Perfidijevi ordeni za one koji ‘ne sramote kršćanstvo’


Dragec Pilsel je zaslužio novi nadimak “Jovan” jer je Porfirije za njega “kršćanin koji ne sramoti kršćanstvo”. Prije odlikovanja Miloševićeva ratnog huškača Vučelića, SPC ordenom svetog Save odlikovani su Radovan Karadžić, Milorad Dodik, Vojo Šešelj, Aleksandar Vučić, Toma Nikolić zvan Konj, Aleksandar Vulin, Dragan Marković-Palma, Aleksandar Lukašenko i drugi.

Autor: Zvonimir Hodak

Iza nas je dinamičan tjedan. Dinamični Dinamo je stigao od 0:3 do 3:3 u Rijeci. No, nećemo  ovaj puta o nogometu jer ima puno zanimljivijih tema.

Na primjer, žustro i dinamično Dragec, Carlos, Zvonimir, Jovan Pilsel objašnjava fenomen patrijarha Porfirija iliti Perfidija i njegovih kružoka s jugo-elitom u Zagrebu. Ukratko, Perfidije je po Dragecu kršćanin koji ne sramoti kršćanstvo. Odlikovanjem Vučelića ordenom svetog Save, a koji je SPC dodijelila Miloševićevom ratnom huškaču Vučeliću, valjda za sve počinjene zločine, dokaz je da je Dragec zaslužio svoj novi nadimak ”Jovan”. Naime, Milorad Vučelić je bio, u vrijeme početka agresije na Hrvatsku, ravnatelj Radio-televizije Srbije te je kao takav bio Miloševićev Goebbels. Valjda se baš zato taj ratni huškač našao u ”biranom društvu” kojem je SPC dodijelila Orden svetog Save.

Taj vrijedni orden za SPC-u do sada su dobili oni ”koji ne sramote kršćanstvo”. Da ih samo djelomično nabrojim: Radovan Karadžić, Milorad Dodik, Vojo Šešelj, Aleksandar Vučić, Toma Nikolić zvan Konj, Aleksandar Vulin, Dragan Marković-Palma, Aleksandar Lukašenko itd… Sad recite da naš Perfidije ili Porfirije nije politički mag. Treba biti strpljiv pa dočekati da Patrijarh u tu ”pastoralnu” skupinu iz sela Ba ubaci i našeg Drageca. Tipa koji nam se redovito javlja iz ”prestolnice” pravoslavnih kršćana s nekog novog kružoka biranog društva u koje spadaju i ”naši” Vedrana Rudan, Igor Mandić, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Ante Tomić…

Nevjerojatna je ta opsjednutost naših političkih gusaka s tom beogradskom maglom. Šteta što nismo kopirali zakone nekih pametnijih zemalja kao što je na primjer Izrael. Zemlja koja ima oko 160 nobelovaca. I tamo žive njihovi Drageci, Tomići, Vedrane… Na primjer, kad takvi izraelski dupleri gostuju u Damasku, Kairu, Bejrutu, Bagdadu, Teheranu… i ostanu užasnuti kakvu ”fašistoidnu” politiku Židovi vode prema svojim komšijama Arapima pa se, čašćeni i maženi, ”istresu” na svoju domovinu te se, punih džepova, žele vratiti natrag u svoj ”demokratski” izraelski mrak. Tada ih na granici dočekaju carinici koji im najljubaznije priopće da im je putovnica poništena i da više nisu državljani ”mračnog i profašističkog” Izraela.

Mene ne čudi što našu Vedranu, k’o i ostale ”intelektualne proletere”, Zoran Milanović nervira svojim izjavama i zato kod njih prilično nisko kotira. Više me zanima kako ta anti-talentirana ”književnica” uspoređuje Vučića i Milanovića: ”Vučić je žilav, a Milanović je dvorska luda na dvoru bez kralja” te nadodaje: ”Nesposobna lijenčina…”. Nakon takvih njenih verbalnih prostota i ispada samo je pitanje dana kad će dobiti odlikovanje svetog Save.

