Preko Pupovčeva SNV-a, svoje isturene ispostave za provokacije u Hrvatskoj, Srbija, ne s ciljem da u EU preko Hrvatske namjesti svoga predstavnika, jer je svakome jasno da za to ne može steći dovoljno glasova, nego s ciljem izazivanja provokacije i postizanja željene reakcije, po Hrvatskoj postavi ćirilične izazove hrvatskoj svijesti, u čemu su uspjeli i čime su se ponosno pohvalili. Da bi bolje ilustrirali koliko zloće leži iza takvih pothvata, možemo se pitati, nije li to u principu istovjetno hipotetičnoj odluci da se nekoga ubije, kako bi se ostvarila adekvatna reakcija i nakon reakcije protureakcija.

Autor: Dinko Dedić

Aleksandar Vučić je svoj najveći blef otkako je Kosovo steklo državnu samostalnost, pretvorio u ono što se na engleskom zove “blunder”,  riječ koja blefu dodaje značenje totalnog promašaja, jer su njegov blef pročitali i prozvali svi, albanska vlast, srpska opozicija, Europska unija, Sjednjene Države a najvjerojatnije i Rusija koja taj blef za razliku od drugih ipak neće imenovati, svi osim onog što se u Srbiji prepoznaje kao mitologijom totalno zasljepljena ruralna masa sa sviješću koja je toliko zamagljena da lebdi negdje stoljećima u prošlosti, bez ikakva dodira sa stvarnošću i realnošću.

Vučićevo zveckanje oružjem – proziran blef


Albanska akcija može u sebi sadržati dozu antisrpskog sentimenta, a kako bi ga moguće bilo izbjeći, osim da se podvrgnu medicinskom zahvatu lobotomije, jednako kao što se može ostvariti hrvatsko nastojanje uspostaviti poredak zaborava. Međutim, albanska akcija je tako isplanirana, tako provedena, tako opravdavana, tako objašnjena i tako od svih osim tih najzatucanijih Srba prihvaćena, da njegovo proglašenje vojne ratne spremnosti iz koje izostaje samo opća mobilizacija, i njegov trosatni monolog u beogradskoj skupštini kako bi to opravdao, ne može biti opisano nikako drugačije nego tim hrvatskim pomodarskim, od svih najčešće korištenim izrazom – velika, prozirna floskula.

Doda li se tome da je Vučić bio upoznat s tim što se sprema i makar približno kada se spremna, što izgleda kao proizvod njegovih “tajnih” sastanaka s Hashimom Thaçijem, o čemu on ne obavještava čak ni koalicijske patnere, Vučić bi trebao nakon ovoga podnijeti ostavku, što bi se i dogodilo da iza sebe nema toliku podršku EU a posebno Pučke koalicije i Angele Merkel, koja ga vidi kao jedinog čovjek koji može Europi donijeti srpsko priznanje Kosova i konačno srpsko utapanje u Europu.

Neka EU Hrvatskoj isplati srpsku ratnu odštetu


Kada su toliko prionule uz srpski ulazak u Zajednicu, zašto moćne europske države to rade na hrvatski trošak? Zašto onda oni Hrvatskoj ne isplate tu srpsku ratnu odštetu, kada im je toliko stalo do njezina ulaska u EU. Ako su se zauzeli Srbiju dobiti u Europu pod svaku cijenu, neka onda oni i plate tu cijenu.

Toliko je snažna podrška europskih pučana Aleksandru Vučiću da ga čak i Hrvatska preko europskog superintendanta u Hrvatskoj Andreja Plenkovića, podržava do te mjere da se Hrvatska odriče svojih potraživanja uključujući i ratnu odšetu koja se broji u desecima milijardi dolara.

Europa bi se trebala zgroziti kada, nakon svega, vidi Srbiju koja nikako ne može izdržati ni četvrtinu stoljeća a da ne posegne za oružjem, za još jednu izgubljenu bitku. Ali, Europa je okupirana uvlačenjem Srbije u svoju utrobu pod skoro svaku cijenu, pogotovo kada je na Vučićev “ratnički potez” zalijepljena naljepnica na kojoj velikim slovima piše blef, pa je spremna ignorirati srpske ektraordinarne ekscese.

