Preko hrvatskih leđa Zapad pokušava uvjeriti Srbiju da im je mjestu na Zapadu, a ne na Istoku pod ruskim utjecajem. Nevjerojatno je koliko je Zapad povijesno neinformiran i politički naivan! Duhom svojim Srbija nikad neće biti dio Zapada kao što to neće biti ni Rusija!

Ivica Tijardović

U ovom tekstu nema mjesta za brojne malverzacije Vlade RH na čijem je čelu Briselski guverner te bih se stoga osvrnuo samo na nerazuman čin nepriznavanja Hrvatske Pravoslavne Crkve (HPC)  https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2023/03/28/obavijest-3/
o kojoj sad već nešto znam za razliku od Vlade RH koja o HPC pojma nema.
http://www.hrsvijet.net/index.php/kultura/74-knjigozori/60306-osvrt-na-knjigu-hrvatska-pravoslavna-crkva
Koji to zakon u demokratskom društvu može zabraniti nekom Hrvatu pravo na pripadanje nekoj vjerskoj zajednici? Zašto se vjerska zajednica koja poštuje zakone nema pravo registrirati u RH? Zašto se u popisu stanovništva za 2021. godinu građani Hrvatske nisu imali priliku izjasniti kao hrvatski pravoslavci?
https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/borovak-damir/38164-d-borovcak-popis-stanovnistva-2021-je-neregularan-treba-ga-ponistiti-i-ponoviti.html

Ministar pravosuđa RH Ivan Malenica je svojom odlukom iz ožujka 2023. o nepriznavanju HPC potvrdio da su glavni krivci za rasulo u pravosuđu, ne suci, već političari. O sucima možemo raspravljati glede njihove moralnosti koja je svakako upitna kod nekih, a i o inteligenciji bi se štošta moglo reći, no ponovo samo kod nekih:
https://www.maxportal.hr/kolumne/mirjana-horvat-sutkinja-koja-je-osudila-marka-jurica-ulazi-u-povijest/
Ako je na ministra pravosuđa izvršen pritisak da donese odluku koju se može osporiti, ako ne u Hrvatskoj onda svakako pred sudovima Europske Unije, tada ministar pravosuđa mora podnijeti ostavku u Vladi RH i prijeći u odvjetnike ako želi ostati u pravnoj struci bez posljedica, i živjeti od samostalnog rada. Može otići i u neku drugu zemlju, no sve je to njegov osobni izbor, kažem ponovo bez posljedica zbog naše velikodušnosti. Naime, ukoliko ostane u ovoj Vladi ili politici, do kraja života više neće moći sprati sa sebe ovu sramotu o nepriznavanju Hrvatske Pravoslavne Crkve. A kad DORH, kojemu su političari oduzeli kredibilitet i iz kojega svak normalan bježi, bude konačno u službi naroda i pravde, za očekivati je da će se ministrovo stakleno zvono u kojemu živi, rasprsnuti u tisuće komada i da će se konačno suočiti s ‘plodovima svoga rada’. Ovo mu je prilika koju se ne propušta, a koju je izgubio njegov ‘boss’ jer ne poštuje zakone i misli da mu je dozvoljeno sve bez posljedica zbog trenutne podrške Bruxellesa. I sam postupak od 2016. glede priznavanja HPC je ponižavanje hrvatskog pravosuđa, Republike Hrvatske i njenih građana, tj. dokaz da je hrvatsko pravosuđe promijenilo formu no ne i komunistički sadržaj. Sa drugim riječima pravosuđe je u funkciji politike što je odraz totalitarizma i s takvim ponašanjem hrvatskih Vlada, Hrvatskoj nije mjesto u Europskoj Uniji.

Moje ambicije nisu političke naravi, već kao intelektualac ukazujem na probleme društva i nudim rješenja jer želim živjeti u pravednijoj i boljoj Hrvatskoj, s ‘normalnim’ zakonima pred kojima su svi isti, a svakodnevno vidimo da se zakoni primjenjuju po potrebi politike i to selektivno. Neoprostivo je da se ljude proganja zbog izgovorene riječi ili nekog pozdrava. Pa mene osobno, i ne samo mene, vrijeđaju mnogi sa svojim djelima i rječima pa ipak šutim jer demokraciju treba poštovati i znati u njoj živjeti.

Evo na primjer vrijeđa me tekst iz Ustava RH u dijelu ‘I Izvorišne osnove’ koji kaže: “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost”, te smatram zbog meni nanesene duševne boli treba pisati sljedeće: “u težnji Hrvata za državom u okrutnom razdoblju drugoga svjetskog rata u kojem je Nezavisna Država Hrvatska iznevjerila, a buduća komunistička država razočarala, i na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, kad je hrvatski narod na prvim demokratskim izborima 1990. godine, slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost“.