Čovjeka razveseli, čak i kad samo o tome mašta, kako bi, u takvoj hipotetskoj situaciji, izgledale smrznute face jedne Vedrane Rudan ili mučenički izraz Ante Tomića, Bore Dežulovića, da ne nabrajam ostale. Međutim, sve je to u našem slučaju samo bolesna imaginacija jednog desničara… Ipak, nije loše tako maštati.

Vedrana Rudan, kao da nešto sluti, oglasila se u Kuriru: ”Bojim se da će na idućim hrvatskim izborima za predsjednika države pobijediti lobotomirani majmun…”. Naime, kaj, naša Vedrana je očito, za vrijeme svojih čestih posjeta otadžbini navikla susretati samo ”visoko-kvocijentne” intelektualce kao što su Aca Vulin, Voja Šešelj, Perfidije… Usput, naša je Vedrana za Kurir objasnila razlog svojih toplih osjećaja za Beograd rekavši kako ljubi taj grad: ”Obožavam Beograd, njegove ulice, njegov ritam, ljude”. Kad toliko preferira Beograd Zagrebu (valjda punom ustašoidnih i perverznih Hrvateka), neka tamo i ostane te uživa u životu. Od tamo može mirno i do mile volje, uz široku javnu podršku svojih istomišljenika s one i ove strane granice, pljuckati po Hrvatskoj, Zagrebu i ”lobotomiranim majmunima” na Pantovčaku.

Mene ne čudi što našu Vedranu, k’o i ostale ”intelektualne proletere”, Zoran Milanović nervira svojim izjavama i zato kod njih prilično nisko kotira. Više me zanima kako ta anti-talentirana ”književnica” uspoređuje Vučića i Milanovića: ”Vučić je žilav, a Milanović je dvorska luda na dvoru bez kralja” te nadodaje: ”Nesposobna lijenčina…”. Nakon takvih njenih verbalnih prostota i ispada samo je pitanje dana kad će dobiti odlikovanje svetog Save. Žalosno je ipak da u Hrvatskoj vlast nema ni toliko ponosa da oduzme državljanstvo osobi koja instituciju predsjednika svoje matične države javno naziva ”dvorskom ludom” i ”nesposobnom lijenčinom”.

Navodno je, prema Facebooku, premijerka Ana Brnabić decentno i diplomatski komentirala ostavku Kurza: ”Nikada ga nisam volela”. Ujedno, pouka Kurzu: nije lijepo pravom prijatelju, kad saznaš da je gay, okrenuti leđa!

I Superman je postao GLBT


Kod nas na ”brdovitom Balkanu”, zamislite, neki lik (inače poznati liječnik dr. Richter), koji je bio postavljen za ravnatelja Dječje bolnice na Srebrnjaku, sudjelovao je u ”mračnom” Hodu za život. Pazite, riječ je o pedijatru koji treba raditi u dječjoj bolnici, u zemlji koja ima teške probleme s natalitetom. Ravnatelj dječje bolnice je protiv abortusa umjesto da ga promovira i potiče.

Kada smo već kod te osjetljive globalne teme, zanimljivost dolazi iz sfere crtića. Navodno je legendarni Superman zaljubljen u svog kolegu s posla. Dok ”napredni” svijet divovskim koracima ulazi u ”bolju budućnost”, a Superman bira dečkiće, mi Hrvateki ukopani smo u podravsku meglu i ne mičemo se s mjesta.

Tako, recimo, Nenada Stazića, bivšu SDP-ovu zvijezdu, muče socijalni problemi. Neno provodi žurnu anketu pa nas pita: ”Jeste li za to da pri odlasku u Irsku hrvatski branitelji imaju prednost?”. On sigurno neće otići u Irsku trbuhom za kruhom jer ga tamo nitko ne treba i nema kome prodavati maglu, a nije ni branitelj. Rea Silvestra se tomu malo čudi na Fejsu: ”Global-liberalna agenda ide dalje… još samo da muškarci počnu rađati ili ne?”.  I tako, dok se cijeli svet bavi problemima epohe, Superman postaje LGBT.