Trude se oko Srbije svi eurocentristi i unitaristi. U Srbiju na tjednoj bazi putuju predstavnici EU i predstavnici pojedinih europskih država, ali za njezin ulazak u EU nitko ne ulaže više nego Hrvatska s dna liste europskog razvoja, sa nekih 40 milijardi dolara, i to Hrvatska kojoj k tome plan zapadnobalkanske integracije u europskom okviru ne može donijeti ništa osim problema. Kada su toliko prionule uz srpski ulazak u Zajednicu, zašto moćne europske države to rade na hrvatski trošak? Zašto onda oni Hrvatskoj ne isplate tu srpsku ratnu odštetu, kada im je toliko stalo do njezina ulaska u EU. Ako su se zauzeli Srbiju dobiti u Europu pod svaku cijenu, neka onda oni i plate tu cijenu.

Gdje to stavlja današnju hrvatsku slugansku vlast, onih koji su se zakleli služiti interesima svoga naroda a ne Bruxellesa, ne treba ni govoriti. Mislim da po sluganstvu ne zaostaju niti milimetra iza onih koji su služili Beču, Pešti i Beogradu, onda kada nam je bilo najgore. Da se pravila nisu promijenila, da ciljevi opravdavaju sva sredstva i da su još uvijek prihvatljive metode jama i golih otoka iz prošlog stoljeća, već davno bi mi koji ih se usudimo glasno proizvati, zasmrdili potok.

Kosovo je prozvalo Vučićev blef i svojim suverenim ponašanjem stječe priznanje i nadomješta ga nedostatkom svoga punog priznanja od Ujedinjenih nacija i nekih država.

S druge strane, hrvatski suverenitet je na međunarodnom planu apsolutno priznat,  ali ga gubi kada se ponižava valjajući crveni tepih Vučiću koji se Hrvatskoj prijeti skoro na svakodnevnoj bazi, kada na dlanu drži organizacije i institucije poput SPC koje ju kao državu ne priznaju pa joj ni ime ne spominju nego tek po pokrajinama, kao da pritom počinjaju smrtni grijeh.

Pupovčev SNV – isturena agentura Srbije za provokacije u Hrvatskoj


Srbija se preko Vučića danas prema Kosovu ponaša točno onako kako se Njemačka ponašala prije invazije Čehoslovačke i aneksije Sudeta, s tom razlikom da Vučić danas ne posjeduje vojnu silu koju je posjedovao Hitler i na čelu Velike Britanije nije Neville Chamberlain. Inače bi već provalio i u Kosovo i u Hrvatsku.

Suverenitet, kao i pojmovi slobode i demokracije, nije samo stanje koje određuju državne granice ili ime kojim se kiti postojeći sustav, nego je suverenitet jednako tako i stanje svijesti iz koje proizlazi ponos, dostojanstvo i dosljednost urođenom ljudskom osjećaju osobne ljudske i opće nacionalne suverenosti.

Srbija se preko Vučića danas prema Kosovu ponaša točno onako kako se Njemačka ponašala prije invazije Čehoslovačke i aneksije Sudeta, s tom razlikom da Vučić danas ne posjeduje vojnu silu koju je posjedovao Hitler i na čelu Velike Britanije nije Neville Chamberlain. Inače bi već provalio i u Kosovo i u Hrvatsku.

Na isti sudetski način Vučić koristeći Pupovca i SNV, svoju isturenu ispostavu u Hrvatskoj, šalje svoga predstavnika u Hrvatsku na božićni domjenak SNV-a u Zagreb i cijeloj vladi postrojenoj u stavu “mirno” iščita točke svoga ultimatuma, čijim prekršajem će Srbija upotrijebiti sva sredstva koja ima na raspolaganju.

Preko iste ispostave Srbija, ne s ciljem da u EU preko Hrvatske namjesti svoga predstavnika, jer je svakome jasno da za to ne može steći dovoljno glasova, nego s ciljem izazivanja provokacije i postizanja željene reakcije, po Hrvatskoj postavi ćirilične izazove hrvatskoj svijesti, u čemu su uspjeli i čime su se ponosno pohvalili. Da bi bolje ilustrirali koliko zloće leži iza takvih pothvata, možemo se pitati, nije li to u principu istovjetno hipotetičnoj odluci da se nekoga ubije, kako bi se ostvarila adekvatna reakcija i nakon reakcije protureakcija.

Suverena država je država s granicama u kojima narod živi, gdje vlast donosi zakone i vodi razgovore s drugim suverenim državama. U suverenim državama narod mora poštivati zakone koje vlast donosi. To je definicija suvereniteta opisana običnim riječima. Ako vlast u takvoj jednoj državi donosi zakone koji se nalaze u protimbi sa samim pojmom suvereniteta, onda je dužnost naroda riješiti se takve vlasti, mirnim putem ako je ikako moguće.

Pred hrvatskim suverenistima, kojima su rezultati europskih izbora pokazali da su konačno opernatili, leži velik i težak posao.

 

Komentari