Na naslovnici tjednika Novosti, kočoperi se “koska”. Čija, nije teško pretpostaviti. Ipak, kako ne bi bilo zabune, kost je u kalju s crveno-bijelom šahovnicom. Viđala sam takve kosti. Dijelove tijela na fotografijama koje su obiteljima pokazivale na identifikacijama. Na fotografijama s ekshumacija. Iz grobova, jama, sa stratišta gdje ih je zakopala jedna druga zastava. Hrvatske kosti…
Koga više ložite, gdje bucate, kuda idete, što potpirujete i najvažnije od svega – ZAŠTO, DOVRAGA MI TO PLAĆAMO???
Da, ima n(ovaca) za sve. Baš za sve. Jer, sve dok ima kuna koje se izbijaju iz džepova hrvatskih građana za financiranja ovakvih tiskovina, lova nije problem, love ima. U normalnoj, modernoj, demokratskoj državi kakva je Hrvatska koju priželjkujem(o), novca za financiranje glasila nacionalnih manjina, mora biti. No što je zapravo glasilo nacionalnih manjina i kako bi ono trebalo izgledati, barem ako ga država sponzorira? O čemu bi se određena manjina, kao ciljana publika, u njemu trebala informirati?
Ako iz puke radoznalosti otvorite nacionalnemanjine.hr, portal za SVE nacionalne manjine, pa prolistate naslove, uočit ćete kako se svi do jednoga tiču upravo onog za što takav portal i služi – za informiranje pripadnika nacionalnih manjina o vijestima i događanjima važnih/vezanih za njih ili informiranje onih koje njihove aktivnosti i problematika zanimaju. Na primjer: Mađari uživali u pjesmi i plesu; Njemački adventski običaji; Proslava Dana neovisnosti i zastave Republike Albanije; Franjo Vondraček bio je svestrani promicatelj hrvatsko-čeških odnosa itd. Pročitat ćete i reagiranje vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba koje je nezadovoljno proračunom ili kako su Albanci integrirani u hrvatsko društvo.
Ako se zapitate što piše na stranicama novog broja Makedonskoga glasa, glasila Makedonaca u Hrvatskoj, koji izlazi u nakladi Zajednice Makedonaca u Hrvatskoj, uz potporu Savjeta za nacionalne manjine RH, pronaći ćete kako dominiraju intervjui s Miljenkom Vidukom, Ivonom Dunoski Mitev, da Zajednica Makedonaca Republike Hrvatske slavi 30. obljetnicu postojanja, a isto je toliko godina prošlo i od proglašenja neovisnosti Makedonije te da novina obiluje tekstovima o aktivnostima i najuspješnijim predstavnicima makedonske nacionalne manjine u Hrvatskoj i uobičajeno završava receptima tradicionalne makedonske kuhinje i prirodnim ljepotama. Ovoga puta je to špilja Ramnište pokraj Prilepa.
Možda vas Romi više zanimaju? Imaju i oni portal. Pharalipen. Glasilo romske nacionalne manjine u RH. Nećete vjerovati, pišu o onome što zanima Rome: Prve edukacijske radionice za mlade Romkinje održane u Slavonskom Brodu; Svjetski dan romskog jezika obilježen u Gradskom muzeju Düsseldorf; Raspisan Natječaj za dodjelu Stipendija Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine; Otuđen kamen spoticanja za Branka Nikolića kod OŠ Granešina; Druga epizoda serijala “Oni su uspjeli” donosi priču o Željku Oršošu…
I tako dalje, tako bliže, po šumama i gorama i manjinama dok ne zavirite na portal Novosti. Elem, veselo portal najavljuje novi broj svoje vrijedne tiskovine koja je od danas u prodaji. Teme: Otkapaju se masovne grobnice, nacionalisti se tuku zbog pjesama, samo nas smrtonosni virus odvlači od smrtonosnih devedesetih… ??? Ustaše se vraćaju kući… !!! Ture pod nazivom “Ilegala u Zagrebu” povezuju činjenice i fikciju te postavljaju pitanja: kako su se strahote poput onih u NDH uopće mogle dogoditi, zašto o tome danas malo znamo i što ćemo učiniti ako ćemo u budućnosti, uz rizik po vlastiti život, morati spašavati druge… ???…
Halo? Koga spašavati od koga, koje druge? Koga više ložite, gdje bucate, kuda idete, što potpirujete i najvažnije od svega – ZAŠTO, DOVRAGA MI TO PLAĆAMO???
Ništa ovo nije novo, tako je iz broja u broj, iste mete, isto odstojanje, ista gadljiva “satira”. I vulgarna, bezobzirna naslovnica. Eto, upravo baš sad, kad Hrvati po kiši i niskim temperaturama, iz blata, ispod strvina i smeća iskapaju kosti koje trideset godina traže kako bi ih dostojno pokopali. Obitelji koje su nekada molile za njihov život, danas mole Boga da su baš “njihove” kosti tamo. Ispaćeni, očajni, jedva živi od čekanja i nadanja kako će, prije vlastite smrti, pronaći oca, mater, brata…
Na naslovnici tjednika Novosti, kočoperi se “koska”. Čija, nije teško pretpostaviti. Ipak, kako ne bi bilo zabune, kost je u kalju s crveno-bijelom šahovnicom. Viđala sam takve kosti. Dijelove tijela na fotografijama koje su obiteljima pokazivale na identifikacijama. Na fotografijama s ekshumacija. Iz grobova, jama, sa stratišta gdje ih je zakopala jedna druga zastava. Hrvatske kosti.
Naravno, opet, ne razumijemo vrhunsku doskočicu. To je slučajnost samo. Samo se tako (ne)sretno potrefilo. Jer, autor, jasno, ne misli ne “ove” hrvatske kosti, nego “one” hrvatske kosti. Međutim, nije taj humor originalan. Od 1992. do 1997. godine, postojale su dvije Vukovarske novine. Hrvatske i Srpske. Jedne su izlazile u Zagrebu, a druge u okupiranom Vukovaru. U onima iz Vukovara “humoristi” su “humorovali” na isti način. Naime, na karikaturi, jedan pita drugoga: “Pa dobro, gdje su ostale ustaše?”, a drugi, umotan u zavoje poput ranjenika pobijenih na Ovčari, odgovara:”Pod našom lijepom zemljom”.
Stvarno smiješno. Smejete li se? Jer, humor… Kapirate?
Još jednom su se Novosti vrhunski poigrale s emocijama. A ja ću se vratiti na zaključak koji sam već jednom napisala. Portal Novosti ne potiče na mržnju prema Hrvatima. Portal Novosti potiče na mržnju prema Srbima. Od toga dobro žive. Ne nasjedajte.