Vrijeđa me i to što prema Ustavu RH neki imaju veća prava od mene. Isto tako vrijeđaju me svi u Vladi, politici, gospodarstvu koji godinama kradu bez posljedica, koji su učinili RH jednom od najkoruptivnijih država EU, itd.  Drugim rječima, nekome je dozvoljeno reći i učiniti sve i svašta, a netko drugi mora šutjeti, trpjeti i poslušan biti. S pokušajem uvođenja zakona iz komunističkih vremena i sa drakonskim kaznama za ‘nepodobne’ (o čemu ću nekom drugom zgodom pisati) Briselski guverner u RH gazi sve pred sobom u smjeru diktature. Naime, ukoliko se taj Zakon o prekršajima protiv javnog reda zaista i usvoji kao test EU zbog primjene sličnog principa i u drugim članicama EU jer je RH s političarima po mjeri Bruxellesa najslabija karika Europske zajednice i poligon za testiranje svega lošeg, u hrvatskom društvu neće biti mira dok Plenkovića ne zadesi ista sudbina koju je Bruxelles namijenio Hrvatima. Šutjeti Hrvati više neće, evo ja sam jedan od dokaza da se ne šuti i znat ću se pravnim putem, ukoliko me podlaci prisile na to a znat ću prepoznati tu njihovu podlost, adekvatno braniti bilo to doma ili pak u svijetu.

Da bi Zapadu dokazali svoj ‘proeuropski’ put političari komunističke provenijencije dali su 2002. godine nečuvene ovlasti nacionalnim manjinama koje već dva desetljeća imaju veća prava od Hrvata, no kao i Hrvati te nacionalne manjine od takvog nemoralnog pristupa nemaju nikakvu korist već štetu jer su pojedinci iz nacionalnih manjina postali ‘oligarsi’ za koje zakoni RH ne važe.

Preko hrvatskih leđa Zapad pokušava uvjeriti Srbiju da im je mjestu na Zapadu, a ne na Istoku pod ruskim utjecajem. Nevjerojatno je koliko je Zapad povijesno neinformiran i politički naivan! Duhom svojim Srbija nikad neće biti dio Zapada kao što to neće biti ni Rusija!

Nakon srpske agresije na Hrvatsku uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve (SPC) naši su političari preveli riječi Zapada ‘budite milostivi prema Srbima’ na način da umjesto da progone srpske zločince hrvatsko je pravosuđe proganjalo hrvatske branitelje, a to još uvijek rade (Lora, Hrastov, itd.). Da bi Zapadu dokazali svoj ‘proeuropski’ put političari komunističke provenijencije dali su 2002. godine nečuvene ovlasti nacionalnim manjinama koje već dva desetljeća imaju veća prava od Hrvata, no kao i Hrvati te nacionalne manjine od takvog nemoralnog pristupa nemaju nikakvu korist već štetu jer su pojedinci iz nacionalnih manjina postali ‘oligarsi’ za koje zakoni RH ne važe. I političko nepriznavanje HPC je ustupak Srbiji i SPC koja gdje god može koristi beskarakternost hrvatskih političara. Ako me netko nije razumio želim biti jasan da će za neizbježan rat na jugoistoku Europe biti odgovorna u dijelu Hrvatske i Europska zajednica koja je sve činila da do rata ponovo dođe. I što Hrvatima drugo predstoji u agresiji nego braniti se za preživjeti.

Da nema Ukrajinaca, tog hrabrog naroda spremnog poginuti za svoju domovinu i za interese Zapada, EU bi se raspala, a ruski interes bi Europom dominirao. Ne mogu prihvatiti barbarizam (‘antifašizam’) Istoka, a ni ignorantnost Zapada, te stoga želim upozoriti svijet da mira nikad neće biti na jugoistoku Europe sve dok Srbi ne shvate što je srpski nacizam (Srpska pravoslavna crkva s četništvom) činio susjednim narodima (Albancima, Crnogorcima, Hrvatima, Muslimanima, itd.) zadnjih barem stotinjak godina i to uz prešutnu podršku ili neupućenosti Istoka i Zapada u stvarni problem jugoistočne Europe. Poštena pomirba sa spoznajom istine je dug, dug proces, a već četvrt vijeka je uzaludno izgubljeno.

Prethodni članakSvoje meso se ne grize, osim ako je hrvatsko
Sljedeći članakPodcast Velebit  – Tomislav Jonjić:
Tko su stvarni hrvatski saveznici kroz povijest i danas?