Pioniri, pioniri, kada ćete odrasti?

Ovo nije povijest koja se ponavlja iz stoljeća u stoljeće nego se ponavlja svakih 4 ili 5 godina, . . . . . pionirima.

0
3522

Ni kape titovke, ni crvene marame, ni pjesme, ni pionirske zakletve, nisu uspjele sačuvati državu za koju smo zaključili da nema pravo postojati. A onda je u krvi stvorena država u kojoj su nakon njena osamostaljenja, bivši pripadnici istog tog državnog terorizma pohvatali najviše funkcije i nastavili glorificirati iste te “vrijednote” radi kojih se ogroman postotak hrvatskoga naroda razbježao po svijetu i radi kojih se i danas raseljava kao da se ništa nije promjenilo.

Autor: Dinko Dedić

Nastup Folklorne grupe Mladi Hrvati iz Clifton Hilla (Melbourne) u Zadru 11.07.2019. s dječjom pjesmom “Seljančice malena” podsjetio me na moje prve školske dane 1957. godine, kada su nas učili pjevati drugačiju verziju ove pjesme:

Pioniri maleni mi smo vojska prava
svakog dana rastemo ko zelena trava
smrt fašizmu a sloboda narodu
i mene će moja mati pionirom zvati.

Da ju je netko od nas tada zapjevao s originalnim stihovima, roditelji bi se našli u velikim problemima, nastala bi detaljna istraga roditeljskih sklonosti tokom tzv. NOB-a, uz Jugoslaviji primjernim posljedicama, po principu da je bolje ako dijete ostane bez roditelja, nego da ga uče izvrtati službeno ozakonjenu liriku.

Pa ipak, iz te poslijeratne generacije iznikli su najtvrđi borci za hrvatsku samostalnost, radi kojih je udba pretvorena u najveću organizaciju državnog terorizma, koja je po svijetu likvidirala više bivših Titovih pionira nego sve službe Varšavskoga bloka zajedno svojih.

Ni kape titovke, ni crvene marame, ni pjesme, ni pioniske zakletve, nisu uspjele sačuvati državu za koju smo zaključili da nema pravo postojati. A onda je u krvi stvorena država u kojoj su nakon njena osamostaljenja, bivši pripadnici istog tog državnog terorizma pohvatali najviše funkcije i nastavili glorificirati iste te “vrijednote” radi kojih se ogroman postotak hrvatskoga naroda razbježao po svijetu i radi kojih se i danas raseljava kao da se ništa nije promjenilo.

Možda bi te stihove trebalo prilagoditi današnjici:

Pioniri maleni, mi smo vojska prava
bježimo po svijetu ko muhe bez glava.

Ipak, nešto se je promijenilo – Otkrili su oni “demokraciju” kao humaniji oblik utjerivanja istih onih principa. Kako se Tito toga nije sjetio, kada je bio tako pametan, nego su se domislili tek njegovi nasljednici, neki od kojih su za Tita krvavili ruke a danas u Hrvatskoj, nakon što su vršili najviše državne funkcije, bogato nagrađeni za svoje “zasluge hrvatskomu narodu”, ležerno izdaju knjige, odlaze kao časni i zaslužni (kurvini) sinovi na predsjedničke inauguracije i proslave, a na Hrvatskoj televiziji nastupaju kao specijalni gosti i opravdavaju potrebu bleiburškog klanja kao pravedne borbe za spas “omiljena” im naroda.

Dobar primjer tome je prilog iz indexa:

https://www.index.hr/magazin/clanak/danas-kad-postajem-pionir-mali-podsjetnik-za-sve-one-koji-su-odrastali-u-bivsoj-jugi/933586.aspx

Pa što se dogodilo, pitaju se mnogi? Sve nam je jasno kroz cijelu našu pisanu povijest. Znademo kako smo ušli u Personalnu uniju s Mađarskom 1102. i kako smo 1527. izabrali Habsburgovce za hrvatske kraljeve i kako smo 1918. dobili srpskoga kralja za suverena i 1945. Tita za vladara kao okljaštrena i na ostatke ostataka svedena federalna jedinica u sastavu druge Jugoslavije. Sve znademo iz vremena prije našega, a ne znamo što nam se dogodilo u vremenu kojemu smo suvremenici od proglašenja nezavisnosti 1991. pa do danas.

