Da bi hulje i izdajice, lažni prosvjetlitelji i demagozi izvršili zadatak kreiranja novog poretka za život, odabrana je žrtva. Lešinari se okomiše na mladost, simbol života. Mlade se ne uči kako je život dar, dan od Boga, i kako ga treba živjeti u ljubavi i požrtvovnosti za bližnje, a pravo čovjeka život dostojan moralnih, etičkih i duhovnih vrijednosti. Zato treba uzrokovati brutalan i snažan potres u njihovim dušama i srcu kako bi ih se pripremilo na prihvaćanje opačina, moralnog posrnuća i kako više ne bi razlikovali dobro od zla, vrjednote od pogibelji.
“…Milica je odgledala tu scenu do kraja, vidjela je kako je dječaku gurnuo dva prsta jedne ruke u usta i kako ga drugom rukom drži za kosu, gledala je kako pušta da dječak padne na pod kao pretučeno pseto, kako dolazi do zraka i kako vlastitom znojnom majicom briše govno s kurca…” Odlomak je ovo iz knjige Črna mati zemla Kristiana Novaka. Riječ je o jednoj od preporučenih knjiga za izbornu lektiru koju aktualno hrvatsko ministarstvo odgoja i obrazovanja predlaže za izborno čitanje i analizu nastavnicima i učenicima srednje škole. Tekstovi obiluju nastranim, mračnim, pedofilskim i pornografskim sadržajima s morbidnim pričama. Prikazuju se silovanja, opisuje homoseksualni odnos, incest, izopačena i nastrana seksualnost, iznose nemoralne i nihilističke poruke. Postavlja se pitanje što mladi čitatelj, koji se nalazi u fazi razvoja i formiranja vlastitih moralnih vrijednosti, može osjećati u duši tijekom čitanja ovog i sličnih odlomaka? Kakve emocije ovakvi tekstovi mogu potaknuti kod adolescenata? Gađenje? Zaprepaštenje? Oduševljenje? Sram? Ako pretpostavimo kako je mladog čitatelja obuzeo sram, koji je inače teška emocija, a kada emocija postane teška čovjek ima osjećaj kako nešto dubinski nije u redu s njim, može se očekivati povlačenje u sebe, zatvaranje u svoju tamu. Je li ovo pravi cilj egzekutora hrvatskom čovjeku nametnutog i ideologiziranog odgoja i obrazovanja? Stvoriti deformirani i(li) buntovni naraštaj bez moralnih i duhovnih vrijednosti, stvoriti nakaradna uporišta kojima će ih osposobiti za preuzimanje uloge aktivnih građana novog poretka? Da bi hulje i izdajice, lažni prosvjetlitelji i demagozi izvršili zadatak kreiranja novog poretka za život, odabrana je žrtva. Lešinari se okomiše na mladost, simbol života. Mlade se ne uči kako je život dar, dan od Boga, i kako ga treba živjeti u ljubavi i požrtvovnosti za bližnje, a pravo čovjeka život dostojan moralnih, etičkih i duhovnih vrijednosti. Zato treba uzrokovati brutalan i snažan potres u njihovim dušama i srcu kako bi ih se pripremilo na prihvaćanje opačina, moralnog posrnuća i kako više ne bi razlikovali dobro od zla, vrjednote od pogibelji. Škola je to za novi život s mudrošću zmije, a o toj mudrosti sve piše u Bibliji. Farizeji i pismoznanci na vlasti, gujino leglo kako ih Isus nazvaše, ljevičarska neoliberalna žgadija, marksisitičko-komunistički konceptualni zlotvori snažno podupiru neprihvatljivu ideologizaciju i rastakanje nacionalnog identiteta. Neoliberalna obrazovna politika postaje dominatna ideologija kojom režim na vlasti uspostavlja novi politički, ali i moralni poredak u hrvatsko društvo, a moralni relativizam postaje ključan dio takve politike. Moralne vrjednote i duhovnost su danas svedene na blasfemiju pa ista vlast, koja provodi moralni relativizam, sjedi na katoličkim svetkovinama u prvim redovima naših crkava.
