U razgovoru na britanskom tv programu nam nude Theresu May i paket novaca uz nju, u zamjenu za Kolindu Grabar Kitarović. Ja se ne bi mijenjao uza sve proigovore koje mogu izbrojati na račun Kolinde Grabar Kitarović.
Dobar konj ima stotinu mana a loš konj ima samo jednu.
Hrvati u velikim brojevima ljude cijene po nadnaravnim, isključivim i crno-bijelim šablonama. Otac ili majka nacije mora imati karakteristike aposlutnog dobra ili apsolutnog zla. Taj aršin ne može mimoići ni predsjednicu svih Hrvata.
U plemenskom antičkom i srednjevjekovnom očekivanju da nam se rodi ili odnekud iskrsne ili uskrsne vođa i ovozemljski spasitelj, kroz generacije se u naprijed u zvijezde kovalo lidere koji su se pojavljivali a onda ih se često u razočaranju proklinjalo.
Čim su ju ugledali kako polaže zakletvu na Trgu sv. Marka, počele su s jedne strane padati, na koljenima zapisane i potpisane izjave doživotne lojalnosti apsolutnom suverenu (koji na žalost ima vrlo ograničene ovlasti), a s druge strane su stizale optužbe onih koji su klečali i ostali klečati Mesiću i Josipoviću kroz tri mandata dok im se nogavice hlača na koljenima nisu izgulile od klečanja.
Taj ekskluzivizam kao sastavni dio našeg svjetonazora toliko je ukorijenjen, da je kroz našu noviju povijest opasno bilo, ovisno o tome pred kim se izjašnjavaš, bilo što prigovoriti ili s druge strane na bilo koji način pohvaliti nekoga od vladara, radilo se to o Franji Josipu, Aleksandru Karađorđeviću, Anti Paveliću, Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu.
Na svjetskom prvenstvu predsjednica je svojim “kockastim” odijevanjem i vedrim ponašanjem bez ukočene gornje usnice (stiff upper lip), među svim onim krutim šefovima država, koji u svojim tamnim odjelima redovno izgledaju kao službenici pogrebnog zavoda na poslu ili kao talijanski gangsteri u Americi pri ceremoniji ustoličenja svog šefa svih šefova, izgledala kao val svježeg vjetra u sred ljetne žege.
To su zamjetile sve svjetske medije i dodjelile joj prominenciju za kakvu nekima treba cijeli život pun vrlina, da bi možda tek posthumno dobili eulogiju vrijednu pohvale.
Između ostalih, ponudili su joj razgovor na vrlo gledanom britanskom jutarnjem tv programu Good Morning Britain, kojemu je ona uslišala želju, pa mi dođe kao osvježenje poslušati jedan “izvanzemaljski” razgovor nezasićen hrvatskim podjelama.
Nikako ne može biti lako za predsjednicu svih Hrvata
Predsjednica se odlučila objesiti svoje srce na rukav obliven bijelo-crvenim kvadratićima. S tim si je porušila mostove u malobrojnom ali moćnom jugoslavenskom centru i na ljevici i s obzirom na brojčane razlike između 2 tabora, gdje se razlike u glasovima između moćnih i nemoćnih izjednačavaju, osigurala si idući mandat, kojemu HDZ-ova podrška, ne samo da nije potrebna, nego mu može naškoditi.
A baš su hrvatske podjele u centru problema s kojim se susreće Kolinda Grabar Kitarović i čega bi trebali biti svjesni svi, jer u podijeljenoj državi nije lako biti predsjednica svih Hrvata.
Doduše, slab pa i katastrofalan izlaz iz toga su našli oni u izvršnoj vlasti i strpali se u tzv. centar, kako bi bili prihvatljivi svima, pa su postali toliko neutralni da ih ništa više ne može pokrenuti, zaleđeni na nuli koju ni vatra s lijeva ili s desna ne može odlediti, koje čak ni uvrede što pljušte preko istočne granice ne mogu povrijediti, nego mumificirani, bez emocija, bez ikakava izgleda pokrenuti se, ostaju imuni na sve nedaće svoga naroda, unutranje ili vanjske.
Za razliku od njih, Predsjednica se odlučila objesiti svoje srce na rukav obliven bijelo-crvenim kvadratićima. S tim si je porušila mostove u malobrojnom ali moćnom jugoslavenskom centru i na ljevici, i s obzirom na brojčane razlike između 2 tabora, gdje se razlike u glasovima između moćnih i nemoćnih izjednačavaju, osigurala si idući mandat, kojemu HDZ-ova podrška, ne samo da nije potrebna, nego mu može naškoditi.
E sada je problem urazumiti one na desnici, koji se služe s argumentima da se Predsjednica sastaje s Vučićem, da izraelskoga predsjednika vodi u Jasenovac, da Titovu bistu nije bacila kroz prozor na Pantovčaku negu ju je dala zamotati u krpu i odnijeti u muzej i još mnogo toga.
Plenković na čelu HDZ-a mora zadovoljiti interese svoje stranke i priskrbiti joj dovoljno birača za iduće izbore i to je sve. Ako to može ostvariti tako da ne učini ništa, nego samo ispriča lijepu priču koju je domoradačka javnost spremna progutati, on je svoju zadaću obavio.
Predsjednicu međutim, biraju svi Hrvati izravno a nismo svi isti, niti iz bliza.