Zar moraju emigrantska djeca, djeca onih koje vladajući još i danas neslužbeno svrstavaju u neprijateljsku emigaciju, u Hrvatskoj pjevati originalnu liriku te dječje pjesme i onda se vraćati odakle su i došli, jer u Hrvatskoj nema ni posla, ni dostojna edukativnog sustava, ni zdravstvenog sustava, ni mirovinoskog sustava, ni vizije za budućnost ni nacionalnog ambijenta kojemu su Hrvati težili tolika stoljeća? Ima li smisla u tome da se djeca jugoslavenskih izbjeglica u Australiji vraćaju u domovinu svojih otaca, kako bi postali hrvatske izbjeglice u Irsku?

Pioniri, pioniri, nije li krajnje vrijeme za odrastanje?

Odgovori na sva pitanja su tu pred našim nosevima, i kako je do ovoga došlo i kako to stanje promjeniti. Ne pozvam ja na oružanu revoluciju, jer može se to i demokratskim putem, ali ne putem ove korumpiranje i uzurpirane demokracije, koliko god ju zamatali plaštem europske uljudbe i demokršćanske tradicije.

Bez promjene sustava, od izbora do izbora, u nedogled, na pozicije će dolaziti ljudi uz poklike odobravanja, zgrnuti za svog mandata što god budu mogli i odlaziti uz psovke onih koji su im klicali. To nije povijest koja se ponavlja iz stoljeća u stoljeće nego se ponavlja svake 4 ili 5 godina, . . . . . pionirima.

Najprije treba izboriti promjenu sustava, jer susatav određuje kakvi ljudi dolaze na vlast i u kakve će ih sustav prevoriti žele li ostati na vlasti. Badava se veseliti padu Kuščevića jer u repu za njegovo mjesto čeka stotinu novih kuščevićevića i ako nisu kao on takvi kada se pojave, takvi će postati, jer sustav je lonac u kojemu se kuhaju sustavni vođe hrvatskoga naroda. I nije dovoljno mijenjati samo izborni sustav, nego cijeli sustav, kroz sve tri grane vlasti.

Jedino zato vrijedi vidjeti Škoru kao preferncijalnog kandidata, ne radi toga što lijepo pjeva, nego zato što što je jedini on najavio sustavne promjene. Ali nikome ne potpisivati prazan ček, jer pogledajte kako oni koji su se Predsjednici po svim mogućim medijima, na dan njene inauguracije i velikih obećanja, javno zaklinjali na bezuvjetnu i neograničenu vjernost, danas istoj toj predsjednici, isti ti, po istim medijima psuju majku, ne zato što je ona to zaslužila, nego zato što su oni bili spremni vjerovati u ljude a ignorirati sustav koji ih formira, pa da upravo uđu s najboljim namjerama, taj sustav će ih ili formirati ili izbaciti.

Bez promjene sustava, od izbora do izbora, u nedogled, na pozicije će dolaziti ljudi uz poklike odobravanja, zgrnuti za svog mandata što god budu mogli i odlaziti uz psovke onih koji su im klicali. To nije povijest koja se ponavlja iz stoljeća u stoljeće nego se ponavlja svakih 4 ili 5 godina, . . . . . pionirima.

Prethodni članakPodcast Velebit – Herman Vukušić: Hrvatska je zemlja psihijatrijskih političkih i društvenih poremećaja
Sljedeći članakGrčka tragedija zasnovana na mitu –
hrvatska na mitu i korupciji
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.