Koministički manifest – izvorište modernog neoliberalizma Blaženke Divjak
Podsjetimo se strateškog dokumenta Karla Marxa kojeg je nazvao Komunistički manifest, izvora ideologije koja je čovječanstvu, više od bilo koje druge ideologije, posijala najviše zla i smrti. Ta ideologija je danas i izvorište modernog neoliberalizma za kojim ostaju oganj i pustoš. Ruše se, izokreću i transformiraju temeljne vrijednosti. Slika tog novog, neprirodnog i nastranog poretka najjasnije se vidi upravo u promjenama koje se ozakonjuju i provode u hrvatskom odgoju i obrazovanju.
Moralni relativizam povezuje se s razumijevanjem moralnih vrijednosti, ali i dovođenjem u pitanje već prihvaćenih moralnih opcija. Papa Ivan Pavao II. snažno je kritizirao moralni relativizam. Upozoravao je kako je moralni zakon univerzalan za sve ljude bez obzira na različitosti jer je ukorijenjen u ljudskom stanju. I papa Benedikt XVI. je upozoravao na diktaturu moralnog relativizma, kao jednog od glavnih izazova za Crkvu i čovječanstvo. Apostrofirao je kako je riječ o sukobu između dva pogleda na svijet: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenjivih vrjednota koje je Bog upisao u ljudsku narav te onoga koji drži kako ne postoji ništa čvrsto i trajno, nego je sve relativno s obzirom na vrijeme, mjesta i okolnosti. A ako ne postoje apsolutne vrjednote, ljudski se život svodi na grozničavu potragu za užitcima, egoistično zadovoljavanje instinkata i subjektivnih “potreba” prozvanih nova “prava”čemu danas tako jasno svjedočimo.
Ozakonjenje nakaradnog odgoja jamči odgajanje nakaradnog čovjeka za život u novom poretku namijenjenog hrvatskoj naciji. Zato se ruši postojeći sustav moralnih, etičkih i duhovnih vrijednosti, tradicije i običaja i provodi moralni relativizam koji predstavlja jednu od ključnih sastavnica nametnute neolibelarne ideologije. Na djelu je evoluirana marksistička doktrina koju je ministrica Blaženka Divjak i najavila. U jednom od prvih istupa u javnosti, svoje djelovanje na čelu ministarstva odgoja i obrazovanja, okarakterizirala je svojim manifestom. Podsjetimo se strateškog dokumenta Karla Marxa kojeg je nazvao Komunistički manifest, izvora ideologije koja je čovječanstvu, više od bilo koje druge ideologije, posijala najviše zla i smrti. Ta ideologija je danas i izvorište modernog neoliberalizma za kojim ostaju oganj i pustoš. Ruše se, izokreću i transformiraju temeljne vrijednosti. Slika tog novog, neprirodnog i nastranog poretka najjasnije se vidi upravo u promjenama koje se ozakonjuju i provode u hrvatskom odgoju i obrazovanju. Ozakonjenjem Istanbulske konvencije, kojom je nametnuta protuljudska rodna ideologija, započinje institucionalno brisanje hrvatskog identiteta. Ideologizirani sadržaji nastavnih predmeta, ukidanje blagdana u svim hrvatskim školama u vrijeme sv. trodnevlja, nametanje iskrivljene i lažne povijesti, manipuliranje hrvatskim nacionalnim vrijednostima, Domovinski rat koji se redefinira građanskim, izbjegavanje izravnog imenovanja agresora na Hrvatsku i još mnogo primjera svjedoče posljedice provedbe nakaradne i protuhrvatske politike. Svaka kritička misao o navodnim vrednotama novog poretka ideološki se diskvalificiraju, etiketiraju fašizmom, nacizmom, ksenofobijom i klerofašizmom.
Provedba evoluirane marksističke doktrine u hrvatski odgoj i obrazovanje
Potpuno je jasno zašto aktualno ministarstvo prikrivenim manipulacijama na popis izbornih djela za nastavu hrvatskoga jezika za srednje škole vraća knjige nastranog, mračnog, pedofilskog i pornografskog sadržaja. Naime, riječ je o prijedlogu Borisa Jokića, postavljenog od strane partijskog vođe zorana Milanovića, koji je Blaženka Divjak, postavljena od strane režimskog Andreja Plenkovića samo nastavila i kojim je potvrđena provedba iste partijske, evoluirane marksističke doktrine u hrvatski odgoj i obrazovanje.