To što nismo svi isti predstavlja njezin prvi problem.
Predsjednica nije rođena na Širokom Brijegu nego u Rijeci
Predsjednica nije rođena na Širokom Brijegu nego u Rijeci, izvan granica bivše NDH gdje nisu postojali sukobi HOS-a i partizanskih snaga, nego sukobi partizana i Talijana. To su ti podaci hrvatske povijesne stvarnosti koje je Bruno Bušić uvažio kada je razrađivao teze o nacionalnim izmirenju između sinova ustaša i partizana. Nitko u taj koncept, danas na žalost izigranog i zloupotrijebljenog plana, ne pristaje bolje od Kolinde Grabar Kitarović.
Drugi problem predstavljaju predsjedničke domovinske i inozemne obaveze ponašati se u skladu s diplomatskim protokolom, po u svijetu prihvatljivim normama, bez obzira na vlastite stavove, imajući u vidu nacionalni interes ali bez potrebe naglašvati ga i šepuriti se. Oni bi da Predsjednica u današnjem svijetu vodi diplomatske razgovore kao Pančo Villa u Meksiku 1913.: “Me presidente, you generale, bread for everybody, start the revolution”.
“Vučiću goni se u p.m. četničku!”
“Rivline, što ćeš u Jasenovcu, to je sve zasnovano na lažima”.
E tako mogu suditi oni u kratkim hlačama i znojnoj potkošulji, s japankama na nogama sjedeći na kamenu ispred kuće i u glavi vrteći međudržavne odnose.
Vjerujem da je predsjednica tokom svog madata napravila pogrešnih ali i pozitivnih, pa i hrabrih iskoraka.
Ne može se danas u svijetu opravadati režim Nezavisne Države Hrvatske, ni na Istoku ni na Zapadu, bez obzira koliko snažna, čista i opravdana bila težnja hrvatskoga naroda onda, uspostaviti vlastitu državu i bez obzira koliko je brutalan bio režim Aleksandra Karađoređevića. Jednostavno se ne može glavom u zid. Ono što se može je staviti taj period u povijest gdje mu je i mjesto, osnovati na razini države institut ili komisiju za povijesnu istinu i znanstveno utvrditi i učvrstiti podatke i statistike tog perioda hrvatske povijesti.
Predsjednica može potaknuti na uspostavu jednog takvog istituta ili komisije koja bi dobila odgovarajuća sredstva iz proračuna za taj rad. Taj posao bi iziskivao i značajan period vremena i značajna sredstva. To bi joj pomoglo zacimentirati svoje ime u baštinu hrvatske povijesti.
Predsjednica nije rođena na Širokom Brijegu nego u Rijeci, izvan granica bivše NDH gdje nisu postojali sukobi HOS-a i partizanskih snaga, nego sukobi partizana i Talijana. To su ti podaci hrvatske povijesne stvarnosti koje je Bruno Bušić uvažio kada je razrađivao teze o nacionalnim izmirenju između sinova ustaša i partizana. Nitko u taj koncept, danas na žalost izigranog i zloupotrijebljenog plana, ne pristaje bolje od Kolinde Grabar Kitarović.
Predsjednica nije stvarala Ustav Republike Hrvatske, niti je u njega unosila preambule. Ona ga ne može mijenjati ali možete vi kao apsolutni nosioci hrvatskoga suvereniteta, iz temelja ako želite, samo treba i političke a ne samo nacionalne svijesti, i znanja i organizacijskih sposobnosti i volje i spremnosti na žrtve.
Nikome ne treba davati bezrezervnu podršku pa ni Predsjednici, nego pohvaliti ono što je pozitivno i kritizirati ono što je negativno, kao što je napr. bezuspješan, neosnovan i u najmanju ruju naivan pokušaj izvuči Vučića na granicu europskog razuma i stvoriti “europskog Vučića”.
Ali istovremeno, dok Predsjednica hvali domoljublje i pozitivni učinak Marka Perkovića Thompsona, njemu od hrvatskog naroda izabrani državni i gradski dužnosnici isključuju struju.
Predsjednica ne može mijenjati mnogo toga što joj se prigovara, ali možete vi, birajući u izvršnu vlast drugačije ljude, na izborima u kojima se njezin glas broji samo jednom, jednako kao i vaš.
Nekad mi se učini kao da je ona postala dežurni krivac na kojega se može svaljivati krivica za vlastite propuste.
Iznad svega, Predsjednica Republike Hrvatske je u ovom povijesnom času jedina osoba koja se makar u srcu nalazi na suverenističkoj poziciji i jedina koja može uz podršku naroda pokrenuti inicijativu za temeljite ustavne promjene i izlazak iz krize ustavnoga poretka koja je eskarila baš ovih dana, kao što je detaljno objasnio Marko Ljubić u tekstu Duboka kriza temeljnih ustavnih vrjednota – vrijeme je zauvijek istjerati Srbiju iz Hrvatske.
I da se vratim gdje sam započeo, u razgovoru na britanskom tv programu nam nude Theresu May i paket novaca uz nju, u zamjenu za Kolindu Grabar Kitarović. Ja se ne bi mijenjao uza sve prigovore koje mogu izbrojati na račun Kolinde Grabar Kitarović.
Dobar konj ima stotinu mana a loš konj ima samo jednu.