Za to vrijeme kod nas na ”brdovitom Balkanu”, zamislite, neki lik (inače poznati liječnik dr. Richter), koji je bio postavljen za ravnatelja Dječje bolnice na Srebrnjaku, sudjelovao je u ”mračnom” Hodu za život. Pazite, riječ je o pedijatru koji treba raditi u dječjoj bolnici, u zemlji koja ima teške probleme s natalitetom. Ravnatelj dječje bolnice je protiv abortusa umjesto da ga promovira i potiče. Naravno, odmah mu je dato do znanja da odstupi. Sada se u Bujici doktor tuži kako su mu drugovi iz Možemo sugerirali da ne nastupa javno nego samo preko odgovornog druga, glasnogovornika Gradske uprave – Jagića. Iako to nije rekao, ali ne bih se začudio da su mu, onako usput, citirali Lenjina i Milu Kekina koji su navodno rekli: ”Cijela politika je kadrovska politika”.

HDZ njima Dobronića, a oni njemu 10-15 milijuna kunića kazne


Sad vi u HDZ-u lijepo iskeširajte 10-15 milijuna kunića kazne u državni proračun pa si i dalje birajte predsjednike protiv volje ”sudaca”… Imperija je uzvratila udarac!

To su već odavno shvatili i u HDZ-u. Iako nevoljko, jer nije njihov, HDZ je na kraju ipak podržao Dobronića pa smo napokon dobili novog predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske. Međutim, zanimljivo je kako je, nekako u isto vrijeme, HDZ-u napokon izrečena presuda pa je i službeno osuđen kao stranka zbog korupcije. Prvi je tu vremensku koincidenciju uočio Zoran Milanović. Čudna koincidencija!

Eto, sad vi u HDZ-u lijepo iskeširajte 10-15 milijuna kunića kazne u državni proračun pa si i dalje birajte predsjednike protiv volje ”sudaca”… Imperija je uzvratila udarac! Naravno, samo onda kad može. I tako, dok se mi zabavljamo s izjavama Vedrane, Jovana Pilsela, nadbiskupa Uzinića koji se srami što je čovjek, Andrija Hebrang, profesor emeritus, bivši ministar zdravstva i obrane, upozorava: ”Polako se planira da ta ljevica opet preuzme Hrvatsku. Tko to ne vidi, taj je politički kratkovidan”. Mudar čovjek, ili?

Aleksandar Solženjicin je jednom o ljevičarima napisao čistu istinu: ”Znamo da lažu, znaju da lažu, znaju da znamo da lažu, znamo da znaju da znamo da lažu, ali još uvijek lažu”.

Teorija prihvatljivog razočaranja


Da ne mislimo na inflaciju i rast cijena, mediji nas zabavljaju divljenjem Kinezima. Zahvaljujući njihovoj brzini i efikasnosti Pelješki će most biti završen možda i prije roka, a navodno su napravili i bolnicu za šest dana, itd. O tome da se u Bosni može završiti faks za četiri dana, nitko ni riječi…

Političke tenzije polako ustupaju mjesto socijalnim problemima. Računi za plin i struju potiskuju pitanje imigranata, ”Srpskog sveta”, platforme Možemo! i njihovog puta u ambis. Vladina taktika je jasna. Treba spustiti očekivanja na razinu prihvatljivog razočaranja. Cinik na Fejsu objavljuje da će kila graha u jesen koštati oko 40 kuna, uz komentar ”ove godine će samo bogati prditi”. Da ne mislimo na inflaciju i rast cijena, mediji nas zabavljaju divljenjem Kinezima. Zahvaljujući njihovoj brzini i efikasnosti Pelješki će most biti završen možda i prije roka, a navodno su napravili i bolnicu za šest dana, itd. O tome da se u Bosni može završiti faks za četiri dana, nitko ni riječi…