Provedba školske reforme izvrstan je alibi za provedbu neoliberalne ideologije, evoluirane marksističke doktrine. Navodna školska reforma Plenkovića, HDZ-a i egzekutora, hrvatskom čovjeku nametnutog i ideologiziranog odgoja i obrazovanja, nije reforma ne samo zbog toga što po svemu viđenom nema obilježja koja bi je mogla definirati reformom već i zbog toga jer je potpuno transparantan proces ideologizacije i lažnog prosvjetiteljstva inauguriranog kroz obvezni ideološki okvir neoliberalnog dogmatskog marksizma, novog poretka Hrvatske. Redefiniranje i izokretanje moralnih vrijednosti, kojima svjedočimo, posljedica su izravnog sudara s takvom doktrinom dogmatskog marksizma. Zato je potpuno jasno zašto aktualno ministarstvo prikrivenim manipulacijama na popis izbornih djela za nastavu hrvatskoga jezika za srednje škole vraća knjige nastranog, mračnog, pedofilskog i pornografskog sadržaja. Naime, riječ je o prijedlogu Borisa Jokića, postavljenog od strane partijskog vođe zorana Milanovića, koji je Blaženka Divjak, postavljena od strane režimskog Andreja Plenkovića samo nastavila i kojim je potvrđena provedba iste partijske, evoluirane marksističke doktrine u hrvatski odgoj i obrazovanje. Pod izgovorom poticanja čitanja, slobodnog i kreativnog nastavničkog izbora, mladi se izlažu izopačenostima, crnilu i nastranostima. Bez obzira na eventualnu književnu vrijednost pojedinih djela, činjenica je kako je u potpunosti odbačen pedagoško-psihološki kriterij koji bi trebao biti presudan u izboru knjiga za mlade. Mladi, kojima su namijenjeni ovakvi tekstovi, nalaze se u specifičnom razdoblju života u kojem se dovršava oblikovanje njihova identiteta, a to znači izgrađuju temeljni moralni stavovi i usvajaju vrednote. Uzmemo li u obzir utjecaj aktualnog društvenog konteksta na njihovo ponašanje koje implicira moralnu neosjetljivost, sve tolerantniji odnos prema moralnim normama te njihovu izloženost društveno nametnutim nasrtajima hedonizma ili glorificiranja slobode bez odgovornosti potpuno je jasna pozadina nametnute ideologije, cilj koji se želi postići. Odgoj i obrazovanje doživjeli su jedan od najžešćih udara neoliberalne politike koju provode Plenkovićeva vlada i HDZ u kojoj su mladi izabrani kao žrtve neoliberalnog lešinara.
Unatoč upozorenjima kako će upravo odgoj i obrazovanje biti polazište i inkubator dekonstrukcije nacionalnog identiteta i moralnih vrijednosti, hrvatska nacija reagirala je mlako i nezainteresirano. Umjesto suprostavljanja ovakvim nasrtajima, njihovu zaustavljanju i odbacivanju, organiziranju zaštite djece i mladih, hrvatske obitelji šutke promatraju bezdan u koji tonu. Sve ono što je zagovarao naš svetac blaženi Alojzije Stepinac, moralna i duhovna vertikala hrvatske nacije, kao što su bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje više ne žive u službenoj hrvatskoj državi. Podsjetimo se poruke koju je poslao 25. srpnja 1937. u Jeruzalemu i kojom upozorava kako je čovjek velik samo po Bogu. Odnosno, vrijedi trajno ono što je s Bogom, a ono što je bez Boga prolazno je i bezvrijedno. E to je Hrvatska koju aktualni vlastodršci neoliberalne politike žele. Bezvrijednu i prolaznu Hrvatsku. Stepinac poziva da ne sagibljamo koljena pred lažnim duhom vremena. Jesmo li konačno spremni ustati?
