne crkve, a na Katoličke crkve među Hrvatima. Prepoznajemo vrlo česte priloge koji služe održavanju velikosrbijanskih mitova, laži i prešućivanja odgovornosti srpsko-pravoslavne i općenito srbijansko-srpske strane za zbivanja iz razdoblja 1918.-1941., 1941.-1945., 1945.-1990., 1991.-1995., kao i od 1995. do danas. Slikovito rečeno, ni Porfirijevo i drugih pravoslavnih svećenika pjevanje pjesama u pohvalu notornom četnikom zločincu Momčilu Đujiću ne nailazi ni na kakav kritički tretman na HRT-u niti se od episkopa SPC-a traži da se odrede prema bilo verbalnom ili stvarnom zločinaštvu činjenom u ime ideje velike Srbije, bilo prema izvršenim ’etničkim čišćenjima’ s elementima genocida nad hrvatskim i susjednim narodima. Očito je da se takvom uredničkom politikom danas svjesno i ciljano ide naruku današnjoj službenoj srbijanskoj, svesrpskoj i svetosavskoj ideologiji o “srpskom svetu” (Memorandum 2), koja implicira političke, gospodarske, medijske i teritorijalne aspiracije i pretenzije.
Svi koji su potpisali peticiju opetuju već izrečeni zahtjev za utvrđivanjem odgovornosti na HRT-u, za smjenama i ostavkama svih odgovornih i za temeljitu promjenu politike, smjera i uređivačke koncepcije hrvatske nacionalne radiotelevizije, koja je spram vlastite države i njezina matična naroda (p)ostala uvelike anacionalna, a u nekim dimenzijama i opasno protunacionalna.
Peticiju je svojim potpisima poduprlo više od petsto potpisnika, uglavnom iz Hrvatske, ali i iz izvandomovinstva. Peticiju su potpisali predstavnici svih slojeva hrvatskoga društva, među kojima su umirovljeni hrvatski generali i admirali, biskup, akademici, sveučilišni profesori, magistri i doktori znanosti, književnici, urednici, novinari, branitelji i predstavnici udruga, Hrvati izvan Republike Hrvatske, oni iz Bosne i Hercegovine i drugih europskih i prekooceanskih država.
Tekst peticije i popis potpisnika peticije stavljamo na raspolaganje širokoj javnosti, osobito medijima, njihovim urednicima i suradnicima.
U Zagrebu, dne 27. ožujka 2021.
general bojnik u miru Ivan Tolj
general bojnik u miru Ivan Kapular
admiral u miru Davor Domazet Lošo
prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general
prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak
akademik Josip Pečarić
književnik Zdravko Gavran
Napomena: Od nositelja peticijske inicijative doznajmo da se ukupna upravna i urednička vertikala Hrvatske radiotelevizije posve oglušila o zahtjeve iz peticije te da, povrh toga, ni HRT ni Hina nisu u svojim informativnim emisijama i servisima objavili ni vijest o peticiji. Zbog toga će se sedmorica nositelja inicijative obratiti (ili su se nakon zaključenja ovog broja Hrvatskog slova već obratila) neovisnim tijelima koja su temeljem zakona imenovana od Hrvatskog sabora da bi nadzirala rad i HRT-a i Hine u ime hrvatske države, koja ih je osnovala.