Ma koliko pokušavali humorom ublažiti sve tužniju socijalne slike Hrvatske, nedostatak novca za osnovne potrebe postaje krucijalan problem mnogih naših sugrađana. Moj prijatelj Zdenko ima za to pragmatično rješenje: ”Tko nema para, bez njega se može!”. Bravo, Zdeno! Pametan i praktičan čovjek. Šteta što nije političar.

Kod Marka Juriča prvo gostovanje – kod Marka Juriča zadnje gostovanje


Kad sam stjecajem okolnosti pred jedanaest godina ušao u kolumnističke vode, prvi koji me je zamijetio bio je Marko Jurič. Pozvao me je u svoju emisiju ”Markov trg”. Bio sam iskreno iznenađen i s veseljem sam prihvatio poziv. Neki dan me Marko pozvao kao gosta u njegov ”Podcast Velebit” te sam patetično obznanio da mi je to zadnje gostovanje pred kamerama.

Gadno je kad moraš sam od sebe okrenuti glavu. To se ovih dana dogodilo upravo meni. Kad sam stjecajem okolnosti pred jedanaest godina ušao u kolumnističke vode, prvi koji me je zamijetio bio je Marko Jurič. Pozvao me je u svoju emisiju ”Markov trg”. Bio sam iskreno iznenađen i s veseljem sam prihvatio poziv. Neki dan me Marko pozvao kao gosta u njegov ”Podcast Velebit” te sam patetično obznanio da mi je to zadnje gostovanje pred kamerama. Odlučio sam, naime, prestati s pojavljivanjem u TV emisijama te svoje političke poglede i komentare plasirati još samo kroz kolumne. Ovim zadnjim nastupom kod Juriča htio sam pokazati kako je Marko bio prvi koji me zvao na TV, pa eto sada, nakon godina nastupa na raznim TV-ima, taj krug zatvaram opet s njim. Poslije snimanja nešto smo i popili pa me Marko zapitao ”zašto?”, koji je pravi razlog da ne želim više nastupati u televizijskim emisijama.

Kako je često ”prilagođena” istina zamjena za laž, nakon dvije čašice, iznenada sam se ohrabrio i važno mu rekao: ”Moj Marko, povlačim se iz off-medija jer me više nitko ne zove! Ne mogu oni mene toliko ignorirati koliko ja mogu odbijati njihove pozive kojih neće ionako biti”. Možda sam mogao smisliti i neki duhovitiji ili pametniji razlog, ali kad se uplete Jack Daniels… Sada za mene više ne pali uzrečica ”Ne rušite mostove iza sebe, možda se morate vratiti”. Stoga, od sada pa nadalje, svima vama koji želite pljuckati po meni, ostaje samo mogućnost da, na bar osam portala na kojima se objavljuje moja kolumna u ponedjeljak ujutro, istresete svoju žuč i bijes.

Međutim, još par riječi o tom mom zadnjem gostovanju na TV-u jer želim ispraviti jedan lapsus koji mi se potkrao. Naime, tijekom emisije komentirao sam konačnu odluku žalbenog vijeća VSH-a u aferi FIMA medija. Između ostalog, razgovor je došao i na dolazak ”dragog” Ive na čelo HDZ-a. Drugi dan, kad sam slušao što sam govorio, morao sam ”okrenuti glavu od sebe”, kada sam čuo sebe kako doslovno kažem: ”Plenković je došao na čelo HDZ-a uz dvije izborne prijevare…”. Borbaši, itd. Naravno, mislio sam na Sanadera, ne na Plenkovića. Stoga ako Plenki nekim slučajem dozna za ovaj moj lapsus, onda neka mu ovo bude moja javna isprika. Bio je to samo ubod dekoncentriranog komarca. Što se tiče optužnica protiv Sanadera, pokazalo se da su sve bile osnovane, samo se ne zna tko je kriv!