Odlomci iz preporučene izborne lektire za srednju školu
“…Gospođica Saeki će ti svući potkošulju i bokserice. Ljubit će te po vratu dugo, dugo, zatim će segnuti dolje i uhvatiti te za penis koji je već tvrd kao porculan. Nježno ovija prste oko tvojih testisa, i bez riječi vodi tvoje prste do svojih stidnih dlaka. Njezina je vagina topla i vlažna. Ljubi te po prsima, siše ti bradavice. Tvoji prsti polako ulaze u nju…” (Haruki Murakami, Kafka na žalu)
“…Bilo mu je osobito zanimljivo što bi Dina, kad bi svršavala, usporavala… Jednom ju je pitao zašto nikad ne govori dok se seksaju (jer je njemu tu i tamo došlo da joj kaže nek mu puši do kraja kad je već kurva…) ….” (Kristian Novak, Črna mati zemla).
“…Drkao je lijevom rukom zamišljajući da desnom drži jedno veliko oko razroke krave…” (Kristian Novak, Črna mati zemla).
“…Deset godina, pomislio sam, okrugla cifra. Odlično vrijeme da se siluje djevojčica…” (Zoran Ferić, Mišolovka Walta Disneya).
“…No potpuno je pala kada je vidjela na kakav način Mladen voli i gleda svoje nećake, devetogodišnje blizance. Vidjela je kako ih dira, kako se hrva s njima i škaklja ih, pa ih u igri uzme u naručje ne bi li se malo protrljao o njih. Išao je i pišati s njima.(…) Na životu ju je držalo to što se činilo da i on želi to zauvijek skriti od svijeta. Sve dok nije počeo kući dovoditi dječake…” (Kristian Novak, Črna mati zemla).
“…Milica je odgledala tu scenu do kraja, vidjela je kako je dječaku gurnuo dva prsta jedne ruke u usta i kako ga drugom rukom drži za kosu, gledala je kako pušta da dječak padne na pod kao pretučeno pseto, kako dolazi do zraka i kako vlastitom znojnom majicom briše govno s kurca…” (Kristian Novak, Črna mati zemla).
“…Treća je dječački potiljak s kratkom, ošišanom kosom i velikom tustom rukom na njemu: lice osobe koju veliki jebe zariveno je u jastuk i ne vidi se…” (Olja Savičević Ivančević: Adio, kauboju).
“…Uskoro puštao sam tekućinu i gore i dolje, a kroz prozor, u parku, vidio sam jednu sasvim malu djevojčicu. I ona je ispuštala tekućinu, zadignute haljinice, čučeći. Kao da piški na moju tugu…” (Zoran Ferić, Anđeo u ofsajdu)
“…Ona mi drži desnu ruku na sebi svojom lijevom, dok mi ljubi i liže bradavice, a desnom rukom mimiluje leđa, bok, stražnjicu. I eto mene u spavaćoj sobi, s navučenim zastorima, a djevojčica od trinaest godina praktički me svukla do gola…A onda mi je gurnula one svoje vitke, meke prste u gaćice….” (Haruki Murakami,Norveška šuma)
“…Kad sam se vratio i to rekao Marini, napravila je facu kao da vidi duh svoga oca kako jebe petogodišnju djevojčicu…” (Zoran Ferić, Anđeo u ofsajdu)
“…Dva dana prije svršetka škole ušao je u direktoričinu kancelariju s ogromnim mesarskim nožem… Naredio joj je da se razodjene i pod prijetnjom noža prošetao je hodnicima gimnazije…” (Zoran Ferić .Mišolovka Walta Disneya).
“…I više ne mogu otjerati sliku djevojčice prerezane motornom pilom. Djevojčica prerezana motornom pilom je u prvom redu neobično kratka. Ako je od rezanja prošlo neko vrijeme, izgleda kao da je plastična. Iz kičme još viri repić moždine, kao u pečena janjeta…” (Zoran Ferić, Anđeo u ofsajdu)
“…Tad smo prvi put vidjeli smrt. Nije izgledala strašno. Ležala je na krevetu napokon sklopljenih očiju i Danijel je podigao njenu široku spavaćicu… Jedino je živ bio muf među njezinim nogama, runjavo, blistavo krzno, svjetlocrno, koje se penjalo od polovice bedara do prepona i u tankom vretenu sve do pupka…” (Olja Savičević Ivančević; Adio, kauboju)
“…”Želim da ga ubije. Gledala bi ga kako umire. Uživala bi u tom. Ja bih stajala sa strane i čekala…” ( Slavenka Drakulić, Mramorna koža).