Predstavljena knjiga “Radni logor Jasenovac” Igora Vukića

0
3387

Dokument o strijeljanju desetorice ustaša zato što su pljačkali jasenovačke zatočenike ili dopisna karta logoraša koji traži svoju djevojku da mu u logor pošalje gitaru s rezervnim žicama, neki su od malo poznatih dokumenata objavljenih u novoj knjizi Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“. Izašla je u Nakladi Pavičić, a prvo predstavljanje imala je 25. svibnja u Novinarskom domu u Zagrebu.

U knjizi od 340 stranica prvi je put objavljena i fotografija nogometne utakmice koju igraju logoraši 1944. u Staroj Gradiški. Prema izjavama bivših zatočenika takve utakmice redovito su se nedjeljom igrale i u jasenovačkom logoru.

Opisom svakodnevnih događaja u logoru, utemeljenima na izvornim arhivskim dokumentima, izjavama bivših zatočenika i drugim izvorima (navedenima u čak 514 bilježaka), knjiga se snažno suprotstavlja službenoj verziji da je u logoru ubijeno 83.000 zatočenika. Primjerice, na popisu koji vodi muzej u Jasenovcu stoji da je u logoru ubijeno 20.000 djece, a dokumenti i izjave logoraša pokazuju da u logoru nikad nije ni bilo djece u tolikom broju: ondje je jedino postojala obrtnička škola koju je pohađalo stotinjak dječaka, kojima su znanje prenosili zatočenici-majstori. Izjave jednog od tih dječaka, koji je još uvijek živ, navedene su u knjizi.

Navodima o masovnim ubojstvima, suprotstavljaju se i popisi zatvorenika koji su u povodu blagdana puštani kućama prije isteka kazne. Autor opisuje način dolaska u logor, zatim smrtne slučajeve (zbog odmazdi za bjegove ili disciplinske prekršaje, zbog organiziranja pobune, u ponekim slučajevima po presudama i zapovjedima donesenim izvan logora, u zračnom bombardiranju logora, od bolesti, itd.) te načine izlaska iz logora (nakon isteka roka kazne, razmjenom, odlaskom na rad u Njemačku, bijegom…).

Vukić objašnjava da osim Židova i Roma drugi zatočenici nisu internirani u logor samo zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Pa tako tvrdi da nitko u logor nije doveden, a kamoli ubijen samo zato što bi bio Srbin ili pravoslavac: uvijek je i kod njih (kao i kod Hrvata) razlog internacije bilo neko proutudržavno djelovanje, s četničkih ili, mnogo češće, s partizanskih pozicija. Stanovnici sela koja su potpomagala partizane često su zbog toga bili internirani u logor, a potom bi najčešće bili upućivani na rad u Njemačku.

Predstavljanje knjige, kojem je nazočilo više od 130 posjetitelja, organizirano je u obliku javnog intervjua koji je s autorom vodio izdavač Josip Pavičić. Snimku možete pogledati ovdje:

https://youtu.be/aVjFG5QzzYo

Prethodni članakNisu svi ljevičarski novinari isti.
Neki su isti, a neki su još i gori
Sljedeći članakHrvatska vojska opet zadobiva povjerenje naroda