Zlobnici navodno tvrde kako Stipe Mesić i danas energično odbija insinuacije da je pomilovanje petorice Srba osuđenih za ratne zločine potpisao ćirilicom.

Plenki prema Vučiću sladoledarski i eu-diplomatski a Zoki fajterski direktno


Reakcija našeg premijera karakterističnija je za europske diplomatske salone negoli kao državnička poruka jednog naroda agresivnom vođi ”Srpskog sveta”. To robovanje EU-formi kontraproduktivno je, barem u komunikaciji sa srpskim političkim vodstvom. Način kako Milanović rješava verbalne izazove koji su mu upućeni ili one na koje smatra da treba reagirati, to je konkretno, direktno i razumljivo svakomu. Fajterska elokvencija, svojstvena Milanoviću, puno je efikasnija u borbi protiv ”Srpskog sveta”.

Zoran Milanović sve više postaje ”naš predsjednik”. HDZ bi od njega mogao ponešto i naučiti. Recimo, nedavna ”molba” Plenkija Vučiću da se ne upliće u hrvatski jezik tvrdeći da je to srpski jezik koji Hrvati zovu hrvatskim. Takva reakcija našeg premijera karakterističnija je za europske diplomatske salone negoli kao državnička poruka jednog naroda agresivnom vođi ”Srpskog sveta”. To robovanje EU-formi kontraproduktivno je, barem u komunikaciji sa srpskim političkim vodstvom. Način kako Milanović rješava verbalne izazove koji su mu upućeni ili one na koje smatra da treba reagirati, to je konkretno, direktno i razumljivo svakomu. Fajterska elokvencija, svojstvena Milanoviću, puno je efikasnija u borbi protiv ”Srpskog sveta”.

Vučić nije od jučer. U Glini je ranije negirao Hrvatsku kao državu, danas negira hrvatski jezik… kao da smo mi Hrvati traktorijadom ušli u povijest ratovanja. Ako jednom povijest opet postane farsa onda se ”sladoledarskom” diplomacijom nećemo uspeti na zelenu granu. Za sada HDZ-ov posao odrađuje Milanović, ali to neće uvijek biti dovoljno. Projekt ”Srpskog sveta” je tu, pred nama. Odobren od SANU-a. Nećemo valjda, i kad će već traktori voziti na hibridni pogon, mi i dalje ostati ”dudeki”, koji znaju komunicirati jedino s ”lepo prosim, kaj bi šteli…”?!

Milanović nije zaražen tim kmečarskim stilom i dobro osjeti kad, kome i kako odgovoriti. Iako u politici, kao i u ostalim društvenim djelatnostima, postoje određena pravila ponašanja i komuniciranja, ona vrijede između onih koji ih se međusobno pridržavaju. Kad jedna strana grubo uvrijedi drugu stranu, ”zdrav razum” i nacionalni ponos, da ne kažem interes, zahtijeva da se jasno i čvrsto odgovori. One političke mimoze koje se stalno boje jasno, hrabro i istinito reći što je u interesu njihovog naroda i države te trpe različite uvrede i podmetanja samo zato jer bi suprotstaviti se bilo nediplomatski, u stvari se boje s jedne strane za svoj međunarodni imidž, a s druge koketiraju s domaćim kritičarima kako ih ne bi kritizirali.

Nadam se da će hrvatska Vlada i diplomacija otvorenog garda ući u ring s novim virusom s istoka – ”Srpskim svetom”.

Navodno se vlast zbog štednje sprema smanjiti roditeljima porodiljsku naknadu ili skratiti rok za rađanje na pet mjeseci. Pa dame, birajte!

Izvor: direktno.hr

Komentari